U Čudovu, malom gradu u Novgorodskoj oblasti u Rusiji, jedno od najupečatljivijih obilježja jest značajna prisutnost romske zajednice. Korijeni ove zajednice u Čudovu sežu do katastrofe u Černobilu 1986. godine, kada su mnogi Romi bili prisiljeni napustiti područje Gomelja u Bjelorusiji, gdje su imali veliko naselje, zbog radioaktivne kontaminacije. Njihovo putovanje naglašava šire izazove s kojima se suočavaju marginalizirane zajednice u Rusiji te potrebu za inkluzivnijim i pravednijim politikama.

Naseljavanje

Nakon černobilske nesreće, romska zajednica pregovarala je s lokalnim vlastima u Čudovu o preseljenju. Nisu dobili službeni status „prisilnih migranata“, što bi im omogućilo državnu potporu za preseljenje. Umjesto toga, preselili su se u sklopu politike koja je dopuštala slobodno preseljenje iz kontaminiranih zona. U početku su Romi bili smješteni u selu Pridoržnoje, udaljenom 10 kilometara od Čudova, koje nije imalo osnovne uvjete za život poput struje, vode i škola. Životni uvjeti bili su teški, a mnoge obitelji živjele su u šatorima.

Do 1988. godine, u potrazi za boljim uvjetima, romska zajednica počela je graditi kuće na periferiji Čudova, pretvarajući močvarno područje u današnje naselje od oko 200 kuća. Ova ekspanzija bila je potaknuta dolaskom novih obitelji te prirodnim rastom zajednice, gdje su djeca, sazrijevajući, trebala vlastite domove. Značajan dio lokalnih Roma (među onima koji rade) bavi se uslugama popravka automobila i drugim zanatima traženim u blizini glavne ceste, prilagođavajući svoj tradicionalni limarski obrt suvremenim uvjetima (zaštita metala od korozije, priprema metala za lemljenje nanošenjem tankog sloja kositra).

Pravni i društveni izazovi

Unatoč naporima za integraciju, romska zajednica u Čudovu suočava se s ozbiljnim pravnim i društvenim izazovima. Godine 2005. potpisan je službeni sporazum između lokalnih vlasti i romskog vođe, kojim se definira „kompaktno područje za život Roma“. Vlasti su obećale legalizirati postojeće kuće, dok su se Romi obvezali da neće graditi nove. Nažalost, obje strane nisu ispunile svoje obveze, te mnoge kuće i dalje ostaju bespravne.

Pravno gledano, gotovo svi romski domovi smatraju se neovlaštenim građevinama. Danas u Čudovu živi oko 2.000 Roma, od čega je polovica djece. Zajednica je osnovala vlastitu školu, smještenu u legalno izgrađenoj romskoj kući, koja trenutno obrazuje djecu do šestog razreda.

Prisilna iseljenja i pravne bitke

U jesen 2006. godine pokrenuti su pravni postupci za rušenje šest novoizgrađenih kuća. Unatoč pravnoj podršci organizacije za ljudska prava „Memorial“, sudovi su donijeli odluku u korist rušenja. U 2007. godini, uz sudjelovanje policijskih snaga, kuće su srušene, iako su neke romske obitelji same uklonile svoje domove kako bi izbjegle sukobe.

Godine 2008. pokrenute su dodatne tužbe zbog blizine neaktivne asfaltne tvornice i njezinih sanitarnih uvjeta. Postignut je dogovor o dodjeli zemljišta pogođenim obiteljima u Pridoržnoju, ali su svi nalozi za rušenje ostali na snazi, uz privremene odgode.

Većina Roma i dalje je službeno registrirana u Pridoržnoju, iako mnogi zapravo žive u Čudovu. Na području naselja postoje tri „legalne kuće“, uključujući školu; u jednoj kući prijavljeno je više od 80 ljudi, čak je i u školi registrirano najmanje pet osoba. Određen broj Roma registriran je u kućama lokalnih stanovnika u Čudovu, uz prethodni dogovor s vlasnicima. Pravni problemi oko prebivališne registracije i dalje su prisutni, a lokalno tužiteljstvo osporava zakonitost tih registracija. Međutim, neki sudski postupci završili su u korist Roma, odbacujući pokušaje poništenja njihovih registracija zbog proceduralnih propusta i javne svijesti o njihovoj stvarnoj situaciji.

Lokalna uprava radi na općem urbanističkom planu, koji bi mogao legalizirati oko 50% postojećih romskih kuća. Ruska vlada također je izvijestila UN o planovima za legalizaciju, rekonstrukciju ili rušenje određenih romskih domova, iako su ti planovi još uvijek u ranoj fazi.

Unatoč svim izazovima, romska zajednica u Čudovu ostaje otporna, održavajući svoj tradicionalni način života i kulturu. Nastavljaju slaviti svoju baštinu i prilagođavati se suvremenim uvjetima, poput svojih predaka. Međutim, tenzije s lokalnim vlastima i dalje postoje, praćene stalnim pravnim i društvenim problemima.