Kada je riječ o međunarodnim tijelima za prijavu govora mržnje, ne postoji mehanizam kojim pojedinci mogu izravno podnijeti izvještaj tim organizacijama ili agencijama. Obično te institucije primaju podatke od nevladinih organizacija ili vlada. Na temelju tih podataka izrađuju izvještaje i studije slučaja te planove djelovanja za suzbijanje govora mržnje. Institucije poput Vijeća Europe, Europske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI), Europskog suda za ljudska prava (ECtHR) i Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE) razvile su preporuke, pravne okvire i sustave nadzora koji pomažu jačanju zakonodavstva, podršci žrtvama i promicanju svijesti.

Vijeće Europe
Vijeće Europe je vodeća međunarodna organizacija koja promiče ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava u Europi. Osnovano je 1949. godine, a trenutno broji 46 država članica. Uvelo je Europsku konvenciju o ljudskim pravima (ECHR) i osnovalo Europski sud za ljudska prava, koji su i danas ključni za zaštitu temeljnih sloboda.

Godine 2022. Vijeće Europe usvojilo je Preporuku (CM/Rec (2022) 16) o suzbijanju govora mržnje, ključni dokument koji je pripremio Odbor stručnjaka za suzbijanje govora mržnje (ADI/MSI-DIS). Preporuka pruža smjernice državama članicama za provođenje sveobuhvatnog skupa pravnih i nepravnih mjera za prevenciju i borbu protiv govora mržnje. Temelji se na međunarodnim standardima ljudskih prava i presudama Europskog suda za ljudska prava, a posebna pažnja posvećena je online okruženju, gdje se govor mržnje danas najčešće pojavljuje.

Europska komisija za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI)
ECRI prati i suzbija govor mržnje. Godine 2015. objavila je Opću preporuku (GPR br. 15) o suzbijanju govora mržnje, koja uključuje mjere u područjima zakonodavstva, prikupljanja podataka, podrške žrtvama, samoregulacije i protugovora putem utjecajnih osoba poput političara, vjerskih vođa i javnih službenika. ECRI je jedinstveno stručno tijelo za ljudska prava koje nadzire borbu protiv rasizma, diskriminacije i netolerancije u Europi. Međutim, ECRI ne prima pojedinačne pritužbe, koje rješava Europski sud za ljudska prava.

Europski sud za ljudska prava (ECtHR)
ECtHR je međunarodni sud osnovan 1959. godine, koji razmatra pojedinačne i državne prijave zbog kršenja građanskih i političkih prava utvrđenih Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Da bi se podnijela žalba sudu, prvo je potrebno iscrpiti sve domaće pravne lijekove u svojoj zemlji. Sud također donosi presude o pitanjima poput govora mržnje i poticanja na nasilje.

Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE)
OSCE je najveća regionalna sigurnosna organizacija u svijetu, s 57 država sudionica iz Sjeverne Amerike, Europe i Azije. Djeluje kao forum za politički dijalog i suradnju u vezi s različitim sigurnosnim pitanjima.

Organizacija se obvezala na borbu protiv zločina iz mržnje i govora mržnje, posebno kroz odluke Ministarskog vijeća 9/09 o borbi protiv zločina iz mržnje (2009.) i 13/06 o suzbijanju netolerancije i diskriminacije te promicanju međusobnog poštovanja (2006.). Mjere se temelje na ovim dokumentima i provode putem prikupljanja podataka, učinkovitog odgovora pravosuđa, suradnje s civilnim društvom i potpore žrtvama zločina iz mržnje.

Glavna institucija OSCE-a za ljudska prava je Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR). On pruža stručnu pomoć državama i civilnom društvu u borbi protiv zločina iz mržnje i drugih oblika netolerancije. Svake godine ured objavljuje pouzdane podatke o značajnim incidentima i odgovorima država sudionica, civilnog društva i međuvladinih tijela. Informacije se mogu pretraživati prema zemlji, vrsti zločina i motivaciji iz mržnje.

Govor mržnje i dalje predstavlja ozbiljnu prijetnju ljudskim pravima, društvenoj koheziji i demokratskim vrijednostima. Iako ne postoji jedno međunarodno tijelo kojem se izravno prijavljuje govor mržnje, zajednički rad institucija poput Vijeća Europe, ECRI-ja, Europskog suda za ljudska prava i OSCE-a pokazuje snažnu i koordiniranu predanost rješavanju ovog problema. Njihov rad također naglašava važnost suradnje između vlada, civilnog društva i međunarodnih institucija u stvaranju učinkovitih strategija protiv govora mržnje. Suočavanje s govorom mržnje zahtijeva ne samo pravne mjere nego i dugoročne napore za promicanje poštovanja, inkluzije i dijaloga u društvima.