Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) objavila je nekoliko izvješća i anketa o romskom obrazovanju, u kojima se ističe nerazmjeran udio romskih učenika u tzv. posebnim školama i razredima. Većini djece koja ne govore glavnim materinskim jezikom može biti postavljena pogrešna dijagnoza, na primjer poteškoće u fokusiranju, blagi mentalni poremećaji, teškoće u učenju i drugo.

Anketa objavljena 2016. godine uključivala je 11 zemalja članica EU, ne uključujući Hrvatsku, a potvrdila je postojanje ovog problema u mnogim zemljama, a posebno u Središnjoj i Istočnoj Europi. Anketa je pokazala da je postotak Roma u posebnim školama u Češkoj 23%, a slijedi ju Slovačka s 20%. Agencija EU za temeljna prava izrazila je zabrinutost zbog toga što bi postotak Roma u „posebnim“ školama mogao „biti rezultat diskriminirajućih praksi“.

Neizravna diskriminacija protiv romskih učenika potvrđena je u Češkoj 2007. godine odlukom Europskog suda za ljudska prava. 18 romskih učenika tužilo je Češku nakon što su smješteni u takozvane posebne škole sa prilagođenim programom. Iako romska djeca čine samo 2.26% lokalne gradske populacije osnovnoškolske djece, oni čine čak 50.3% učenika smještenih u posebne škole. Tužitelji su smatrali da nisu izvršene odgovarajuće provjere zbog kulturološke razlike između romske i češke djece, i da je njihova glavna prepreka bila nepoznavanje češkog jezika, a njihovi roditelji nisu bili dovoljno informirani o posljedicama svog pristanka. Češka vlada je pristanak roditelja smatrala odlučujućim, no sud nije bio uvjeren da roditelji romske djece mogu procijeniti sve aspekte situacije ili posljedice svog pristanka.

Što se tiče Hrvatske, poznat je slučaj Oršuš i drugi protiv Hrvatske. Europskom sudu za ljudska prava obratilo se 15 hrvatskih državljana romske nacionalnosti zbog diskriminacije romske djece po nacionalnoj osnovi i kršenja prava na obrazovanje u hrvatskim odgojno-obrazovnim ustanovama. Zbog slabog poznavanja hrvatskog jezika, romska su djeca smještena u razrede sastavljene samo od romske djece, u kojima je nastavni plan i program opsegom i sadržajem znatno smanjen u odnosu na službeni nastavni plan i program u Hrvatskoj. 

Podnositelji zahtjeva obratili su se općinskom sudu u travnju 2002. godine, nakon što su prošli sve druge instance unutar zemlje. Tek je 2010. godine Europski sud za ljudska prava presudio u korist podnositelja zahtjeva. Sud je primijetio da upis djece s nedovoljnim znanjem hrvatskog jezika nema nikakvu jasnu pravnu osnovu. Štoviše, po mišljenju Suda, država je trebala poduzeti korake da pomogne podnositeljima zahtjeva u stjecanju odgovarajućih jezičnih vještina što je prije moguće. Sud je primijetio da je veliki broj romskih učenika na tim područjima prestao pohađati školu. U ovom slučaju država je morala provesti dodatne mjere, aktivno uključiti socijalne radnike kako bi se kod romske populacije podigla svijest o potrebi obrazovanja.

Potom je Hrvatska pokušala poduzeti pozitivne mjere za obrazovanje manjina i njihovo pravo na obrazovanje na materinjem jeziku. Unatoč usvajanju ovih mjera, situacija u Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim europskim zemljama ostavlja toliko toga što nedostaje. Na primjer, nedostaju učitelji koji bi mogli predavati na materinskom jeziku Roma.

 

 

 

 

 

The EU Fundamental Rights Agency (FRA) has published several reports and surveys on Roma education, noting the disproportionate share of Roma students in so-called special schools and classes. Most of the children who do not speak the country's major native language can be wrongly diagnosed with difficulty in concentrating, mild mental disorders, learning difficulties and others.

A survey published in 2016 included 11 EU members, but not Croatia, confirmed this issue in a number of countries, especially in Central and Eastern Europe. The survey showed that the percentage of Roma students in special schools in the Czech Republic is 23 percent, followed by Slovakia at 20 percent. The FRA expressed concern that the placement of Roma students in "special" schools "may be the result of discriminatory practices".

Indirect discrimination against Roma students in Czech Republic was confirmed in 2007 by a decision of the European Court of Human Rights. 18 Roma students sued the Czech state after they were placed in so-called special schools with a simplified curriculum. Although Roma children make up only 2.26% of the local urban population of primary school children, they make up as much as 50.3% of students placed in special schools. The prosecutors considered that they had not been adequately checked due to cultural differences between Roma and Czech children, and that their main obstacle was their lack of knowledge of the Czech language and their parents were insufficiently informed about the consequences of their consent. The Czech government considered the consent of the parents to be decisive, but the court was not convinced that the parents of the Roma children could assess all aspects of the situation or the consequences of their consent.

As for Croatia, there is a well known case of Oršuš and Others v. Croatia. 15 Croatian citizens of Roma origin applied to the European Court of Human Rights as a result of discrimination against Roma children in Croatian educational institutions on the basis of nationality and violation of the right to education. Due to the poor knowledge of the Croatian language, Roma children were formed into classes consisting only of Roma children, where the curriculum was significantly reduced in scope and content compared to the official national curriculum of Croatia.

The applicants applied to the municipal court in April 2002, having gone through all instances within the country, in 2010 the European Court of Human Rights ruled in favor of the applicants. The Court noted that the enrollment of children with insufficient knowledge of the Croatian language into separate classes had no clear legal basis. Moreover, in the Court's view, the State should have taken steps to assist the applicants in acquiring proper linguistic skills as soon as possible. In addition, the Court noted that a large number of Roma students in the related territories stopped attending school. In this case, the state had to implement additional measures, actively involving social workers in order to raise awareness among the Roma population about the need for education.

Subsequently, Croatia tried to take positive measures in relation to the education of minorities, and their rights to education in their native language. Despite the adoption of these measures, the situation in Croatia, as in many other European countries, leaves much to be desired - for example, there is a lack of teachers who can teach in the native language of the Roma.