Mučenje se definira kao svaki čin koji uzorkuje žrtvinu fizičku i/ili psihičku patnju, koji utječe na percepciju i snagu uma, i kojem je cilj poniziti žrtvu. Mučenje i zlostavljanje mogu se razlikovati ovisno o dobi, zdravstvenom stanju, socijalnom statusu, i spolu žrtve. Policija je u mnogim zemaljama mučila svoje ljude, a oni bi trebali štititi ljude. Mučenje ljudi koje dolazi od države mogao bi biti jedan od najponižavajućih i najtežih zločina protiv čovječnosti. Dana 26. lipnja zemlje članice UN-a potpisale su „Konvenciju protiv torture i okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja“ i ona je stupila na snagu. Tim je povodom Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila 26. lipanj Međunarodnim danom podrške žrtvama mučenja. Ovaj je dan važan kako bi se ljude podsjetilo na to da je mučenje strašan zločin protiv čovječnosti. Bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan objasnio je važnost dana ovim riječima:

„Ovo je dan na koji odajemo počast onima koji su pretrpjeli nezamislivo. Ovo je prilika da svijet progovori o onome o čemu se inače ne govori. Davno se zakasnilo s time da ovaj dan bude posvećen sjećanju na mnogobrojne žrtve i one koji su preživjeli mučenje.“

Prema članku 5. Opće deklaracije o ljudskim pravima, “Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju”. Iako se mučenje smatra kršenjem ljudskih prava, ono se i dalje koristi kao oružje protiv ljudi. Od Belgijskog Konga do zatvora u Diyarbakiru, od zaljeva Guantanamo do inkvizicije, od jemenskog do palestinskog teritorija, ljudi su bili podvrgnuti mučenju. Nekada samo kako bi iz njih izvukli informacije, a nekada kako bi ih podsjetili da nemaju moć nad državom. Mučenje je oruđe ugnjetavanja koje se koristi protiv političke oporbe, protiv manjina, protiv onih koji su u očima države percipirani kao marginalizirani. Nacisti su sistematično mučili i ubijali Židove, Slavene, Rome, i one koje su proglasili „neprijateljima države“. Mučenje nije zločin koji se može samo zanemariti, koji može odmah biti zaboravljen. Kada je neka osoba ili skupina ljudi mučena, to stvara snažne traume i nepovjerenje prema državi. Romi ne vjeruju autoritetima zbog toga što su ih njihove države toliko puta izdale, zbog toga što su marginalizirani, zbog toga što su prisiljeni živjeti u romskim naseljima, zbog toga što ne mogu naći prikladne poslove. Afroamerikanci u SAD-u ne vjeruju autoritetima i zdravstvenom sustavu jer su toliko puta bili mučeni na lažnim medicinskim suđenjima. Kurdi u Turskoj ne vjeruju vlastima zbog niza godina mučenja kurdskih zatvorenika i Kurda nakon puča 1980-ih.

Mučenje nije samo neoprostivi zločin protiv čovječnosti, nego i narušava odnose među ljudima i njihovu povezanost s državom. Nakon što je jedna skupina ljudi, budućim je generacijama iznimno teško povezati se s državom i vjerovati joj. Teško im je osjećati se jednakim građanom u odnosu na druge u državi. Mučenje nikad ne može biti oblik kazne, pogotovo ne u rukama države. Zbog napredne tehnologije možemo čuti o žrtvama opresije. Oni nisu ušutkani kao nekad. Međutim to nije dovoljno. Moramo naporno raditi kako ljudi u budućnosti ne bi bili mučeni zbog svojih ideja, riječi, postojanja i postupaka. U budućnost više ne smije biti mučenja!

Torture is defined as any act that causes the victim to suffer physically and/or mentally, to affect perception and willpower, and to humiliate the victim. Torture and ill-treatment may differ according to the age, health, social status, and gender of the victim. Torture has been used by the law enforcement against their own people in many countries, those who were supposed to protect the people from the state. Torturing people by the hands of the state might be one of the most humiliating and serious crimes against humanity. On 26 June 1987, the “United Nations Convention Against Torture” was signed by member countries and entered into force. Therefore, on 12 December 1997, the United Nations General Assembly declared 26 June every year as the “International Day in Support of Victims of Torture”. This day is important to remind people that torture is an horrible crime against humanity. Former United Nations Secretary-General Kofi Annan explained the importance of this day with these words,

“This is a day on which we pay our respects to those who have endured the unimaginable. This is an occasion for the world to speak up against the unspeakable. It is long overdue that a day be dedicated to remembering and supporting the many victims and survivors of torture around the world.”

According to the Article 5 of the Universal Declaration of Human Rights, “No one shall be subjected to torture or to cruel, inhuman or degrading treatment or punishment.” Even though, not being subject to torture is a human right, torture is still a device being used to bring people down. From Belgian Kongo to Diyarbakir Prison,   from Guantanamo Bay to Inquisition, from Yemen to Palestine territory, people have been subject to torture. Sometimes to get information, sometimes just to remind them they do not have power against the state. Torture is a tool of oppression, to use against political opposition, minorities, those who are perceived as “marginalised” in the eyes of the states. Nazis tortured and murdered Jews, Slavs, Roma and those who they declared as “enemy of the public”, systematically. Torture is not a crime that can be just left behind, that can be healed instantly. When one is tortured, when one group of people is tortured because of who they are, this creates so much trauma and insecurity towards the state. Roma people do not trust authority and authority figures in general, when they have history of being betrayed by their states so many times, being marginalised, being forced to live in settlement, not being able to get proper jobs. African Americans in United States of America do not trust authorities and the medical system, for they were tortured so many times as the victims of false medical trials, so recently even in 1970’s in Tuskegee. Kurdish people in Turkey do not trust authorities because of years of systematic torture against Kurdish prisoners and Kurds after the 1980’s Coup d’État.

Torture is not just an unforgivable crime against humanity but it also ruins the relationship of people and their bonds to the state. After one group is tortured, it is very difficult for next generations to bond and trust their state, to feel like they are an equal citizen like the rest of their state. Torture can never be a form of punishment, especially not in the hands of the state. With technology advancing, we are able to hear from the victims of oppression, they are not as silenced as they were once. This is not enough, we have to work towards a future where people are not being tortured for their ideas, words, existence, actions. No more torture in the future!