Prema arhivima, romska zajednica prvi put se pojavila u Gruziji tijekom Ruskog Carstva u 19. stoljeću. Broj Roma povećao se tijekom Drugog svjetskog rata. Danas su Romi koji žive u Gruziji njihovi potomci, dok su neki Romi sezonski posjetitelji iz Azerbajdžana.

Govoreći o regiji Kavkaza, mora se reći da su ratovi i sukobi neizbježni. Jedan od tih sukoba dogodio se u djelomično priznatoj državi Abhaziji, između istočnih obala Crnog mora i Kavkaskih planina. Rat u Abhaziji (1992.-1993.) vođen je između gruzijskih vladinih snaga i abhaskih separatista, koje su podržavale ruske snage i sjevernokavkaski militanti. Etnički Gruzijci u Abhaziji podržavali su gruzijsku vladu, dok su mnogi etnički Armenci i Rusi stali na stranu Abhaza. Rat je utjecao na mnoge etničke skupine, uključujući Rome. Trinaestomjesečni građanski rat prisilio je mnoge na bijeg i migraciju u druge krajeve.

Sukob u Suhumiju, glavnom gradu Abhazije, značajno je pogodio romsku zajednicu, koja je bila uspješno središte romskog života u crnomorskoj regiji. Broj Roma u Suhumiju smanjio se s prosperitetne zajednice na svega nekoliko stotina ljudi, a mnogi su napustili grad. Gruzijske vojne vlasti maltretirale su romske muškarce, prisiljavajući ih da se pridruže njihovim snagama. Oni koji su odbili bili su premlaćeni i prijetilo im se smrću njihovih obitelji. Unatoč prijetnjama, mnogi Romi odbili su sudjelovati, što je dovelo do pljački i nasilja. Oni koji su ostali, doživjeli su napade, provale u kuće, zahtjeve za novcem i zlatom te fizičko zlostavljanje. Romski vođa, gospodin Bambur, tragično je preminuo nakon mučenja od strane vojnih vlasti. Svjedok, gospodin Kazachenko, izvijestio je da su gruzijski vojnici javno strijeljali dvije romske djevojke, stare 15 i 17 godina, te 20-godišnjeg romskog mladića. Nije jasno jesu li vojnici ikada bili kažnjeni. Također je svjedočio da su u prosincu 1992. godine vojnici okupili oko 50 odraslih Roma i djece, odvezli ih u napuštenu zgradu i prijetili im strojnicama, tražeći zlato.

Tijekom rata diskriminacija je bila uobičajena. Hrana, posebno kruh, imala je prednost za etničke Abhaze, dok su Romi često bili tjerani iz redova. Također su se suočavali s diskriminacijom od strane lokalnog osoblja Crvenog križa, a nestašica hrane i lijekova nastavila je uzrokovati napetosti.

Prije rata mnoga su romska djeca pohađala školu, ali većina ih je od tada prestala kako bi pomogla u uzdržavanju obitelji. Očevi, poput abhaskih muškaraca, ne mogu ući u Rusiju zbog dobnih ograničenja, pa ih u tome zamjenjuju mladi dječaci. Rat je romsku zajednicu u Abhaziji ostavio s velikim gubicima, uzrokujući depresiju i prisiljavajući mnoge na bijeg.

Tijekom rata, većina Roma pobjegla je na sjever, u Krasnodarski kraj u Rusiji, dok su se drugi sklonili u Kutaisi, pridruživši se rodbini u postojećim naseljima diljem Gruzije. Romske obitelji raseljenih osoba iz Abhazije danas su raštrkane po različitim dijelovima Gruzije, uključujući četvrt Samgori u Tbilisiju, gdje žive bez dokumenata i bez znanja o vladinim programima pomoći raseljenim osobama. Manje skupine romskih izbjeglica također su prisutne u drugim dijelovima Gruzije.

Godine 2002. mnogi su se Romi vratili u Abhaziju nakon što su tijekom sukoba 1992.-1993. pobjegli u Rusiju. Ponovno su se naselili na sjeveru Suhumija, vraćajući kuće napuštene tijekom rata. S vremenom im se pridružilo još Roma, navodeći maltretiranje u Rusiji kao razlog povratka. Ovi Romi izvijestili su o boljim uvjetima nego u Gruziji, s mnogima koji posjeduju rusko i abhasko državljanstvo, primaju medicinsku skrb i ostvaruju prihode od trgovine na lokalnim tržnicama. Malo djece ide u školu, ali se ne bave prosjačenjem.

Romska zajednica na Kavkazu, poput mnogih drugih etničkih skupina, duboko je pogođena sukobima u regiji. Unatoč ratnim nedaćama i raseljavanju, Romi u Abhaziji i Gruziji nastavljaju se prilagođavati teškim uvjetima, obnavljajući svoje živote dok istovremeno čuvaju svoje tradicije i suočavaju se s novim izazovima. Stabilnost i mir na Kavkazu trebali bi biti prioritet ne samo za Rome i druge etničke skupine, već i za cjelokupno lokalno stanovništvo.