Audio i video zapisi pokazuju nam trag razvoja društva u proteklih više od 120 godina. Ovi zapisi moraju biti sačuvani za naše potomke. Audiovizualna baština uključuje filmove, audio i video zapise te radijske i televizijske emisije. UNESCO razvija kulturne programe putem kojih bi snimke mogle biti javno dostupne u digitalnom obliku.

Arhivi filma, televizije i radija nositelji su informacija o kulturi i tradiciji društva u vrijeme njihova nastanka. Oni su sredstvo izricanja naših ideja i kreativnosti. Oni predstavljaju temelj moderne civilizacije. Medijski arhivi dolaze u različitim oblicima: pokretne i nepokretne slike, usmene i glazbene snimke na analognim ili digitalnim medijima. Upravo su dokumenti definirali 20. stoljeće i omogućili nove metode stvaranja i pristupa znanju.

U mnogim zemljama Romi su nacionalna manjina bez jednakog pristupa socijalnim uslugama. Audiovizualna baština pomaže u prevladavanju jezičnih barijera i geografskih granica. Omogućuje komunikaciju u stvarnom vremenu koja je potencijalno dostupna svim društvenim skupinama, uključujući i one koje se suočavaju s izazovom razumijevanja informacija na nepoznatom jeziku ili pismu.

Svake godine 27. listopada u svijetu se obilježava Svjetski dan audiovizualne baštine. Datum je ustanovljen 2005. godine i skreće pozornost na važnost zvučnih zapisa i slika kao izvora informacija o posljednja dva stoljeća. Također progovara o problemima očuvanja arhivske građe i osiguravanja pristupa građe za sve zainteresirane osobe i organizacije. Na taj dan UNESCO progovara o problematici očuvanja audiovizualne baštine. Dugoročno očuvanje iziskuje jako velik napor. Posebnu pažnju treba usmjeriti na skupine koje nisu upoznate s bogatstvom audiovizualne baštine, kao na primjer Romi u ruralnim područjima. 

Audiovizualni materijali, poput filmova, radijskih i televizijskih programa, audio i video zapisa – svi oni sadrže informacije iz 20. i 21. stoljeća. Danas te vrste informacija postaju stalne i važne nadopune tradicionalnim pisanim zapisima. Međutim, audiovizualni zapisi vrlo su osjetljivi i kratkotrajni bez odgovarajuće njege. Stoga ih je potrebno digitalizirati što je prije moguće kako ne bi trajno propali. Nažalost, zbog nemara i nedostatka resursa ili znanja velik dio svjetske audiovizualne baštine već je nepovratno izgubljen.

Za Rome je problem očuvanja audiovizualne baštine ogroman. A počinje od nepostojanja zemlje, države, službene institucije ili međunarodno priznatog nasljeđa koje se mora spasiti i osigurati. Možda je dodatni izazov za Rome po ovom pitanju to što čak ni postojeći zapisi o Romima nastali uglavnom u 20. stoljeću nisu sačuvani niti imaju poseban status zaštite. Kad nitko nije odgovoran za arhive, informacije se gube. Ili mnogi medijski zapisi nisu prepoznati kao važni ili značajni i s vremenom se uništavaju ili nestaju.

Zemlje članice UNESCO-a obično na taj dan planiraju javne aktivnosti koje pomažu u informiranju javnosti o digitalnoj baštini. Trebao bi potaknuti ljude da poduzmu hitne korake kako bi prepoznali važnost audiovizualnih dokumenata. Svjetski dan audiovizualne baštine u mnogim se zemljama obilježava projekcijama klasičnih filmova i dokumentarnih filmova te predavanjima i okruglim stolovima o važnosti očuvanja audiovizualne baštine. Jer danas je opstanak ove baštine u opasnosti. Audiovizualna baština svakodnevno ima značajne gubitke. Ponekad to može biti posljedica neznanja, nemara, fizičkog uništavanja ili u nekim slučajevima čak i namjernog uništavanja s ciljem promjene podataka ili mišljenja javnosti.

U suradnji s partnerima, Koordinacijskim vijećem audiovizualnih arhivskih udruga (CCAAA), UNESCO je preuzeo vodstvo u zaštiti i produljenju životnog vijeka audio zapisa i filmova. Postoje izazovi povezani s očuvanjem audiovizualne baštine, s obzirom na financijska, tehnička, ljudska i politička rješenja za potporu postojanju baštine. Međutim, potpuno odustajanje od bilo kakve akcije je neprihvatljivo. Neočuvanje audiovizualne baštine neizbježno će dovesti do daljnjih gubitaka naše kulturne i povijesne baštine i osiromašenja našeg identiteta.

 

 

 

Through audio and video recordings provide us with the trace of the development of society over the past more than 120 years. These records must be preserved for our descendants. Audiovisual heritage includes films, audio and video recordings as well as radio and television broadcasts. UNESCO is developing cultural programs through which recordings can be made publicly available in digital form.

The archives of film, television, and radio are the carriers of information about culture and tradition in society at the time of their creation. They are the means of communicating our ideas and creativity. They represent the foundation of modern civilization. Media archives come in a variety of forms: moving and still images, oral and musical recordings on analog or digital media. It is documents that have defined the XX century and provided new methods of creation and access to knowledge.

In many countries Roma are national minority without equal access to social services. Audiovisual heritage helps transcend language barriers and geographical boundaries. It makes possible real-time communication that is potentially accessible to all social groups, including those who is facing the challenge of understanding information in an unfamiliar spoken language or script.

Every year on October 27, the world celebrates World Day for Audiovisual Heritage. The date was established in 2005 and drawing attention to the importance of sound recordings and images as sources of information about the past two centuries. It is as well brings up the problems of the preservation of archives and ensuring access to it for all interested persons and organizations. On that day UNESCO brings up the problem of saving audiovisual heritage. Although, its long-term preservation requires great effort. Also, special attention should be paid to those groups of people who are unaware of the richness of the audiovisual heritage like it is for Roma people in rural areas.

Audiovisual materials, such as films, radio and television programs, audio and video recordings – all of it contain information from the 20th and 21st centuries. Today, these types of information becoming permanent and important supplement to the traditional written records. However, audiovisual records are quite vulnerable and short-lived without proper care. So, it is important to digitalize them as soon as possible before they permanently deteriorate. Unfortunately, due to negligence and lack of resources or knowledge, much of the world's audiovisual heritage has already been irretrievably lost.

For Roma people the additional problem of preserving Audiovisual Heritage is huge. And it starts from not having a country, a state, an official institution or internationally recognized legacy which must be saved and secured. Perhaps an additional challenge for Roma on this issue is that even existing records of Roma created mostly in the 20th century have not been preserved or subjected to special protective status. When no one is responsible for archives information gets lost. Or many media records are not recognized as important or significant and getting destroyed or disappeared with time.

UNESCO Member States usually planning on that day public activities which help to spread the word about digital heritage. It supposed to inspire people to take urgent action to recognize the importance of audiovisual documents. In many countries, World Day for Audiovisual Heritage features screenings of classical movies and documentary films, as well as lectures and round tables on the importance of preserving audiovisual heritage. Because today, this heritage's continued existence is in jeopardy. Audiovisual Heritage has significant losses reported on a daily basis. Sometimes, it may be the result of ignorance, negligence, physical destruction or in some cases even a deliberate destruction with the goal to change the data or public’s opinion.

In collaboration with partners the Coordinating Council of Audiovisual Archive Associations (CCAAA) UNESCO has taken the lead in protecting and prolonging the life of audio recordings and motion pictures. There are challenges associated with preserving audiovisual heritage, considering the financial, technical, human and political solutions to support the existence of heritage. However, abandoning any action altogether is unacceptable. Failure to preserve audiovisual heritage will inevitably lead to further losses of our cultural and historical heritage and an impoverishment of our identity.