Zaboravljeni holokaust – često se tako naziva genocid koji su nad Romima za vrijeme Drugoga svjetskog rata počinile nacistička Njemačka i zemlje saveznice. Dio je to prošlosti koji je dugo bio zanemaren, neistražen, nalazeći se na dnu arhivskih kutija… Desetljećima se čekalo službeno priznanje genocida nad Romima, a dugo čekanje rezultat je diskriminacije s kojom se Romi suočavaju i također činjenice da Romi nemaju matičnu državu koja bi predvodila borbu za priznanje. Organizacije civilnog društva koje se bore za prava Roma odigrale su veliku ulogu u ovim procesima.

U Zapadnoj Njemačkoj službeno priznanje postignuto je 1982. godine kada je kancelar Helmut Schmidt izjavio da su Romi i Sinti bili progonjeni na rasnoj osnovi te da su bili žrtve genocida. Godine 2005. objavljena je Politička izjava mađarskog parlamenta kojom se priznaje stradanje mađarskih Roma tijekom Drugoga svjetskog rata. Nakon toga, 2011. godine, poljski Sejm (donji dom parlamenta) donio je rezoluciju kojom je potvrdio da se 2. kolovoza obilježava Dan sjećanja na genocid nad Romima te je Poljska tako postala prvom zemljom u kojoj je službeno ustanovljeno obilježavanje genocida nad Romima 2. kolovoza.

Tada je izrečena nada za skorim donošenjem ovakve rezolucije i na razini Europske unije. Važan iskorak u tom smjeru bila je inicijativa europarlamentarke Lívije Járóke iz Mađarske, prve Romkinje na toj funkciji, da Europski parlament 2012. godine objavi Pisanu izjavu o proglašenju 2. kolovoza kao Europskog dana sjećanja na žrtve Porajmosa (genocida nad Romima). Europski parlament raspravljao je o mogućnosti objave takvog dokumenta kojim bi se, između ostalog, 2. kolovoza potvrdio kao dan sjećanja na Porajmos (odabran je 2. kolovoza jer je tog datuma 1944. godine likvidiran logor za Rome u Auschwitzu i u jednoj noći ubijeno 2897 Roma), no inicijativa u tom trenutku, nažalost, nije dobila potporu većine u Europskom parlamentu.

Járóka je izjavila:

Sjećanje na Holokaust Roma, rašireno po zemljama diljem Europe, pomoglo bi promociji razumijevanja stradanja Roma tijekom prošlog stoljeća i očuvanju sjećanja na žrtve. U isto vrijeme, uspostavljanje dana sjećanja pridonijelo bi jačanju solidarnosti među ljudima i stoga bi pomoglo uključivanju Roma. Ono bi također potvrdilo jedinstvo našega kontinenta i slobodnih i ravnopravnih građana Europe.

DUGO I TEŠKO DO SLUŽBENOG PRIZNANJA

U novom, osmom sazivu Europskog parlamenta pitanje službenog priznanja genocida nad Romima ponovno je pokrenuto, a ovaj je put rezultiralo uspjehom – u travnju 2015. godine Europski parlament usvojio je Rezoluciju o anticiganizmu* u Europi i priznanju na razini EU-a dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugome svjetskom ratu. U Rezoluciji je istaknuta i potreba borbe protiv anticiganizma na svim razinama i svim sredstvima. Naime, moramo biti svjesni rastućeg anticiganizma u današnje vrijeme koji se manifestira kroz govor mržnje i napade na Rome, a raširen je na internetu i u mainstream političkoj retorici, u raznim europskim zemljama, uključujući Hrvatsku.

Civilno društvo godinama je bilo aktivno u nastojanjima da institucije EU-a usvoje službene dokumente kojima se priznaje genocid nad Romima i potiču aktivnosti komemoriranja, istraživanja i sl. TernYpe (Međunarodna mreža mladih Roma) pokrenuo je kampanju javnog zagovaranja i lobiranja u EU-u kako bi se usvojila rezolucija Europskog parlamenta u travnju 2015. godine, a aktivnosti za Hrvatsku je koordiniralo Romsko nacionalno vijeće.

Pitanje priznanja genocida nad Romima u Hrvatskoj predugo je bilo zanemarivano, posebice s obzirom na činjenicu da je postojanje Koncentracijskog logora Jasenovac, u kojem je ubijen vrlo velik broj ljudi, dio naše prošlosti. Na dosad imenom i prezimenom utvrđenom popisu žrtava jasenovačkog logora nalazi se 16 173 Roma, od toga 5608 djece, 4877 žena i 5688 muškaraca.

No taj broj nije konačan jer u njega nisu uvršteni ubijeni Romi čija imena nisu utvrđena. Točan broj ubijenih Roma u jasenovačkom logoru nikada nećemo saznati. Koncentracijski logor Jasenovac nije bio jedino mjesto stradanja Roma u NDH, a potrebna su istraživanja kako bi se, između ostalog, utvrdila sva mjesta stradanja Roma u NDH. Ono što je desetljećima i godinama također izostavljeno jest odgovarajuće uključenje pitanja stradanja Roma u Drugome svjetskom ratu u nastavne programe, udžbenike i priručnike, javne rasprave te muzejske postave.

VAŽNOST POUČAVANJA MLADIH

U Hrvatskoj je obilježavanje 2. kolovoza kao Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve Porajmosa započelo Romsko nacionalno vijeće, koje je 2. kolovoza 2012. godine u suradnji s Centrom za provedbu integracije Roma u EU, organiziralo prvu komemoraciju na romskom groblju u Uštici kraj Jasenovca. Izgradnja kulture sjećanja utvrđivanjem prakse obilježavanja mjesta stradanja u Hrvatskoj nastavljena je donošenjem Jasenovačke deklaracije 2013. godine na konferenciji o stradanju Roma organiziranoj u sklopu Predsjedanja Republike Hrvatske Desetljećem za uključivanje Roma.

Deklaracija je postala platforma za djelovanje Romskoga nacionalnog vijeća, drugih romskih i proromskih organizacija u Hrvatskoj. Sve je ovo potaknulo i javne rasprave te porast medijskog izvještavanja o genocidu nad Romima. K tome, na početnu inicijativu Romskoga nacionalnog vijeća od 19. rujna 2014., Hrvatski sabor donio je u prosincu 2014. Odluku o proglašenju Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve porajmosa/holokausta koji se obilježava 2. kolovoza. Ovo je službeno priznanje stvorilo pretpostavku da se otvori pitanje odštete obitelji žrtava zločina počinjenih za vrijeme Drugoga svjetskog rata na području NDH.

Zagovaranje službenog priznanja genocida nad Romima važno je kako bi se ispravila povijesna nepravda prema Romima koji su kao narod bili kolektivna žrtva genocida koji je nad njima izvršen. No, anticiganizam te pokušaji poricanja genocida nad Romima i dalje su prisutni. Nedavno je u Berlinu oskvrnjen spomenik ubijenim Romima i Sintima, žrtvama nacizma. Neonacisti su napisali vergasen (ugušite ih plinom).

Podsjetnik je to da je posebice važno uključiti moralnu dimenziju kada govorimo o potrebi zagovaranja službenog priznanja genocida nad Romima. Važno je mlade uključiti u programe poučavanja o holokaustu, odgovarati na pokušaje poricanja genocida, odgajati društvo za toleranciju i nediskriminaciju te postići suradnju javnog i civilnog sektora u zagovaranju priznanja genocida nad Romima.

*Anticiganizam je specifičan oblik rasizma usmjerenog protiv ljudi koji se doživljavaju kao “Cigani”, od kojih je većina romskog podrijetla. Anticiganizam je ideološki utemeljen na ideji rasne superiornosti, dehumanizacije i institucionalnog rasizma, a izražava se, između ostalog, nasiljem, govorom mržnje, iskorištavanjem, stigmatizacijom i najeklatantnijim izrazima diskriminacije.

**Bibijana Papo koordinatorica je projekata RNV-a, magistra povijesti i sociologije, suautorica knjige „Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945.“.