Za djecu Rome duži se niz godina osigurava uključivanje u program predškolskog odgoja. Cilj tog programa smanjiti je na najmanju moguću razinu jaz u obrazovnim rezultatima između Roma i neroma tijekom obaveznog osnovnoškolskog obrazovanja. Predškolski odgoj i obrazovanje pokazao se dobrim rješenjem, ali još uvijek veliki dio djece Roma nije njime obuhvaćen. Nacionalnom strategijom za uključivanje Roma predviđen je obuhvat djece Roma u integrirane redovite predškolske programe i, za one koji nisu uključeni u redovite predškolske programe, u programe predškole, u trajanju od minimalno jedne godine po 5 sati dnevno, a preporuka je uključenje djece u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja tijekom najmanje dvije godine prije polaska u školu. Unatoč tome, u mnogim općinama i gradovima se to ne provodi i događa se i da su djeca uključena u ovakve programe vrlo kratko i kroz nedovoljno razdoblje od po nekoliko mjeseci prije polaska u školu.

Nažalost to nije jedini problem predškolskog obrazovanja. Lokalne i regionalne samouprave ne osiguravaju potreban prijevoz djece do sredina u kojima pohađaju predškolski odgoj ili osnovnu školu. Ova stavka za sobom vuče nekoliko drugih jer bez prijevoza djeca ne mogu doći do škola, ne mogu ostajati u cjelodnevnom boravku itd. Stručnjaci smatraju da svako segregirano naselje mora imati organiziran besplatni prijevoz djece Roma od njihovih domova do odgojno obrazovnih institucija.

Za bolju učinkovitost predškolskih programa, među ostalim, trebalo bi promijeniti i praksu u  kojoj prednost upisa u vrtiće imaju djeca s oba zaposlena roditelja, što vrlo često nije slučaj u romskim obiteljima. Takva praksa ima svoju svrhu, ali se direktno kosi sa potrebom upisa djece Roma te se neupisivanje djece Roma u vrtiće  događa  u sredinama u kojima vrtići nemaju dovoljno kapaciteta. Potrebno je  informirati vrtiće i jasno ih uputiti o postupanju u takvim situacijama. Također, potrebno je osigurati i nadzor nad provođenjem ove mjere i po potrebi intervenirati kada vrtić ne omogućuje roditeljima korištenje propisanih mjera. Jedinice lokalne i regionalne samouprave pozvane su da uklone prepreke kao što su specifični uvjeti i kriteriji, a koji onemogućavaju roditeljima Romima upis djece u vrtić.

U ovom kontekstu bilo bi važno da se u osnovnim školama osigura besplatni dnevni boravak  za učenike Rome i da im se vezano za to osmisle kvalitetni programi aktivnosti.

Usprkos nedostacima, pozitivan trend zaista se iščitava iz broja djece u predškolskom odgoju te se prošle godine bilježi rast od 13%. Potrebno je da institucije  prikupe statističke podatke o problemu ispadanja iz  osnovnoškolskog obrazovanja te pripreme poseban akcijski plan koji bi imao za cilj značajno smanjivanje ispadanja iz sustava obrazovanja.

ZABRINJAVAJUĆE ISPADANJE IZ OBRAZOVNOG SUSTAVA

Broj učenika u srednjim školama udvostručio se od 2010., što pokazuje da mjere koje se kontinuirano provode  imaju učinka.

Broj učenika koji nastavljaju obrazovanje u trogodišnjim srednjoškolskim programima veći je od broja učenika u onim četverogodišnjima, ali je vidljiv i porast broja upisanih u prve razrede četverogodišnjih škola. Taj pozitivan trend može se vidjeti i u broju stipendija dodijeljenih učenicima romske nacionalne manjine, ali i u broju učenika kojima se osigurava smještaj u učeničkim domovima, što je drugi preduvjet za povećanje broja učenika Roma kao i za veći postotak završavanja srednjoškolskog obrazovanja.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ističe kako su mjere određene Akcijskim planom jako dobre i da će se provoditi i dalje. Smatraju da one odgovaraju kvalitetom i uključivošću u sustav u najranijoj dobi te se nadaju da će pomoću njih smanjiti diskriminaciju i poteškoće s kojima se susreću djeca romske nacionalne manjine.

PROGRAM POTPORE I OSPOSOBLJAVANJA

Uz potporu mladima na više spomenutih razina, 327 odraslih Roma uključeno je u program obrazovanja odraslih, točnije u program opismenjavanja i osposobljavanja za prvo zanimanje. Međutim, još uvijek ostaje neriješeno pitanje obrazovanja odraslih koji nisu na vrijeme završili srednjoškolske programe što se odražava na smanjenu mogućnost zapošljavanja.

Broj segregiranih razreda na državnoj razini početkom školske godine 2014./2015. bio je 61. Usprkos ovim alarmantnim podatcima o segregaciji, još uvijek nije donesen pravilnik kojim bi se odredio  omjer koliko romskih i neromskih učenika čini segregiranu razrednu skupinu, a koliko mješovitu. Više je romskih organizacija civilnog društva, škola i drugih institucija koje predlažu  da se to učini, ali i da se poduzmu mjere iz nadležnosti samouprava kako bi se desegregirale postojeće segregirane grupe i razredi.

Uz ove teme postoji niz važnih pitanja koja zahtijevaju dublju analizu kao što su osiguravanje besplatnih udžbenika i nastavnog materijala, prikupljanje statističkih podataka, položaj i uloga pomagača u nastavi, modeli stipendiranja učenika i studenata, mjere za povećanje broja Roma u školama i na fakultetima i druge bitne teme.