Prema članku 26. Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima „Visoko obrazovanje mora biti […] dostupno svima na osnovi uspjeha.“ Visoko obrazovanje omogućuje pojedincu veći izbor karijere, što bi trebalo biti pravo, a ne privilegija, što trenutno jest.

Romi su snažno podzastupljeni i diskriminirani u sustavu visokog obrazovanja, i to se treba promijeniti. To je djelomično uzrokovano velikom količinom diskriminacije u srednjoškolskom obrazovanju i nekim pojavama poput školske segregacije, što ne pruža jednake mogućnosti uspjeha za sve.

Možemo govoriti o raznim preprekama u mnogim područjima. Na primjer, mladi se ljudi mogu suočiti s ekonomskim preprekama kao što su beskućništvo, nedostatak pristupa zdravstvu ili siromaštvo, što znači da si ne mogu priuštiti da nemaju posao. Također, diskriminacija u školama, rasizam i maltretiranje mogu smanjiti samopoštovanje i ponekad pripadnicima manjinskih skupina potpuno onemogućiti pristup visokom obrazovanju.

Europska unija opširno govori o uključivosti u visokom obrazovanju, možemo citirati: „Da bi sustavi visokog obrazovanja bili uključivi i povezani s društvom potrebni su pravi uvjeti za uspjeh studenata iz različitih sredina. […] Potrebne su ciljane mjere kako bi se osiguralo da studenti koji upisuju i završavaju […] studije na visokim učilištima u Europi odražavaju raznolikost europskog stanovništva, odnosno da skupine u nepovoljnom položaju i nedovoljno zastupljene skupine dobiju bolji pristup visokom obrazovanju i češće ga završavaju.“ Ipak, možemo se zapitati jesu li organizacije i vlade bolje u govorima o uključivosti i integraciji nego u njihovoj stvarnoj provedbi.

Ujedinjeni narodi su prepoznali da se trenutna situacija treba poboljšati. Godine 2015. kvalitetno obrazovanje je imenovano devetim ciljem održivog razvoja, što uključuje visoko obrazovanje. No, istina je da je potrebno mnogo vremena da se ti ciljevi provedu i, ponekad, da bi se postigli bolji rezultati, zemljama je isplativije provesti više lokalnih programa.

Takav je slučaj u Ujedinjenom Kraljevstvu. U 2014. godini istraživanje provedeno na mladima u starosti od 18 do 30 godina pokazalo je da samo 3-4% populacije Roma, 'Gypsy' i Putnika (kako glasu službena definicija ove skupine građana u Velikoj Britaniji) ima pristup visokom obrazovanju, za razliku od 43% opće populacije koja ima pristup visokom obrazovanju. Međutim, važno je naglasiti da stvarni postotak može biti i niži, budući da se ovaj podatak temelji na približnoj populaciji Roma, 'Gypsy' i Putnika u Velikoj Britaniji. Zaista, procjenjuje se da je akademske godine 2015./2016. samo 200 studenata visoko-obrazovnih institucija bilo iz reda Roma, 'Gypsy' i Putnika. To je otprilike 11 puta manje od opće populacije Velike Britanije.

Britanski Ured za studente (OfS) identificirao je skupinu Roma, romsku, 'Gypsy' i Putnika kao prioritetnu skupinu, te za cilj ima poboljšanje trenutne situacije. Programi integracije se trebaju dodatno razviti budući da oni još uvijek nisu dovoljno fokusirani na romsku zajednicu. Doista, prilikom proučavanja dosega programa integracije na najboljih 50 sveučilišta u Ujedinjenom Kraljevstvu, 65% njih ne nudi nikakvu posebnu potporu za Rome, 'Gypsy' ili Putnike.

Ipak, na sreću, neke institucije rade na provođenju ove prijeko potrebne integracije. King’s College London, sveučilište s preko 32 000 studenata, pokrenulo je program pod nazivom 'Rom Belong', odnosno 'Rom Pripada'. Ovo ime za Program je odabrano zato što „vjeruju da Romi [...] pripadaju bilo kojoj karijeri koju odaberu“.

Ovaj Program provodi Odjel za proširenje sudjelovanja, koji je „predan pronalaženju najsjajnijih umova bez obzira na [njihovu] 'Gypsy' ili Putnici, kako bi pomogao u rušenju prepreka, i obrazuje stanovništvo sa stalnim prebivalištem s ciljem „rušenja stereotipa i promjene načina razgovora“. Neka druga sveučilišta također provode slične programe, kao na primjer Program Internacionalizacija i mobilnost visokog obrazovanja na Sveučilištu Sussex.

Ovi su programi primjeri dobre prakse, ali ne bi trebali biti samo to – stvaranje uključivijeg visokog obrazovanja trebalo bi biti sustavno i uključivo za sve. Visoko obrazovanje treba postati otvorenije za manjine kao što su Romi i Putnici. Vlade ne bi trebale samo govoriti ispravne stvari, ključno je da ih i provode.

 

 

Access to higher education is a right, but often social, economic and cultural barriers prohibit it being accessible to all. Higher education, even if not right for everyone, is an experience which can offer many opportunities which should be available to all, regardless of background or ethnicity. Roma often face discrimination and underrepresentation in this field, but what are governments and universities doing to improve this?

 

According to Article 26 of the United Nation's Universal Declaration on Human Rights „Higher education shall be […] accessible to all on the basis of merit.“. Higher education allows an individual to have more career choices, which should be a right and not a privilege, which is currently is.

Roma are strongly underrepresented and discriminated in the higher education system, and this needs to change. This is in part caused by a large amount of discrimination in secondary education and some phenomena such as school segregation, which fail to offer equal chances to all.

We can speak of many barriers over many areas. For example, young people may face economic barriers such as homelessness, lack of access to healthcare or poverty, meaning that they can’t afford not to get a job. Discrimination in schools, racism and bullying can also lessen self-esteem and sometimes make it completely impossible for people from minorities to access higher education.

The European Union talks at great lengths of inclusivity in higher education, we can quote “Making higher education systems inclusive and connected to society requires providing the right conditions for students of different backgrounds to succeed. […] To ensure that the student body entering and graduating from […] higher education institutions reflect the diversity of Europe’s population, improved access and completion rates by disadvantaged and underrepresented groups should be targete[CG1] d”. However, we can wonder if organisations and governments are better at talking about inclusivity and integration rather than actually implementing this?

The United Nations have recognized that the current situation needs to improve. In 2015 it named quality education as the ninth sustainable development goal; this includes higher education. But the truth is that these goals take a long time to implement and, sometimes, in order to get better results, its sometime more viable for countries to implement more local programs.

This is the case in the United Kingdom. In 2014, a study on 18 to 30-year olds showed that only 3-4% of the Roma, Gypsy and Traveller population access higher education whereas 43% of the general population did. However, it is important to point out that the actual percentage may be even lower, as it is based on an approximation of the Gypsy, Roma and Traveller population in the UK. Indeed, it is estimated that, for the academic year 2015-2016, only 200 higher-education students were from the Gypsy, Roma and Traveller minorities. This is approximately 11 times lower than the general population.

The British Office for Students (OfS) identified the Roma, Gypsy and Traveller communities as a priority group, and aims to improve the current situation. Integration programmes need to be developed as these don’t focus sufficiently on the Roma community yet. Indeed, when studying the outreach integration programmes of the top 50 universities in the United Kingdom, 65% don’t offer any specific support for Roma, Gypsy or Travellers.

However, thankfully, some institutions are working towards forging this much needed integration. King’s College London, a university with over 32,000 students, has launched a programme named ‘Rom Belong’. The name of the programme was chosen because they “believe that Roma […] belong in any career they choose”.

This programme belongs to the ‘Widening Participation Department’, which is “committed to finding the brightest minds regardless of background”. The programme works in two ways: reaching out to people from Roma, Gypsy and Traveller backgrounds in order to help break down barriers, and educating the settled population, aiming to “break down stereotypes and change the conversation”. Some other universities also run similar programmes, for example the ‘Higher Education Internationalisation and Mobility’ programme at the University of Sussex.

These programmes are examples, but they shouldn’t be just that - making higher education more inclusive should be systematic and generalised. Higher education needs to become more open to minorities such as Roma and Travellers. Governments should do more than just say the right things, it is crucial they implement them too.

 [CG1]Da bi sustavi visokog obrazovanja bili uključivi i povezani s društvom potrebni su pravi uvjeti za uspjeh studenata iz različitih sredina. […] Potrebne su ciljane mjere kako bi se osiguralo da studenti koji upisuju i završavaju studije na visokim učilštima u Europi odražavaju raznolikost europskog stanovništva, odnosno da skupine u nepovoljnom položaju i nedovoljno zastupljene skupine dobiju bolji pristup visokom obrazovanju i češće ga završavaju.