Istraživanja u ovom području znatno su napredovala u 20. stoljeću, obuhvaćajući teritorijalne razlike kao i kulturno-jezične značajke. U ovom kontekstu razmotrit ćemo glavne faze u razvoju istraživanja romskog jezika, ključna postignuća i izazove te utjecaj povijesnih i političkih faktora na njegovo proučavanje.

U 20. stoljeću romska dijalektologija se aktivno razvijala, a proučavane su teritorijalne varijacije jezika. Godine 1915. britanski istraživač Bernard Gilliat-Smith, proučavajući romske dijalekte u Bugarskoj, u svojim je člancima predložio podjelu dijalekata na „vlaške” i „nevlaške”.

Od 20. stoljeća, u skladu s politikom vlasti prema nacionalnim manjinama, u Sovjetskom Savezu započinje rad na proučavanju romskog jezika, posebno dijalekata kojima govore Ruska Roma i Kălderari.

Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća otvaraju se romske škole, objavljuju se udžbenici i književnost, uključujući prijevode klasika. Radilo se na opisu gramatike i leksika (odnosno rječnika jezika), a ćirilično pismo prilagođeno je kako bi obuhvatilo specifične glasove romskog jezika. Nadalje, osnovan je Romski savez te su se počeli objavljivati udžbenici na romskom jeziku. No do 1938. svi su ti napori prekinuti: vlasti su odlučile provoditi politiku asimilacije romskog naroda. Krajem 20. stoljeća proučavanje romskog jezika ponovno započinje.

Među radovima lingvista u SSSR-u o romskom jeziku vrijedi spomenuti radove o gramatici i pravopisu M. V. Sergijevskog i P. Istomina te rječnike P. S. Demetera i A. P. Baranikova.

Sredinom 20. stoljeća provođeno je prikupljanje romskog folklora u Europi. Slične aktivnosti razvijale su se u Austriji, Mađarskoj, zatim u Čehoslovačkoj (danas zasebne države Češka i Slovačka), Jugoslaviji (danas Srbija, Hrvatska, Slovenija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija) te Francuskoj.

Važna prekretnica u povijesti proučavanja romskog jezika bila je obrana disertacija na tu temu. U razdoblju od 1963. do 1969. te su disertacije napisali Kiril Kostov, Jan Kochanowski i Donald Kenrick. Vrijedi napomenuti da je Jan Kochanowski bio student romskog podrijetla. Također je bio jedan od onih koji su pridonijeli osnivanju Indo-romskog kulturnog centra u Francuskoj.

Kraj 20. stoljeća obilježili su događaji važni za proučavanje romskog jezika. Prvo, 1971. održan je Svjetski kongres Roma, na kojem su, između ostalog, raspravljana i jezična pitanja. Drugo, 1986. u Sarajevu je održana konferencija o romskom jeziku i kulturi.

Povijest proučavanja romskog jezika jasno odražava složenu međuljudsku i političku povijest naroda, kao i aktivna akademska istraživanja i kulturne inicijative poduzete u različitim zemljama. Unatoč prekidima i preprekama, temeljni radovi o gramatici, rječniku i folkloru postavili su temelje za suvremeno razumijevanje romskog jezika i kulture. Važnost daljnjih istraživanja potvrđuju međunarodne konferencije i aktivno sudjelovanje znanstvenika, što pridonosi očuvanju i razvoju ove jedinstvene kulturne baštine.

Za one koje zanima više o povijesti romskog jezika, preporučujem konzultirati ovaj izvor:
https://www.kratylos.org/~raphael/romani/whatis/linguistics/history.html