Hrvatska ima revolucionarnu sudsku presudu Europskog suda za ljudska prava, koja se sada proučava na nekim europskim sveučilištima.16. ožujka obilježava se kao dan kada je Europski sud za ljudska prava 2010. godine presudio u korist podnositelja zahtjeva. U slučaju je navedena diskriminacija romske djece formiranjem posebnih razreda koje pohađaju samo romska djeca, a opravdanje koje je korišteno je da djeca nemaju dostatno znanje hrvatskog jezika.

U travnju 2002. godine, petnaestero romske djece iz Hrvatske podnijelo je tužbu protiv svojih osnovnih škola. Oni su osnovnu školu pohađali od 1996. do 2000. u selima Macinec i Podturen u Međimurskoj županiji. Te su škole formirale posebne razrede koje su pohađala samo romska djeca. Dodatni je problem bio to što je obrazovni program tih razreda bio znatno smanjen u svom opsegu i sadržaju, u usporedbi sa službenim hrvatskim kurikulumom za osnovnoškolce. Podnositelji zahtjeva su za ta djela tvrdili da se radi o rasnoj diskriminaciji. Štoviše, podnositelji zahtjeva priložili su i psihološku studiju o tome kako segregirano obrazovanje emocionalno i psihički šteti romskoj djeci u stjecanju samopoštovanju i osobnom razvoju.

U rujnu 2002. godine Općinski sud u Čakovcu odbacio je tužbu, koja je potom odbačena i na svim višim sudovima u Hrvatskoj, sve dok nije stigla na Europski sud za ljudska prava.

Hrvatski sudovi odbacivali su tužbu zbog toga što su smatrali da su romska djeca odvojena u posebne razrede s ciljem unaprijeđivanja njihovog znanja hrvatskog jezika. Štoviše, sudovi su tvrdili da u ovom slučaju nema opravdanja za rasnu diskriminaciju.

Europski sud za ljudska prava ustvrdio je da formiranje posebnih razreda za one koji uče jezik nema jasnu pravnu osnovu. Štoviše, Vlada Republike Hrvatske nije priložila nikakav dokaz takve prakse u drugim dijelovima Hrvatske. To je značilo da se takva praksa ne bi mogla nazvati uobičajenom kad se radi o djeci koja imaju poteškoća sa znanjem jezika. Sud je ustvrdio da bi umjesto smanjivanja opsega gradiva u posebnim razredima škole morale djeci omogućiti napredovanje u području jezika, pomoći im ukloniti jezične barijere, i pomoći im da se vrate u redovne razrede što je prije moguće. Sud je također izjavio da je vlada trebala osigurati socijalne radnike za romsku djecu koja odbijaju ići u školu zbog jezične barijere ili bilo kojeg drugog razloga. Europski sud za ljudska prava ustvrdio je da su rokovi u kojima je Ustavni sud razmatrao slučaj (više od četiri godine) bili pretjerano dugi.

Kako je Hrvatska bila na putu da se priključi Europskoj Uniji, tako je trajao i proces ažuriranja nacionalne politike kako bi je prilagodila europskim standardima. U listopadu 2014. godine, Vlada Republike Hrvatske predstavila je novu strategiju obrazovanja koja cilja na modernizaciju školskog sustava i kurikularnu reformu. Provođenjem ove presude je postignut značajan napredak za obrazovanje romske djece, ali su nažalost rezultati počeli blijedjeti nekoliko godina kasnije.

Presuda Europskog suda za ljudska prava bila je uistinu revolucionarna odluka koja je stvorila političko ozračje u kojem je problem segregacije Roma smanjen i prepoznat kao pogrešan. Iako postoji pomak u promjeni obrazovnog sustava u Hrvatskoj, i dalje je teško reći da se romska djeca mogu osjećati uključenijima u obrazovni sustav. Još se puno toga treba postići. O takvim se slučajevima treba znati u javnosti jer podizanje razine svijesti stvara lančanu reakciju među ljudima, koja onda potiče na promjenu. Segregacija ne smije postojati ni u školama, ni u drugim područjima, jer segregacija uzrokuje raspad demokracije.   

 

 

 

 

 

Croatia has a ground-breaking court ruling by the European Court of Human Rights, which is now studied in some European universities. The 16th of March commemorates the date when in 2010 on this day the European Court of Human Rights ruled in favor of the applicants.  The case states the discrimination against Roma children by forming special classes with only Roma children on the claim that students lacked the knowledge of Croatian language.

In April of 2002, 15 Roma children from Croatia filed a complaint against their elementary schools. They went to elementary school in the time period of 1996 to 2000 in the villages of Macinec and Podtren in Medzimurie county. These schools formed special classes consisting only of Roma children. The additional problem was that the educational program of these classes was significantly reduced in scope and content compared to the official Croatian curriculum for schoolchildren. The applicants claimed these acts to be a racial discrimination. What is more, the applicants submitted a psychological study on how segregated education harms emotionally and psychologically Roma children in self-esteem and personal development.

 

In September of 2002, Croatian Cakovec Municipal Court dismissed the complaint, which was then dismissed in all the other higher courts of Croatia, until it reached the European Court of Human Rights.

Croatian courts have been dismissing the complaint on the thought that Roma children were sent to special classes to improve their knowledge of Croatian language. What is more, the courts have been stating that the racial discrimination in this case lacked justification.

The European Court of Human Rights stated that formation of special classes for language learners had no clear legal basis. In addition, the Croatian Government did not provide proof of such practice in any other parts of Croatia. This meant that the practice cannot be called usual in the case of children lacking the language knowledge. What is more, the Court stated that instead of reducing the educational programs in special classes, schools should have made everything possible for children to improve the language, eliminate the language barrier, and return to usual classes as soon as possible. The Court also stated that the Government should have provided social workers for Roma children who refused to go to schools because of the language barrier or any other reasons. What is more, the European Court of Human Rights has concluded that the terms of consideration of the case by the Constitutional Court (more than four years) were excessively long.

As Croatia was on the way to enter the European Union, the country was in the process of updating its policies to fit the European standards. In October 2014, the Croatian Government introduced a new strategy for education aimed to modernize the school system and reform the curriculum. This reform was a significant improvement for Roma children education at schools, but unfortunately, it started to fade years after.

The ruling of the European Court of Human Rights was a truly ground breaking decision that created political atmosphere in which the issue of Roma segregation was reduced and recognized as a wrong practice. Even though there has been some development in changing the educational system of Croatia, it is hard to say that Roma children can feel more included into the educational system now. There is still a lot to achieve. Nevertheless, such cases should be heard by the public because awareness creates a chain reaction for improvements. Segregation should not exist neither at schools, nor in other areas, because segregation fails democracy.