Bogoljub Petrović dugogodišnji je aktivist romske zajednice i manjinske samouprave te upozorava na mnoge nedostatke u funkcioniranju manjinskih vijeća, no i na činjenicu da se mnoge odluke donose neovisno od želja i potreba romske populacije te da je teško ulaziti u ozbiljne rasprave dok se boriš za preživljavanje.
Kako ocjenjujete aktualni položaj Roma u Dardi i okolici i dakako u cijeloj Baranji?
Kao predsjednik Zajednice Roma Osječko-baranjske županije i član Vijeća romske nacionale manjine Općine Darda, ali i kao običan stanovnik, mogu Vam reći kako živimo teško. Većina Roma korisnici su socijalne skrbi, nezaposlenost je ogromna, gospodarske prilike jako loše. Ljudi se nemaju gdje zaposliti i preživljavaju s vrlo malo novca. Najveći je problem nizak stupanj obrazovanosti. Romska djeca u najvećem broju idu u školu, ali materijalne prilike i tu negativno djeluju. Bilo je obećano da će besplatne udžbenike dobiti sva školska djeca, ali se to nije dogodilo i roditelji su ogorčeni. Najgore je to kad neki dobiju, a neki ne. Pitanje školovanja nije samo pitanje motiviranosti romskih učenika i njihovih roditelja, već je i pitanje materijalnog položaja pojedine obitelji.
Pripomognu li javni radovi?
Javni radovi traju nekoliko mjeseci i to nije dostatno za osiguranje dovoljno novca za obitelj za cijelu godinu. Ipak, svaki prihod dobro dođe. Nažalost, kvaliteta stanovanja Roma u naša tri naselja u Dardi vrlo je loša. Živi se u starim nastambama većinom izgrađenim od materijala koji je dovezen s raznih gradilišta još prije 30-40 godina, kada su se rušile stare kuće tu po lokalnim selima.
Grijemo se najviše na drva, ali kuće uglavnom nemaju fasadu ni izolaciju. Uz to su i stare, a većina ljudi nema novca ni za najnužnije popravke i tako se životari i čeka da političari ispune obećanja s kojima dolaze pred izbore.
Poznato nam je kako je pokrenuta gradnja društvenog doma u jednom od romskih naselja. Kako tu stoje stvari?
Bilo je mnogo promašaja oko gradnje tog doma i cijelog projekta u naselju N. Š. Zrinskog. Taj dom i kuće za stanovanje Roma, tzv. 'dvodomke', započele su se graditi prije 5-6 godina, i sve je to odavno trebalo biti useljeno, ali nije. APN nam je obećao kako će svatko biti stambeno zbrinut, ali ni to se nije dogodilo. Prema informacijama koje imam sada je ta priča uključena u novi projekt koji bi se u Belom Manastiru i Dardi trebao provoditi sredstvima fondova EU-a.
Nažalost, ni kao član Vijeća nisam dovoljno upoznat s tim projektom. Moje je uvjerenje kako se sredstva EU-a ne bi trebala trošiti, a da romska zajednica, romsko Vijeće i romske udruge nemaju jasnu informaciju o svim planovima koji se nas tiču. Trebaju nas detaljno upoznati s planovima, a onda nam dati i priliku da iznesemo svoje stavove i očekivanja.
Sada se otvorila velika rasprava je li izgradnja koja se planira segregacija Roma ili nije. O tom pitanju teško je diskutirati u uvjetima kada ljudi desetljećima žive u privremenim barakama i kada se nadaju bilo kakvom boljem krovu nad glavom i zbog njega su spremni živjeti gdje god moraju.
Kakvo je Vaše mišljenje o izabranim romskim predstavnicima i njihovu radu na svim razinama?
Ljudi na izborima iskažu svoju demokratsku volju i to treba poštovati. Problem je što ovdje gdje se svi poznajemo izbori dovedu do podjela. Mi već četiri mandata biramo ta romska vijeća Općine Darda i Županije, ali nakon izbora Vijeće se svede na predsjednika. Sjednice se održavaju rijetko, a i tada niti su pripremljene niti ima nekih materijala ili korisnih informacija i sve se svodi na to kako potrošiti ono malo sredstava koja Vijeće dobije.
Cijeli taj sistem vijeća nema mnogo smisla niti koristi, barem ne ovako kako sada funkcioniraju. Ljudi uopće ne znaju ni tko je njihov predstavnik u Vijeću. Vijeća ne rade kao predstavnička tijela već kao da su udruge i malo tko razumije razliku. Iznimka je na našem području romsko Vijeće Belog Manastira i to zahvaljujući Dušku Kostiću koji je, koliko znam, jedini visokoobrazovani Rom predsjednik nekog vijeća u cijeloj Hrvatskoj i trudi se da to Vijeće radi u skladu s Ustavnim zakonom.
Što se tiče više razine, navodno postoji neka Nacionalna koordinacija, ali ako i postoji, u Baranji nismo ništa čuli o njenu radu i rezultatima. Jedini dobar primjer na nacionalnoj razini jest Romsko nacionalno vijeće. Ono radi na projektima EU-a, izdaje novine i internetske vijesti, djeluje na državnoj razini, ali i okuplja romske lokalne udruge i vijeća i pomaže nam koliko može vezano za propise, projekte, lokalne akcijske planove.
Zbog teške socijalne situacije mnogi odlaze i u druge države. Je li tako i kod vas?
Mnogo je ljudi otišlo, a i dalje odlazi prije svega zbog ekonomske situacije. Diskriminacija postoji, ali ona samo još otežava stvar jer kad posla nema za sve, onda je još teže kada poslodavac prema tebi ima još i predrasude. Romi žive s diskriminacijom od davnina, navikli smo se. No diskriminacija nije samo naš problem, susreću se s njom i druge manjine, pa i pripadnici većinskog naroda. Diskriminacija se povećava kako se životni standard smanjuje.
Usprkos svemu, poznato nam je kako Romi u Baranji na razne načine itekako drže do svojih običaja, kulture, folklora, glazbe.
Mi Romi poznati smo kao veseli ljudi koji vole ritam, pjesmu i ples. Imamo ovdje u Dardi najbolji romski KUD u Hrvatskoj koji već 13 godina uspješno vodi Jovica Radosavljević. Nastupaju diljem Hrvatske, a prije nekoliko godina nastupili su i u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski što je sve Rome u Dardi učinilo jako ponosnima. Iako uspješan, KUD nema osigurano stabilno financiranje, teško je nabaviti novac za instrumente, nošnje, putovanja i drugo.