U Ujedinjenom Kraljevstvu trenutno živi oko 300.000 Roma. Romi su jedna od najdiskriminiranijih skupina u Velikoj Britaniji, koja svakodnevno trpi mnoge posljedice nejednakosti i diskriminacije. Međutim, tokom prethodnih godina su mnogi Romi potražili utočište u Velikoj Britaniji. Iako položaj Roma u UK nije idealan, situacija je svakako bolja nego u nekim drugim europskim zemljama. Istraživanje o migraciji Roma iz drugih država EU-a u Veliku Britaniju, provedeno 2009. godine, pokazalo je kako 97,1% ispitanika smatra da im se kvalitet života poboljšao nakon selidbe u UK.

Nakon pridruživanja nekih zemalja istočne Europe Europskoj Uniji, znatno je olakšana imigracija ljudi, te se veliki broj Roma preselio u Veliku Britaniju tokom 2000-ih godina. Europska Unija dopušta slobodu kretanja i boravka svojim građanima. To znači kako se građanin bilo koje države članice EU može preseliti u drugu državu članicu i uživati ista prava kao građanin zemlje u kojoj trenutno živi.

Međutim, kako Ujedinjeno Kraljevstvo više neće biti članica EU-a, Brexit će prekinuti ove imigracije. Ujedinjeno Kraljevstvo će tada imati pravo odlučivati o vlastitim imigracijskim politikama, koje neće nužno biti iste kao politike EU.

Britanska vlada priopćila je kako će građani EU-a koji već žive u Velikoj Britaniji imati pravo ostati, ali kako će 'novim' imigrantima biti teže preseliti se u Veliku Britaniju nakon što UK više ne bude članica EU. Međutim, to možda neće biti lako čak ni za Rome koji već žive u Velikoj Britaniji. Zapravo, čak i ako je to pravo zagarantirano, podložno je kompliciranoj administrativnoj proceduri, te ako pojedinac ne uspije u potpunosti ispuniti sve uslove koje birokratizirana procedura nalaže, riskira postati ilegalni stanovnik. To bi značilo da im prijeti gubitak pristupa javnim sredstvima, medicinskim uslugama, mogućnosti zaposlenja i još mnogo toga.

Kako bi se prijavili za novi, takozvani „stalni status“, pojedinci moraju ispuniti i  osigurati određenu dokumentaciju. Mnogi Romi ne govore dobro engleski jezik, nemaju potrebnu dokumentaciju, niti digitalna sredstva neophodna u tom procesu. Drugi nisu ni svjesni neophodnosti ovog postupka. Mnogi Romi trebaju pomoć u tom procesu, ali za sada je ta pomoć jedva dostupna, posebno onima koji žive u udaljenim područjima.

U veljači 2020. godine, procijenjeno je kako od ukupno 3,5 milijuna ljudi koji su građani neke od zemalja članica EU, a koji žive u Velikoj Britaniji, čak 500 000 njih još uvijek nije registrirano. Uglavnom se radi o starijim ljudima, ranjivim ili izoliranim kategorijama među kojima su i Romi.

Sada je nužno da Romima i drugim imigrantima iz ranjivih kategorija bude pružena podrška i pomoć u osiguravanju službenog statusa, a samim tim i njihovih prava. To je još neophodnije sada kada je Velika Britanija tehnički napustila EU. Također je važno informirati građane kako bi svi razumjeli svoja prava, posebno ako se ti ljudi smatraju ranjivom kategorijom.

Problem je i u tome što se promjene ne odnose samo na komplicirane birokratske procedure, već i na način razmišljanja. U Velikoj Britaniji rastu rasizam i ksenofobija, posebno potaknuti referendumom o Brexitu koji je građane potaknuo na razmišljanje o temama poput imigracije. Time je došlo do porasta zločina iz mržnje i govora mržnje, kojih u posljednjem desetljeću ima sve više. Porast od 111,8% u vjerskim ili rasno motiviranim zločinima iz mržnje zabilježen je između 2011. godine i 2018. godine. Poseban porast primijećen je nakon referenduma u lipnju 2016. godine. Zločini iz mržnje na vjerskoj ili rasnoj osnovi bili za 41% veći u srpnju 2016. godine u odnosu na srpanj 2015. godine.

Nužno je boriti se protiv ove mržnje, kako bi Velika Britanija omogućila bolji život svima, i kako bi bila sigurnije mjesto za one koji su tamo došli potražiti utočište. Kako bi se to postiglo, ljudi se moraju bolje educirati o pravima manjina, a zločini iz mržnje moraju biti strože kažnjavani.

Kao što je to bio slučaj s većinom postreferendumskih postupaka, nemoguće je znati što će se dalje događati, koje će se odluke ispuniti i koji vremenski okvir će se slijediti, posebno imajući u vidu trenutnu globalnu pandemiju. Ali važno je početi razmišljati o tome što će se dogoditi nakon prijelaznog razdoblja i planirati mirnu budućnost za sve, uključujući i ranjive skupine društva.

 

 

 

 

 

On the 31st January 2020, after three and a half years of negociations, the United Kingdom (UK) left the European Union (EU). Even if it is currently in a transition period which ends at the end of 2020. This is one of the biggest events in the history of the EU, and will leave a lasting impact. But this exit, commonly known as Brexit, will not be without consequences. Indeed, a particular category of people will be especially implicated: Immigrants, and especially those from a minority background such as Roma.

 

There are currently approximately 300,000 Roma in the UK. They are one of the UK's most discriminated groups, suffering from much inequality and discrimination on a daily basis. However, over the years, many Roma have seeked refuge in the UK, as even if the situation there isn't ideal, it is comparitavily better than in some other European countries. A survey on Roma migration from the EU to England carried out in 2009 showed that 97,1% of respondents considered that their quality of life had improved by moving to England.

Many Roma moved to the UK in the 2000s, when a number of Eastern European countries joined the EU, making immigration to other countries much easier. The EU allows for freedom of movement and residence for it's citizens. This means that a citizen of any EU member state can move to another one and enjoy the same rights as the citizens of the country where they now live.

However, Brexit will interrupt this immigration system, given that the United Kingdom will no longer be a member state of the EU. The UK will then have the right to decide on its own immigration policies, which won’t necessarily be the same as those of the EU.

The British government has said that EU citizens who already live in the UK will be entitled to stay, but it will be harder for “new” immigrants to move to the UK after it has left. However, it might not be so easy for Roma even if they already live in the UK. Indeed, even is this right has been guaranteed, it is subject to an amount of bureaucracy, and should an individual fail to complete this, they are at risk of becoming an illegal resident. This would mean that they would be at risk of losing access to public funds, medical services, the possibility of employment and much more.

In order to apply for this new so-called “settled status”, individuals must fill in paperwork and provide a certain amount of paperwork. Many Roma don’t have enough knowledge of the English language, lack the necessary documentation or the digital tools to apply. Others aren’t even aware that this process is necessary. Many Roma require assistance in this process, but so far this is only scarcely available, especially for those living in remote areas.

In February 2020, out of the 3,5 million EU citizens living in the UK, there was an estimated 500 000 people who hadn’t yet registered. For the most part, these people are elderly, vulnerable or isolated, categories in which Roma can be classified.

It is now essential that Roma, and other immigrants from vulnerable categories be offered the support and assistance in securing their official status, and consequently their rights. It is imperative, even more so now that the UK has technically left the EU. It is also important that the resources are put into place so that everyone understands their rights, even more so if these people are considered vulnerable.

The problem is also that not only the bureaucratic dimension is changing, but so is the way of thinking. Racism and xenophobia are growing in the UK, especially prompted by the Brexit referendum which encouraged citizens to consider topics such as immigration. This saw a rise in hate-crimes and hate-speech, which have already been ever-increasing over the past decade: an increase of 111,8% in religiously or racially motivated hate crimes was recorded between 2011 and 2018. A particular increase was noticed following the referendum in June 2016, with religiously or racially motivated hate-crimes being 41% higher in July 2016 than in July 2015.

It is imperative to tackle this hate, in order to make the UK a better place to live in for all, and a safer place for those who came there to seek refuge. In order to do this, people need to be better educated on minority rights, and hate-crimes need to be more severely punished.

As has been the case with most of the post-referendum procedures, it is impossible to know what will happen next, which decisions will me met and which timeframe will be followed, especially considering the current global pandemic. But it is important to start thinking about what will happen after the transition period, and to plan for a smooth future for all, including vulnerable people in society.