Publikacija “Geografije segregacije“ nastala je kao finalni produkt dvogodišnjeg partnerskog projekta Galerije Miroslav Kraljević te udruga Socijalni rub – zanimljive neispričane priče (SF:ius), ARCHIsquad – Odred za arhitekturu savjesti i Romske organizacije mladih. Projekt je započeo 2014. terenskim posjetom četirima romskim naseljima u Zagrebu (Struge, Dumovec, Vrtni put i Planinska ulica).

Iako ova publikacija može biti korisna za akademsku, stručnu i ostalu zainteresiranu javnost, nama je osvijestila da se još uvijek borimo s distancom između „nas“ i „njih“, pa tako iznova „mi“ u galeriji izdajemo publikaciju o „njima“ u Vrtnom putu, Strugama ili Novom Jelkovcu – smatra teoretičarka umjetnosti i aktivistica Ana Vilenica.

Krećući od istraživanja uvjeta stanovanja romske zajednice u gradu Zagrebu, područje interesa publikacije širi se kako bi na kraju obuhvatilo pitanje socijalnog stanovanja općenito te s njim povezane prostorne segregacije.

Rad na projektu krenuo je s idejom ispitivanja uvjeta stanovanja Roma u Zagrebu, mapiranja naselja i osvještavanja šireg kruga građanstva o zatečenom – piše Sanja Sekelj, jedna od autorica.

Budući da se Romi suočavaju s raznim oblicima diskriminacije te segregacije i da je različite oblike nejednakosti kojima su izloženi nemoguće odvojiti jedne od drugih, ovom se publikacijom prvenstveno htio dati doprinos još uvijek oskudnim izdanjima o povijesti i politikama socijalne stanogradnje u Hrvatskoj, kao i prikazati na koji se način kroz stanovanje/stambene politike manifestira društvenu nejednakost.

Sekelj također govori –

Suočeni sa situacijom u naseljima (Struge), postali smo bolno svjesni, a to smo stajalište u publikaciji obrazložili, da je stambena diskriminacija samo jedna od diskriminacija s kojom se Romi suočavaju, odnosno možemo je gledati kao posljedicu etničke te klasne diskriminacije.

Većina tekstova i priloga u knjizi bavi se problemima stanovanja i stambene politike, dok je posljednji tekst zamišljen kao poticaj za promišljanje projekata i umjetničkih radova koji se bave socijalno osjetljivim temama te koji bi u idealnim prilikama trebali biti transformacijski za širu društvenu zajednicu. 

Kako bi se stanje promijenilo bila bi potrebna šira društvena akcija u smislu konstantnog promicanja dijaloga i aktivne manjinske politike, što mora doći od organa vlasti. Jedan galerijski projekt situaciju ne može značajno promijeniti, ali može biti jedan od pozitivnih koraka prema potencijalnom rješenju – zaključuje Sekelj.

OSVIJESTITI DISTANCU I POKRENUTI AKCIJU 

Foto/Ana Guzmić

Publikacija se sastoji od šest kraćih tekstova i priloga, kojima je cilj pridonijeti sve aktualnijoj raspravi o nedostatku održive stambene politike, a raspon tema obuhvaća historijat nacionalne stambene politike (Tamara Bjažić Klarin), recentne pokušaje zbrinjavanja stambenih potreba na primjeru Novog Jelkovca (Antonija Komazlić & Jere Kuzmanić), prijedlog “privremenog“ rješenja za unapređenje stambenih uvjeta Roma (ARCHIsquad), opis dosadašnjih strategija i javnih politika koje streme unapređenju životnih uvjeta Roma (Nikola Puharić) te, na kraju, refleksiju o umjetničkim projektima koji kao polazište uzimaju društveno relevantne teme (Tihana Bertek).

U prvom tekstu simboličnog naziva Prostornost nepravde, autorica Sanje Sekelj i Lee Vene, piše se o regulaciji romskog životnog stila koja je zapravo je rezultat potrebe za transformacijom njihova „primitivnog“ načina života. Upisivanje inferiornosti i nazadnosti izlika je za uspostavljanje tzv. geografije socijalne kontrole koja se iščitava iz prostornih i stambenih politika.

Nacionalna strategija nalaže „destigmatizaciju, desegregaciju i degetoizaciju“ u rješavanju stambenih pitanja Roma, no Nikola Puharić zaključuje kako se zapravo stvara jaz između mjera usmjerenih na poboljšanje životnih uvjeta u segregiranim romskim naseljima i napora općih politika usmjerenih na socijalno uključivanje Roma u širu zajednicu te suzbijanje diskriminacije. U procesu destigmatizacije mediji istovremeno imaju veliku odgovornost, ali i ulogu u (re)interpretaciji i definiranju stereotipa.

U posljednjem tekstu unutar publikacije otvara se rasprava o ulozi umjetničkih projekata u artikuliranju tih tema. U „Skrivenim nacijama ili o konceptualno-geografskim aspektima ‘drugosti’ u suvremenoj umjetnosti“ Tihana Bertek raspravlja o tri umjetnička projekta: Andreja Kulunčić – O stanju nacije, Davor Konjikušić – Sveti ljudi, te Siniša Labrović – Performans u okviru projekta ZA DNO (Desnica novih obećanja).

Kroz analizu Bertek raspravlja o ulozi umjetničkih projekata u davanju glasa i vidljivosti pripadnicima manjinskih zajednica, mogućnostima i ograničenjima samoreprezentacije „drugih“ te potencijalu subverzivnih metoda u artikulaciji aktualnih društvenih stereotipa koji prate marginalizirane.

Sve prisutnija segregacija društva i sve mnogobrojniji socijalni problemi signaliziraju nam da je uskraćenost za osnovni egzistencijalni minimum, uključujući pravo na adekvatno stanovanje, svakodnevica sve većeg broja stanovnika.

Projekt su podržali Grad Zagreb - Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Grad Zagreb – Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.