Prvi zapisi o anticiganizmu datiraju iz 15. stoljeća, kad su Romi i Sinti proglašeni odmetnicima carskim dekretima. Također, 500 godina ropstva u Rumunjskoj dokaz je anticiganizma u povijesti. Romi su bili robovi zemljoposjednika koji su ih mogli prodavati, iznajmljivati ili ih jednostavno dati nekome. U Dunavskoj kneževini ropstvo je ukinuto tek 1856. godine.

Za vrijeme Trećeg Reicha progoni i sustavno ubijanje Roma dosegnuli su svoj vrhunac. Nacisti su, osim Židova, htjeli istrijebiti i Rome. Genocid nad Romima nije priznat još desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata, iako znamo za Odluku o deportaciji Roma u Auschwitz (Auschwitz-Dekret) koju je 16. prosinca 1942. godine izdao Reichsführer SS-a, Heinrich Himmler.

Nakon izdavanja ove Odluke počela je deportacija svih Sinta i Roma iz Trećeg Reicha u Auschwitz-Birkenau, što uključuje deportaciju mnogih staraca i djece. Do 1945. Romi su deportirani iz još 11 europskih zemalja. Do kraja rata otprilike 500 000 Sinta i Roma umrlo je zbog gladi, smrzavanja, iscrpljenosti, medicinskih eksperimenata, zlostavljanja, plina… Važno je spomenuti da nisu samo Romi bili žrtvama ovog ekstremnog anticiganizma, već i svi koji su smatrani ciganima, dakle svi koji su imali tipične karakteristike “cigana”.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, Romi koji su preživjeli holokaust još su više patili zbog nedostatka priznanja. U Austriji, na primjer, mnogim Romima i Sintima nije vraćeno državljanstvo. Rome i Sinte još se uvijek diskriminira. Iako je javna diskriminacija jako rijetka, anticiganizam je izraženo i vidljivo prisutan. Postoji u svim aspektima života i zato je poprilično jasno uočljiv.

POGUBNA ULOGA MEDIJA

Tek je prošle godine, 15. travnja, nakon duge bitke Roma aktivista i Roma koji su preživjeli genocid, 2. kolovoza službeno priznat kao Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve holokausta i Europski je parlament službeno priznao termin anticiganizam. To je za Rome samo još jedan maleni korak na dugom putu do prihvaćanja i ravnopravnosti.

Danas je anticiganizam jasno izražen u medijima. Mainstream mediji samo pojačavaju predrasude i stereotipe o Romima. Nije važno služe li se terminom Romi, cigani ili migranti iz Rumunjske i Bugarske, poruka koju prenose uvijek je ista. Gotovo je nemoguće pronaći pozitivne primjere spominjanja Roma u mainstream medijima. Tako se uobičajena slika o Romima gotovo uopće nije promijenila u zadnjih nekoliko stoljeća.

Nažalost, medijski prostor nije jedino područje u kojem se susrećemo s anticiganizmom. Postoje mnogi primjeri rasizma u svakodnevnom životu ili u pristupu dobrima i uslugama. Rome se često diskriminira u javnom prostoru, ali i u obrazovanju i poslu. U nekim europskim školama učenici Romi odvojeni su od druge djece i stavlja ih se u zadnje klupe u učionicama, ako uopće dobiju mjesto u školi zbog svog etniciteta. Javne institucije i policija često diskriminiraju Rome. Internet je pun govora mržnje usmjerenog protiv Roma. Austrijska nevladina romska organizacija „Romano Centro“ nedavno je objavila drugo izvješće o anticiganizmu, koje je skup stvarnih primjera anticiganizma prijavljenih u proteklih nekoliko godina.

MLADI SVE AKTIVNIJI

Mnogi se aktivisti Romi bore protiv anticiganizma već desetljećima. Posljednjih nekoliko godina mladež je također postala aktivnijom u borbi protiv stereotipa i rasizma usmjerenog protiv Roma. Prošle godine u studenom austrijska nevladina romska organizacija „Romano Centro“ organizirala je u Beču prvu međunarodnu konferenciju za mlade na temu anticiganizma.

Sedamdeset mladih romskih i neromskih aktivista iz 12 različitih zemalja okupilo se kako bi razmijenili svoja iskustva o anticiganizmu i razgovarali o svojim idejama, inicijativama, aktivnostima i otvorenim pitanjima vezanima uz anticiganizam. Sudionici su tijekom konferencije imali prigodu učiti jedni od drugih, kao i od stručnjaka, o tome kako rasizam možemo pronaći u različitim područjima i koje sve mogućnosti postoje za podizanje svijesti o tome. Austrijske novine napokon nisu pisale o migrantima koji prose na ulicama, već o grupi mladih Roma i neroma iz čitave Europe, koji su se okupili kako bi nešto učinili, organizirali flash mob, konferenciju za tisak i razvili strategije za borbu protiv anticiganizma. Još jedan mali, ali važan korak.

Godinu dana nakon prve konferencije, u Barceloni u Španjolskoj organizirana je i druga konferencija za mlade o anticiganizmu. Ponovno se grupa mladih Roma i neroma okupila kako bi u tjedan dana organizirala flash mob, konferenciju za tisak i javno događanje.

Cilj je ponovno bio podići svijest o položaju Roma u različitim europskim zemljama i pokazati da se nešto može promijeniti. Cilj je bio osnažiti mlade i pokazati im da se, baš kao i neki ljudi koji su preživjeli holokaust i borili se za svoje živote te postali pravim herojima, možemo zauzeti za naša prava i pokušati učiniti svijet ljepšim mjestom bez rasizma, diskriminacije i govora mržnje usmjerenog protiv Roma.

Irina Spataru je mlada romska aktivistica koja se bori za prava Roma u Europi. Volontira u austrijskoj udruzi Romano Centro i studira prevođenje.