Print
24. 10. 2018.
MEĐUNARODNI DAN UJEDINJENIH NARODA
MEĐUNARODNI DAN UJEDINJENIH NARODA

Međunarodni dan Ujedinjenih naroda se obilježava 24. listopada. Na taj dan 1945. godine je stupila na snagu Povelja Ujedinjenih naroda, kojom je osnovana ova svjetska organizacija, a sam dan se obilježava od 1948. godine.

ROMI.HR

Organizacija Ujedinjenih naroda je najvažnija međunarodna organizacija u suvremenom svijetu. Ujedinjene narode čine države članice i trenutno 193 države imaju status članica te zajednice država. Osnovni ciljevi Ujedinjenih naroda su održavanje mira i sigurnosti u svijetu i sprječavanje budućih sukoba, razvijanje prijateljskih odnosa među narodima, ostvarivanje međunarodne suradnje pri rješavanju problema među državama, te usklađivanje djelovanja naroda na postizanju zajedničkih ciljeva.

Inicijativu za osnivanje Ujedinjenih naroda inicirao je i intenzivno na njoj radio predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Franklin Delano Roosevelt, koji je predložio i ime buduće svjetske organizacije. Proces koji je doveo do osnivanja Organizacije Ujedinjenih naroda počeo je prvog dana 1941. godine kada je predsjednik Roosevelt, premijer Churchill te predstavnici vlada Sovjetskog Saveza i Republike Kine potpisali dokument koji će kasnije postati poznat kao Deklaracija Ujedinjenih naroda. Sam pojam Ujedinjeni narodi prvi put je službeno upotrijebljen kada su predstavnici 26 vlada potpisali Deklaraciju, a ime je označavalo države antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu.

Potpisnice Deklaracije Ujedinjenih naroda su bile Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sovjetski Savez, Republika Kina, europske države Kraljevina Belgija, Kraljevina Nizozemska, Veliko Vojvodstvo Luxemburg, Kraljevina Norveška, Republika Poljska, Republika Čehoslovačka, Kraljevina Jugoslavija i Kraljevina Grčka, američke države Kostarika, Kuba, Dominikanska Republika, Salvador, Gvatemala, Haiti, Honduras, Nikaragva, Panama kao i dominioni Kanada, Australija, Novi Zeland i Južna Afrika te tadašnja britanska India.

Potpisujući ovu Deklaraciju vlade potpisnice su se obvezale da upotrijebe sve svoje vojne i ekonomske kapacitete protiv članica Trojnog pakta predvođenih nacističkom Njemačkom te da surađuju međusobno, a sve potpisnice su se obvezale i da neće potpisati separatni mir s neprijateljem.

Krajem Drugog svjetskog rata intenziviran je rad na osnivanju Organizacije Ujedinjenih naroda, a na konferenciji u San Francisku 25. travnja 1945. godine kojoj su prisustvovali predstavnici 50 država i predstavnici nevladinih organizacija dogovoren je tekst Povelje Ujedinjenih naroda, dokumenta čijim potpisivanjem i ratifikacijom od strane država članica su osnovani Ujedinjeni narodi. U razdoblju od šest mjeseci nakon potpisivanja Povelje sve zemlje potpisnice i Poljska ratificirale su Povelju Ujedinjenih naroda koja je stupila na snagu 24. listopada 1945. godine čine su i službeno osnovani Ujedinjeni narodi.

Ono što je institucionalno prethodilo osnivanju Ujedinjenih naroda bila je Liga naroda. Liga naroda je bila međunarodna organizacija osnovana nakon Prvog svjetskog rata. Osnivanje Lige su potaknula strašna iskustva velikog broja država koje su sudjelovale u Velikom ratu, kasnije poznatom kao Prvi svjetski rat.  Glavni ciljevi osnivanja i djelovanja Lige naroda su bili održanje mira u svjetu, razoružanje, uspostavljanje međunarodnog sustava sigurnosti, te rješavanje međudržavnih problema putem pregovora. Mnogi Ujedinjene narode smatraju nasljednikom Lige naroda, ali postoje određene razlike.

Najizrazitije razlike su bile da je Liga naroda osnovana nakon završetka neprijateljstava i u nju su pozvane sve zemlje uključujući i one koje su izgubile rat dok su temelji Ujedinjenih naroda postavljeni već početkom Drugog svjetskog rata, a osnovale su ih zemlje članice antifašističke koalicije predvođene velikim silama Sjedinjenim Američkim Državama, Sovjetskim Savezom i Ujedinjenim Kraljevstvom.

Transformirajući tu ratnu antifašističku koaliciju u svjetsku organizaciju sile pobjednice Drugog svjetskog rata su za sebe zadržale ključne poluge odlučivanja u novoj svjetskoj organizaciji prvenstveno kroz stalno članstvo u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i pravo veta u odlučivanju tog ključnog tijela Ujedinjenih naroda. Taj status su sile pobjednice proširile zbog raznih političkih i strateških razloga i na Republiku Kinu i Republiku Francusku.

Kao rezultat tog dogovora nastala je temeljna struktura Organizacije Ujedinjenih naroda i nije se mijenjala do danas. Vijeće sigurnosti ima primarnu odgovornost za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Čine ga predstavnici 15 država članica, od kojih je 5 stalnih članica s pravom veta (SAD, Rusija Ujedinjeno Kraljevstvo, Kina, i Francuska) te 10 nestalnih članica s dvogodišnjim mandatom. Krajem svake godine se bira pet nestalnih članica prema stalnom geografskom ključu podjele svih zemalja članica u pojedine regije.

Uz Vijeće sigurnosti drugo najznačajnije tijelo je Opća skupština Ujedinjenih naroda. Opća skupština je najšire tijelo Ujedinjenih naroda u kom sve države članice imaju svoje predstavnike, koji se sastaju na redovnim godišnjim zasjedanjima. Opća skupština raspravlja o pitanjima međunarodnog prava i donosi odluke o daljem funkcioniranju Organizacije Ujedinjenih naroda. Opća skupština djeluje kroz plenarna zasjedanja i kroz šest redovnih i dva posebna odbora Opće skupštine.

Tajništvo čini stručnu službu koja obavlja administrativne i druge poslove za potrebe Ujedinjenih naroda i na njegovom čelu je glavni tajnik Ujedinjenih naroda. Sjedište Ujedinjenih naroda je u New Yorku kao i u Ženevi, Beču i Nairobiju. Šest je službenih jezika u Ujedinjenim narodima: engleski, ruski, kineski (mandarinski), francuski, španjolski, i arapski.

Ujedinjeni narodi imaju i druga tijela, od kojih su posebno značajna  Ekonomsko-socijalne vijeće i Međunarodni sud pravde čije sjedište je u Hagu.

Uz osnovni sustav Ujedinjenih naroda djeluje i niz specijaliziranih agencija Ujedinjenih naroda uključujući UNHCR, UNICEF, OHCHR, FAO, WHO i druge.

Republika Hrvatska je članica Organizacije Ujedinjenih naroda od 1992. godine, a aktivno sudjeluje i u više mirovnih misija širom svijeta. Devedesetih godina 20. stoljeća na području Hrvatske djelovala je brojna mirovna misija Ujedinjenih naroda (UNPROFOR, a kasnije UNCRO), mirna integracija istočnih dijelova Republike Hrvatske provedena je uspješno kroz djelovanje posebne mirovne misije Ujedinjenih naroda (UNTAES).

Danas obilježavamo 73 godine od osnivanja Ujedinjenih naroda. Kroz to vrijeme Ujedinjeni narodi su provodili brojne aktivnosti i donijeli mnogo odluka i planova. Ocjena njihove uspješnosti je, načelno govoreći, polovična. S jedne strane svijet je kroz djelovanje Ujedinjenih naroda postao bolje mjesto, ali je činjenica i kako Ujedinjeni narodi nisu ispunili značajan dio očekivanja koje su od njih imali osnivači, ali i očekivanja koje od Ujedinjenih naroda ima sadašnji svijet i njegovi stanovnici.

Brojni su zahtjevi za reformama samih Ujedinjenih naroda koji dolaze iz raznih krajeva svijeta. Ti zahtjevi su raznovrsni ali najčešći su oni koji su usmjereni na reformu Vijeća sigurnosti uz obrazloženje kako njegova struktura odražava nekadašnje odnose moći, a došlo je do promjena na globalnoj političkoj sceni. Ponavljaju se i zahtjevu za ulazak Njemačke, Japana, Indije i nekih drugih zemalja u stalno članstvo Vijeća sigurnosti, a i pitanje oduzimanja prava veta stalnim članicama često je predmet rasprava.

Druga grupa primjedbi i prijedloga usmjerena je na postojanje velikog broja specijalnih agencija i polu-autonomnih fondova odnosno na nepostojanje koordinacije i subordinacije između različitih dijelova sustava Ujedinjenih naroda. Sam način organiziranja i djelovanja zaposlenika Ujedinjenih naroda, njihove beneficije i primjeri neprimjerenog ponašanja posebno u slučajevima mirovnih operacija često su predmet izvještavanja medija.

Ujedinjene narode se s više ili manje opravdanja optužuje i za posljedice brojnih ratova uključujući i najteže ratne zločine. Dominira stav kako su Ujedinjeni narodi trebali spriječiti ratove, ali se često zaboravlja da Ujedinjeni narodi mogu biti uspješni samo ukoliko ključne zemlje koje dominiraju Ujedinjenim narodima imaju jedinstven stav oko postupanja te neposredno djeluju. U slučajevima u kojima je takvo jedinstvo i zajedničko djelovanje postignuto Ujedinjeni narodi su bili uspješniji, a u slučajevima u kojima nema jedinstva i zajedničkog djelovanja najčešće su izostali i rezultati.