Drugi članak francuskog Ustava kaže da je službeni jezik Francuske francuski: „La langue de la République est le français.“, odnosno: „Jezik Republike je francuski.“ To znači da sve vladine komunikacije i službeni dokumenti moraju biti na francuskom jeziku.

Dana 7. svibnja 1999. godine Francuska je potpisala Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima. Međutim, nikad je nije ratificirala, što znači da se francuski i dalje smatra jedinim službenim jezikom Francuske. Razlog tome je taj što se smatralo da je Povelja suprotna vrijednostima Republike, koje ukazuju na to da bi svi ljudi trebali biti jednaki u zakonu i ujedinjeni.

U istom smislu, 2013. godine, Skupština Korzike izglasala je zahtjev da se korzikanski jezik, jezik kojim govori oko 90 000 ljudi, odnosno oko 45% odrasle populacije Korzike, uvede kao drugi službeni jezik otoka. Međutim, ovo je proglašeno protivustavnim zahtjevom.

No nije li nedostatak službene upotrebe regionalnih i manjinskih jezika faktor nejednakosti? Iako je većini ljudi u Francuskoj materinji jezik francuski, istraživanje koje je 2011. godine proveo Francuski institut za demografske studije (INED), pokazalo je da 86% ispitanika govori samo francuski, što ostavlja 14% ljudi koji govore drugi jezike.

Unatoč nedostatku službenog priznanja, regionalni su jezici vrlo prisutni u francuskom društvu. Godine 2013., ministarsko izvješće o francuskim jezicima naznačilo je da se šest regionalnih jezika uobičajeno koristi u metropolitanskoj Francuskoj. To su alzaški, baskijski, bretonski, katalonski, korzikanski i oksitanski.

Regionalni jezici također igraju ulogu i u javnoj sferi, budući da su određeni lokalni mediji višejezični. To je slučaj s televizijskim kanalom 'France 3 Aquitaine' koji ima dijelove na baskijskom i oksitanskom, ili s radiostanicom 'France Bleu RCFM' koja djelove programa emitira na korzikanskom jeziku.

U nekim školama u tim regijama postoji mogućnost učenja spomenutih jezika, ili čak praćenja određenih predmeta na njima. Druga stvar koju ste možda primijetili, ako ste putovali u Francusku, jest da se u određenim regijama mogu pronaći dvojezični prometni znakovi, to jest, i na francuskom i na regionalnom jeziku. Slično kao u primjeru Hrvatske, gdje se mogu pronaći nazivi istarskih cestâ i na talijanskom i na hrvatskom jeziku.

Međutim, neregionalni jezici, odnosno jezici koji se u Francuskoj govore kao poslijedica imigracija, nemaju isti položaj. Prema francuskom Ministarstvu kulture „Jezici koji proizlaze iz imigracije doprinose kulturnoj raznolikosti koja karakterizira Francusku.“ Iako se ovi jezici u Francuskoj smatraju značajnima, ne daje im se veća važnost odnosno zastupljenosti u javnoj sferi iako su uglavnom rašireni po cijeloj zemlji.

Jedan od ovih neregionalnih jezika je i romski. Procjenjuje se da se u Francuskoj nalazi oko 160 000 govornika ovog jezika. Ono što je najvažnije, INALCO, Nacionalni institut za orijentalne jezike i civilizacije u Parizu, nudi mogućnosti za učenje romskog jezika.

France is a very culturally-rich country, with many regional and minority languages. It has a population of 67 million, which of course encompasses people who speak many languages, be it regional languages or languages resulting from immigration.

The second article of the French Constitution states that the official language of France is French: „La langue de la République est le français“ / „The language of the republic is French“. This means that all government communications and official documents must all be made in French.

On the 7th of May 1999, France signed the European Charter for Regional or Minority Languages. However, it never ratified it which means that French is still considered the only official language of France. The reason for this is that the charter was considered to go against the values of the republic, which indicates that all people should be equal in law and united.

In the same vein, in 2013, a motion was voted by the Corsican Assembly aiming to make Corsican, a language spoken by 90 000 people which equates to 45% of the adult population of Corsica, the second official language of the island. This was however declared to be an anti-constitutional move.

But isn't the lack of official use of regional and minority languages a factor of inequality? Even though the majority of people in France have French as their mother tongue, a study made in 2011 by INED, the French Institute for Demographic Studies, showed that only 86% of respondents spoke only French, which leaves 14% of people who speak other languages.

Despite their lack of official recognition, regional languages are very present in French society. In 2013, a ministerial report on the languages of France indicated that six regional languages are commonly used in Metropolitan France. These are Alsatian, Basque, Breton, Catalan, Corsican, and Occitan.

Regional languages also play a role in the public sphere, with certain local media being multi-lingual. This is the case of the television channel 'France 3 Aquitaine' which has segments in Basque and Occitan, or the radio station 'France Bleu RCFM' with segments in Corsican.

In some schools in these regions, there is also the option to learn these languages, or even to follow certain subjects in them. Another thing you may have noticed, if you have traveled to France, is that, in certain regions, certain road signs are bilingual, i.e. both in French and in the regional language, as is the case here in Croatia, with certain Istrian road names in both Italian and Croatian for example.

However, non-regional languages, i.e. languages which are in France due to immigration, do not have the same position. According to the French Ministry of Culture, „Languages resulting from immigration contribute to the cultural diversity which characterizes France. Even though these languages are considered important in France, there isn't such an emphasis on their representation in the public sphere, although they are generally spread out across the country.

One of these non-regional languages is Romani. It is estimated that there are 160 000 speakers of this language in France. Most notably, the INALCO (Institut national des Langues et civilizations Orientales / National Institute for Oriental Languages and Cultures) in Paris offers resources to learn this language.