Međimurska romska udruga „Za boljitak" godinama već provodi niz aktivnosti i projekata prvenstveno usmjerenih na pomoć djeci i njihovom obrazovanju jer procjenjuju da je ono još uvijek na vrlo niskoj razini. U planovima za budućnost udruga se usmjerava na najznačajnija  pitanja romske zajednice poput zapošljavanja, emancipacije Romkinja, borbu protiv segregacije u stanovanju i obrazovanju… 

Što biste istaknuli u radu vaše Udruge?

Naša Udruga osnovana je 2006. godine i ima sjedište u Goričanu. Udruga vodi i uredno knjigovodstvo i svake godine predajemo financijska izvješća, a ukupni prihod kreće se godišnje oko 60 000 kuna. Najviše se bavimo obrazovanjem romske djece i mladih. Provodimo edukaciju i informatičko opismenjavanje.

Došli smo do zaključka da djeca iznimno brzo svladavaju nove tehnologije, samo im treba omogućiti pristup računalima i mogućnost da u slobodnom vremenu uče. Također, ovdje mogu raditi sve za školu, pisati i printati domaće zadaće i to im pomaže da imaju bolje rezultate u školi. Trenutno imamo deset osnovnoškolaca i pet srednjoškolaca, ali i roditelji dolaze i koriste se računalima za traženje oglasa za poslove.

Otkada provodite informatičke radionice i edukacijske projekte?

Od 2008. imamo radionicu odnosno centar i šest novih računala, a trenutno čekamo da prođe projekt za još četiri računala. Djeca se ovdje skupljaju najčešće navečer, a zna ih biti i po dvoje na jednom računalu, svi bi na internet. Zadnjih godina su bili raspisani dobri natječaji za projekte, ali mi se nismo mogli javiti na njih jer nam nedostaje osoba koja bi pisala dobre projektne prijedloge.

U našoj županiji djeluje mnogo udruga, ali često postoje kako bi netko rekao da ima svoju udrugu. Mi smo jedini koji radimo ovakve projekte. Osim informatičkih radionica, nedjeljom preko projektora puštamo crtiće i filmove. Zainteresiranost djece jako je velika, a imamo i igralište pa je vikendom kod nas moguć i cjelodnevni boravak.

Najmanje dva puta godišnje organiziramo i malonogometni turnir u kojem sudjeluju ekipe romskih udruga, ali i ekipe iz većinskog naroda.

 

ŠIROK SPEKTAR AKTIVNOSTI

U kakvu ste odnosu s nadležnima u Općini i Županiji?

Mi smo mala općina, svi se poznajemo i imamo dobre međusobne odnose. Pokušali smo dobiti financijsku pomoć od naše Općine, ali to teško ide. Voljeli bismo kada bi svo financiranje išlo preko natječaja s jasno definiranim kriterijima te praćenjem postignutih rezultata i koristi za zajednicu koji pojedini projekt donosi.

Primjerice, nemamo grijanje u Centru jer ga nemamo čime plaćati. To je veliki problem jer uglavnom radimo s djecom. Grijemo tek toliko da se cijevi ne smrznu, a novca za to nema u projektima. Općenito uzevši, odnosi s Međimurskom županijom su korektni i dobri, imamo veliku podršku u provedbi projekta na području obrazovanja i u provođenju informatičke edukacije. Ove godine smo za to dobili 3 000 kuna što nije dovoljno, ali cijenimo podršku.

Kakvo je stanje u Međimurskoj županiji?

U Međimurskoj županiji najveća je koncentracija Roma u Hrvatskoj. U čak 12 naselja živi trećina hrvatskih Roma. Događaju se svakakve situacije i nismo najbolje prihvaćeni. Romi su pod velikim povećalom, svi pišu ako mi nešto napravimo, a kad netko nama napravi nešto nažao onda nikome ništa. Položaj Roma ovdje je još uvijek daleko od dobrog i poželjnog.

Konzultira li se Županija s vama oko vaših potreba?

Branko Sušec, pročelnik zadužen i za nacionalne manjine, bio je ovdje, ali do župana je teško doći. U našemu naselju nema mnogo Roma, ali u drugim naseljima jako je velik postotak djece Roma, zbog čega neromi ispisuju svoju djecu jer ne žele da pohađaju nastavu u većinskom romskom razredu gdje svi govore našim bajaškim romskim jezikom. Važno mi je naglasiti kako je naše naselje integrirano.

OBRAZOVANJE I DALJE VELIKI PROBLEM

Imate li problema s obrazovanjem djece?

Obrazovanje je na dosta niskoj razini. Pogledajte pučku školu i tko je pohađa. Nadležni to navode kao pozitivan primjer, ali govorimo o djeci koja sada imaju 13-15 godina, oni nisu ni peti razred završili kada su trebali, nego sada nadoknađuju. To nije naročito pozitivan primjer.

 

Što mislite zašto su ta djeca ispala iz školskog sustava nakon petog razreda?

Najčešće zbog ponašanja. Djeci je potreban nadzor i pomoć. Roditelji im ne mogu mnogo pomoći i zato je važan rad udruga koje rade s djecom i mladima. Moja je velika želja pomoći djeci da nisu na ulici. Za to nam treba podrška od općine, županije i drugih donatora za računala, struju, grijanje i slično.

Imate li ideju što biste dalje?

Osim što imamo društveni dom, planirao sam pokrenuti projekt osnaživanja Romkinja u zajednici. Napravili bismo radionicu šivanja koja bi ženama dala potrebno znanje da rade i samostalno zarađuju. Također, planiramo i plastenik u kojem bismo mogli zaposliti nekoliko osoba. Ove godine pokušat ćemo od donatora ili putem projekta dobiti kombi za prijevoz djece.

Želimo dovesti djecu iz drugih naselja kako bismo ih educirali. Roditelji često nisu u mogućnosti voziti djecu jer nemaju automobile. A mi imamo i igralište i računala koja bi mogli koristiti u slobodno vrijeme. Zato treba povremeno organizirati prijevoz da provedu cijeli dan ovdje. Županija se time ne želi baviti.

Ovo je program idealan za djecu od 7 do 14 godina koja ne mogu sama dolaziti ovdje. Bilo bi fantastično kada bismo napravili resursni centar u kojem bi mogle surađivati sve udruge koje žele raditi. Očekujemo podršku za taj projekt i od RNV-a. UNDP nas je također podržao u nekoliko projekata ali problem nam je što smo mala udruga bez osiguranog stalnog financiranja pa ponekad nemamo ni za režije.

LEGALIZACIJA I SEGREGACIJA

Što mislite o legalizaciji naselja?

Kad je EU financirala naselja govorio sam: «Nemojte da budemo svi na okupu, ovdje ima po 100 obitelji u naseljima.» U tom trenutku moglo se lagano provesti desegregaciju odnosno integraciju Roma. Svaka općina ima neko zemljište gdje bi im se moglo dati mogućnost za izgradnju kuće.

Sada je koncentracija Roma u pojedinim naseljima prevelika. A i rađa se više romske djece nego neromske pa raste i broj segregiranih romskih razreda. Segregacija u stanovanju dovodi do segregacije u obrazovanju.

 

Zastupnik koji već dugo govori o legalizaciji nije poduzeo ništa za desegregaciju naselja. Umjesto da se počne rješavati problem Kajtazi problem ''rješava'' ponavljajući da u naseljima nisu svi Romi, i to ne zato što nisu nego zato što se dio Roma izjašnjava Hrvatima, Rumunjima itd.

Koliko ste projekata proveli do sada?

Proveli smo sigurno više od 10 projekata, a ova radionica bila je najjači projekt dosada. Napravili smo cijelu infrastrukturu i osigurali računala. Značajno u ovom projekti je i to što je romska udruga bila nositelj i što smo uspjeli osigurati 14 000 eura. To je bilo 2009. godine zahvaljujući nizozemskom fondu CNF.

Jedina smo međimurska udruga koja je provela ovako kvalitetan projekt i svi naši izvještaji o provođenju projekta u potpunosti su prihvaćeni.

NEZADOVOLJSTVO ZASTUPNIKOM

Vaša udruga jedna je od najuspješnijih u Međimurju. Kako i koliko surađujete sa zastupnikom romske i drugih 11 nacionalnih manjina? 

Moram zahvaliti bivšem zastupniku Nazifu Memediju, on nas je financirao s otprilike 15 000 kn. Mnogo nam je pomogao i novčano i političkom podrškom. Sa sadašnjim zastupnikom Veljkom Kajtazijem nemamo osobito dobru suradnju. Nakon što je izabran, obilazio je romska naselja u Međimurju i optuživao nas kako je od nas dobio samo jedan glas.

Kada smo pokrenuli projekt  izgradnje igrališta zamolili smo ga za financijsku podršku. Općinu je financirao s 30 000 kn, ali za naš projekt nije dao ni jednu kunu. Kao zastupnika smo ga pozvali na otvaranje igrališta. Novine su pisale da je financirao nogometno igralište i prilaz vrtića koji pohađa pet Roma, ali to nije točno što smo morali demantirati i novinama. Saborski zastupnik to nije napravio nego je to rezultat naše inicijative i rada te financije podrške Zaklade ZAMAH.

Mi smo bili nositelj projekta uređenja igrališta, a ZAMAH donator.

Najviše nas zabrinjava što zastupnik Kajtazi radi protiv našega materinskoga bajaškog jezika i pokušava nametnuti romani čhib, a nas Bajaša među Romima u Hrvatskoj ima ukupno više od dvije trećine.

Zastupnik stalno ratuje s nekim. On dijeli romsku zajednicu i pomaže samo onima koji ga bespogovorno slušaju. Mi koji djelujemo kroz RNV smo mu na crnoj listi, ali ne samo mi, već i mnogi drugi. Od nas su Kajtazi i njegova Kali Sara tražili da potpišemo više peticija protiv RNV-a što nismo htjeli jer su u njima bile napisane neistine pa nam je poručio da od njega ne računamo na pomoć. Ali, sve što smo do sada napravili, napravili smo uglavnom sami.

Što su vaša očekivanja od zastupnika Kajtazija?

Pa, nakon četiri i pol godine više nemamo neka očekivanja. Ali ako već pitate očekujemo dvije stvari. Prvo, da prestane raditi protiv bajaškog jezika i drugo da počne raditi svoj posao, ondje gdje prima plaću. Svaki drugi tjedan je u Međimurju i stalno nekog napada i nešto obećava. Koliko novine pišu, jedan je od onih koji najmanje sjede u Saboru, a to mu je radno mjesto.

Nanio je ogromnu štetu velikom broju Roma u Hrvatskoj kada je glasao za novi Zakon o socijalnoj skrbi. Po tom Zakonu ako imaš auto, pa makar i onaj koji jedva vozi ne možeš dobiti socijalnu pomoć. A mnogo Roma živi u izdvojenim naseljima pa ni vlastitu djecu nemaju čime odvesti do škole ili neke aktivnosti, pa i do liječnika.

Da je sjedio u Saboru i čitao zakone, mogao je utjecati na to, a ovako ćemo ga pamtiti po zabrani socijalne pomoći za Rome koji imaju auto. Nadam se da nas neće i dalje ignorirati već da će shvatiti da mora surađivati sa svim romskih udrugama bez obzira s kim surađuju jer on je naš saborski zastupnik.