Nogometni klub “Mladost” iz Kloštra Podravskog, općine u Koprivničko- križevačkoj županiji, na prvi pogled djeluje kao i svaki klub iz manjeg mjesta, ali oni to nisu. Ono što ih čini posebnim je činjenica da u svojim selekcijama imaju veliki broj djece Roma.
NK Mladost čini pet selekcija od ukupno 100 registriranih igrača, od kojih su tri tima s igračima mlađim od 18 godina. Podijeljeni su u grupe limači od 8 do 10 godina, te pioniri od 10 do 14 godina i juniori od 14 do 18 godina. Upravo u ova tri tima nalazi se najveći broj igrača romske nacionalnosti, koji je oko 40-50%. Međutim, u dve najstarije selekcije broj igrača Roma je znatno manji. Kako ističe Josip Jagić, član uprave Kluba i nekadašnji igrač, brojni su uzroci ovog problema. Jedan od tih uzroka je vrlo loša materijalna situacija koja tu djecu primorava na rad već sa 14-15 godina. Također i rana ženidba doprinosi osipanju mladih Roma iz Kluba. Nepostojanje osjećaja pripadnosti i identificiranja, kako s Klubom, ali i selom još jedan je od razloga odlaska djece Roma. Vodstvo, koje u prethodne dvije godine čine navijači Kluba, upravo to nastoji promjeniti.
“Mi pokušavamo kod djece razviti osjećaj da to zaista jest njihov klub, kao što je klub njihovih bijelih prijatelja, gadža i da je to u istoj mjeri i njihovo selo i da smo mi neki tip zajednice koja je različita, ali opet zajednica”, istaknuo je Josip Jagić.
Misija kluba Mladost nije samo integracija romske zajednice, već zajednice općenito. Kako je nogomet grupni sport, igrajući ga djeca se uče sudjelovanju u grupi, međusobnom poštovanju, razumjevanju i toleranciji. Također, u upravi Kluba su i dvije žene koje ravnopravno sudjeluju u organiziranju i kreiranju politike Kluba te njihovom provođenju.
“Takav tip socijalne mehanike između ekipe je zahvalan za razvijanje međusobnih veza tih klinaca. Već je druga godina kako smo to preuzeli i nekako je užitak gledati tu djecu, te klince koji su prije dvije godine bili mali, a sad su porasli, možda se malo i smirili, neki napredovali. Sve su to mali koraci, naravno postoje porazi i užasno je teško gledati ih, ali opet općenito predivan je osjećaj”, govori Jagić.
Financiranje se u najvjećoj mjeri provodi sredstvima općine te donacijama lokalnih poduzetnika. Klub je aplicirao i za sredstva iz fondova EU-a, zbog velike želje i ambicije za što kvalitetnijim uvjetima treniranja i funkcioniranja Kluba.
Klub se natječe u Prvoj županijskoj ligi, što predstavlja najviši rang natjecanja po županijama. Seniori Mladosti trenutno se nalaze na drugom mjestu Prve županijske lige, gdje zaostaju dva boda za prvoplasiranima. Uspjeh ostvaruju i pioniri koji su prvi na svojoj ljestvici natjecanja.
Foto/NK Zagreb041
Kako nam je Jagić rekao, ono na što su neizmjerno ponosni je memorijalni turnir “Ivan Kovačić Mandžo” koji se održava 1. srpnja, u čast njihovog preminulog prijatelja. Ono po čemu je ovaj turnir specifičan je i maskenbal koji se nadovezuje na nogomet. Tih dana cijelo selo prisustvuje i bude uključeno u različite aktivnosti turnira.
“Taj tragičan događaj Ivanove pogibije bio je presudan moment kada se počelo razmišljati o tome kako bi se taj Klub trebao preuzeti i podići na jednu višu razinu. Naprosto iz odgovornosti koju imamo prema njemu, prema sebi samima, obzirom da smo se mi kao prijatelji upoznali igrajući taj nogomet i iz te užasne tragedije je izrasla jedna uistinu divna priča kao što je NK Mladost 2017. godine. Čini mi se da njegov duh tu negdje egzistira”, naglasio je Jagić.
Slučaj nogometnog kluba Mladost zapravo nije usamljen. Njihov prijateljski klub je Zagreb 041 te je nekoliko članova Mladosti članovi ovog kluba i obrnuto. Igrači kluba Zagreb 041 su izbjeglice iz Sirije i drugih zemalja, a cijela je priča usmjerena na njihovu društvenu integraciju. Do sada su održane dvije prijateljske utakmice, jedna u Zagrebu, druga u Kloštru i obe su pored sporta bile i prilika za druženje.
Oba kluba počivaju na konceptu community nogometa, nešto što je u svijetu vrlo popularno, a po čemu su Mladost i Zagreb 041 pioniri u Hrvatskoj. Ovaj koncept predstavlja osnovu za unapređenje zajednice i za razvoj sretnije, tolerantnije i puno zdravije sredine.
*Vanja Ratković volontira u RNV-u na projektu Europe supports inclusion 2 koji financira Europska unija kroz program Erasmus+. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stajalište Europske unije.