Međimurska Udruga SFERA dobitnik  je nagrade za rad s Romima ''Naj akcija 2016.'' koju dodjeljuje Koordinacijski odbor ''Gradovi i općine – prijatelji djece''. Ova nagrada je veliko priznanje struke, a dodijeljena je Udruzi SFERA za najbolji projekt usmjeren prema djeci na području grada Čakovca. Udruga je kroz provođenje niza projekata izuzetno aktivna, a projekte i aktivnosti razvijaju multifunkcionalno usmjeravajući ih, u prvom redu, prema  romskoj djeci, ali i njihovim roditeljima, ženama i majkama Romkinjama, romskoj lokalnoj zajednici, ali i neromskom, odnosno većinskom stanovništvu te društvenim subjektima integracije, lokalnim strukturama, obrazovnom sustavu itd. Takav sinergijski i umreženi pristup svakim danom donosi rezultate, najvidljivije u sve boljem uspjehu romske djece u školama. Na žalost, predrasude, otpori i problemi u ukupnom društvenom sustavu su još uvijek izuzetno snažni i u Udruzi su svjesni da je pred njima puno posla. A, kako tvrde i na osnovu provedenih istraživanja, posebno je važno za stvaranje boljeg suživota gradnja povjerenja između Roma i većinske zajednice te jačanje obrazovnog faktora na čijim leđima leži uspjeh integracije. 

 

Kako i koliko dugo djeluje udruga SFERA. Da li je romska problematika isključivi dio vašeg rada i što vas je potaklo i motiviralo da se posvetite  Romima?
Udruga SFERA osnovana je 2013. kao ideja dr. sc. Gorana Lapata. Primarna aktivnost bila je pružanje pomoći učenicima romske nacionalne manjine u pisanju domaćih uradaka nekoliko puta tjedno, da bi u suradnji s UNDP Hrvatska i financijskim sredstvima Roma Education Fund-a (REF-a) razvili program produženog boravka u samom romskom naselju.

Međimurska županija, u kojoj živi najveći broj Roma, suočava se s poraznim rezultatima u obrazovanju učenika romske nacionalne manjine. U području osnovnoškolskog obrazovanja najveći problemi su neredovito pohađanje nastave, niska stopa završnosti osnovnog obrazovanja, tj. napuštanje školovanja s navršenih 15 godina te višestruko ponavljanje razreda.

Učenicima najviše nedostaju uvjeti u kojima mogu izvršavati svoje školske obveze kao i dodatna podrška i pomoć u svladavanju nastavnog gradiva. Najveća prepreka s kojom se romski učenici susreću u redovnom školskom sustavu posljedica je izražene jezične barijere jer je razumijevanje hrvatskog jezika nedostatno kod većine učenika zbog čega teško prate nastavni proces. Često zaostaju u svladavanju pisanja i čitanja, a zbog osjećaja neprilagođenosti i nedovoljne podrške roditelja, romski su učenici nedovoljno motivirani.

Nacionalni kurikulum jednokulturalan je i neinkluzivan, a učenicima se ne pridaje dovoljno potrebne pažnje u nastavnom procesu, njihove su potrebe i interesi često zanemareni a nastavno je osoblje nedovoljno senzibilizirano pa učenici školu doživljavaju kao neprijateljsku instituciju.

Nepovoljan socioekonomski položaj Roma uzrokovan je duboko ukorijenjenim socijalnim problemima povezanim sa siromaštvom, niskom stupnjem obrazovanja, visokom stopom nezaposlenosti, neodgovarajućim uvjetima života i stanovanja, lošim zdravstvenim statusom i diskriminacijom širokog spektra. Isprepleteni i međusobno uzročno-posljedično povezani, ovi negativni faktori stvaraju zatvoreni krug socijalne isključenosti iz kojeg Romi ne mogu izaći bez podrške. 

Teško je definirati što je isključivi dio našeg rada. Ono što se naziva romskom problematikom zapravo je problem svih nas i trenutno stanje romskih zajednica odraz je velikog nepovjerenja, nerazvijene komunikacije i razumijevanja kulturoloških razlika s obje strane i to na političkoj ali i razini mikro zajednice. Udruga, uz projekte čiji su korisnici isključivo romski učenici, bilo izravni ili neizravni, nastoji promovirati i osoban angažman i odgovornost pojedinca u stvaranju tolerantnije zajednice. Upravo taj vlastiti angažman i osviještena odgovornost nas potiče za kreiranje još boljih i kvalitetnijih programa s ciljem uključivanja Roma u društvo a motivaciju pronalazimo u svakom dječjem osmjehu, zagrljaju i petici koju zasluženo dobiju.

ZANEMARENE POTREBE ROMSKIH UČENIKA

U tom okviru čini se da ste posebno posvećeni problemima Romkinja? Što vas je na to motiviralo?
Već sam spomenula da su nam romska djeca krajnji korisnici i sav je naš rad usmjeren na osiguravanje uvjeta za njihovo kvalitetno obrazovanje i postizanje dobrih školskih rezultata, kako bi, jednog dana izašli iz tog začaranog kruga „romskog života“ i ostvarili svoj puni potencijal. Program produženog boravka tematski je usmjeren na stjecanje životnih vještina poput radnih navika, društvenih vrijednosti, ljudskih prava i aktivnog građanstva. Dodatnom nastavom iz predmeta koje teže svladavaju (hrvatski jezik, matematika) te raznim izvannastavnim aktivnostima, učenicima se omogućuje kvalitetnije uključivanje u redovni nastavni proces.

U radu s romskim učenicima, uočili smo kako nam nedostaje podrška roditelja, budući da je prva generacija učenika bila prilično neredovita u pohađanju programa pa su izostali rezultati. Nedovoljna zainteresiranost roditelja, nedovoljna osviještenost o važnosti obrazovanja te veliko nepovjerenje koje su iskazivali prema udruzi predstavljali su poteškoće u provedbi aktivnosti. Potreba za njihovom aktivnim uključivanjem bila je neminovna pa smo, uz roditeljske sastanke, organizirali razne kreativne i edukativne radionice u koje smo nastojali uključiti što više stručnjaka iz raznih područja, a sve s ciljem širenja njihovih vidika i razvoj svijesti o važnosti obrazovanja, ali i aktivne roditeljske uloge tokom obrazovanja.

Kod velikog broja učenika uočili smo nemar roditelja što se očitovalo u njihovu ponašanju. Poteškoće koje se primjećuju u odnosima roditelj-dijete odnose se na psihološku nezrelost roditelja i nemogućnost shvaćanja potreba djeteta i razlikovanja istih od želja. Ovakva nezrelost proizlazi iz činjenice što Romi postaju roditelji u ranoj dobi, kada ni sami nisu stekli dovoljno životnih iskustva. Roditelji pokazuju interes za dobrobit djeteta, no isti nisu u mogućnosti usmjeriti u potpunosti na dijete jer ponajprije ne zadovoljavaju vlastite potrebe pa frustrirani time ne znaju/ne mogu izaći na kraj s potrebama djeteta. Također, nedostaju im konkretne tehnike, savjeti i informacije o tome kako se nositi s određenim situacijama u djetetovom životu.

Tehnike discipliniranja djeteta u romskoj se sredini odnose na fizičko kažnjavanje umjesto na pozitivno discipliniranje te stoga djeca odrastaju u nasilnoj sredini u kojoj posljedično i sami postaju roditelji koji primjenjuju iste principe odgoja djeteta. Velike poteškoće odnose se i na konzumiranje alkoholnih pića te droga koje za sobom donosi još opasnije nasilne događaje i agresivnost pojedinaca, a nerijetko je agresivnost usmjerena upravo prema djeci ili ženama. Upravo u tome vidimo problem, jer je ovakav oblik ponašanja jedino što učenici poznaju, on je sastavni dio njihova zatvorenog, segregiranog svijeta.

Navedeno nam pokazuje kako se Romkinje i njihova djeca unutar vlastite zajednice nalaze u još nepovoljnijem položaju. Razloge u tome možemo pronaći u tradiciji i kulturi ali i u manjkavosti sustava socijalne skrbi, policije i pravosuđa.

Znajući sve to, morali smo djelovati. Iako su to tek mali koraci i neće donijeti rješenje u kratkom vremenu, progovaranje o stvarnom položaju žena i djece u romskim zajednicama prvi je korak do promjena. Pritom je važno istaknuti da će se ovim načinom osvijestiti ne samo većinsko stanovništvo, već i same Romkinje, koje tek moraju upoznati svoja prava i ostvariti svoj potencijal. Tek onda će pozitivne oblike ponašanja moći prenijeti na mlađe naraštaje.

SOCIJALNA ISKLJUČENOST ROMKINJA

Kako procjenjujete položaj žena Romkinja i koji su njihovi najizraženiji problemi? Zašto je i koliko je rad s njima važan za rješavanje drugih romskih problema?
Smatram da su žene nositeljice promjena i da ako doista želimo promjene, fokus nam istovremeno mora biti na svim dobnim skupinama. Nije dovoljno djelovati samo na djecu i mlade, a zanemariti pritom njihove roditelje jer samo zajedničkim djelovanjem možemo očekivati bolje rezultate.

Romkinje su izložene diskriminaciji na temelju nacionalne pripadnosti u svim područjima života – u obrazovanju, zapošljavanju, djelovanju u politici a zbog niske razine obrazovanja, slabe informiranosti o vlastitim pravima i naglašene patrijarhalnosti te diskriminacije temeljem spola u romskim zajednicama, često su socijalno isključene.

Iako rijetko izlaze iz naselja (najčešće zbog odlaska liječniku), u tim su prilikama izložene diskriminaciji koja je nastala iz predrasude da su „Romkinje prljave, nepismene, neobrazovane i da kradu“. To nam potvrđuju i njihova ispričana iskustva. Još je veći problem diskriminacija kojoj su Romkinje izložene u društvenim institucijama koje bi im trebale biti zaštita, mjesto na kojem će biti slobodne potražiti pomoć i osjećati se ugodno i zaštićeno.

Uzevši u obzir uvjete života u kojima one žive (segregirana naselja, niski higijenski standardi, mali stambeni prostori često bez pristupa električnoj energiji) i nedostupnost ključnih uvjeta za samoostvarenje (obrazovanje, zdravstvena skrb, sudjelovanje u kulturi i politici), zaključujemo da položaj Romkinja utječe na sve razine javnog života i života unutar romske zajednice, posebno u vidu odgoja i odrastanja djece što se ogleda u negativnim obrascima funkcioniranja romskih zajednica.

Važno je osigurati psihosocijalnu podršku svim članovima romske zajednice kako bi razvili unutarnju motivaciju i osjećaj vlastite vrijednosti što su i preduvjeti za samoostvarenje pojedinca.

Javno progovaranje o životu Romkinja, korak je prema stvaranju tolerantnije zajednice, posebno jer su i same Romkinje, sudionice naše akcije „Žene za ravnopravnost“, osvijestile vlastiti položaj kao nepovoljan. Pokazale su želju i spremnost na promjene i vlastito uključivanje u javni i društveni život s ciljem unapređenja stupnja integracije cijele romske zajednice.

POMOĆ ROMKINJAMA POMOĆ JE ROMSKOJ ZAJEDNICI

Koje je projekte Udruga SFERA pokrenula kada su u pitanju Romkinje? Na koji način radite s romskom djecom? Da li povezujete te projekte? Kakvi su njihovi rezultati?
Primarna aktivnost usmjerena djeci je program produženog boravka koji se financira preko raznih projekata. Posljednje dvije godine, program se financira sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja, dok se u razdoblju od 2013. – 2016. financirao sredstvima Roma Education Fund-a. Osim za učenike osnovne školske dobi, ovog smo ljeta pokrenuli program 'Idemo u školu' namijenjen djeci koja kreću u prvi razred. Kroz dvomjesečni program pripreme, djeca su na raznim radnim pedagoškim materijalima razvijala kognitivne sposobnosti neophodne za uključivanje u odgojno – obrazovni sustav. Također, ovaj je program omogućio razvoj socijalnih i emocionalnih sposobnosti, individualne odgovornosti za rad i život u zajednici te razvoj samokontrole. Primjenom principa individualnog i grupnog rada, djeca su razvijala koncentraciju, radne navike za učenje kao i higijenske i kulturološke navike, vještine uspostavljanje prijateljskih odnosa a posebna je pažnja bila posvećena poticanju na verbalno izražavanje i stvaranje uvjeta za svladavanje hrvatskog jezika kao preduvjeta za stjecanje drugih znanja i vještina.

Prije građanske akcije koja je bila isključivo usmjerena Romkinjama, provodili smo program 'Tolerantna igraonica' u koji smo uključili 5 učenika iz romske i 5 učenika iz većinske zajednice te njihove majke. Tu su žene prvi put progovorile o životu Romkinja, budući da je program bio koncipiran na neformalnom obliku. Važno je naglasiti da je u ovaj program bilo uključeno i 5 Hrvatica koje su i same promijenile mišljenje o romskoj zajednici, a prijateljstva se održavaju i danas.

Prvi projekt koji se isključivo bavio Romkinjama je naša građanska akcija 'Žene za ravnopravnost' koju je financirala Regionalna zaklada za lokalni razvoj Zamah u sklopu decentraliziranog modela financiranja Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, a njome smo željeli stvoriti preduvjete za uspješno uključivanje Romkinja u javni i društveni život u zajednicu na području Međimurja.

Povezanost projekata vidi su u korisnicima. Majke učenika koji redovito pohađaju program boravka, stalne su sudionice aktivnosti što nam ukazuje na razvijeno povjerenje. Isto tako, njihovo aktivno sudjelovanje i želja za češćim aktivnostima pokazuje nam inicijativu i s njihove strane, što dosad nije bio slučaj.

U sklopu ove akcije održano je predavanje o pravima žena u suradnji s Uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, provedeno je istraživanje o percepciji diskriminacije, a kroz fokus grupe utvrđen je položaj Romkinja kroz njihovu perspektivu. Prema iskazima Romkinja u fokus grupama razvidno je kako se sudionice uglavnom ne osjećaju sigurnima u naselju zbog prisutnosti oružja, alkoholnih pića te nasilja. Kao veliki problem istaknuto je oružje koje je dostupno i manjoj djeci te su djeci nasilje i agresivnost u govoru i ponašanju prizor kojeg viđaju svakodnevno. No, osim agresivnosti i nasilja, ono što predstavlja još  veći problem jest prisutnost seksualnog ponašanja pred djecom i mladima što je zaista zabrinjavajući podatak.

S obzirom na već ustaljena mišljenja o patrijarhalnosti romskih zajednica, ispitali smo kako sudionice procjenjuju sam položaj Romkinja unutar romskih zajednica. Tijekom fokus grupa uočeno je kako žene zapravo nisu prije promišljale o tome da bi jedna žena unutar romske zajednice donosila odluke zajedno s muškarcima. Mogli bismo reći da su se pomirile s činjenicom kako su muškarci ti koji će obavljati važnije poslove i donositi odluke, a da su one žene i da nemaju prava miješati se u muške stvari. Ono što su sudionice istaknule kao problem jest briga za djecu gdje većina njih kaže da same brinu o djeci. Nije zanemariva tvrdnja kako muškarci čak ni ne drže svoju djecu u naručju.

Rezultati istraživanja i fokus grupa ukazuju nam na potrebu za pojačanim radom na osvještavanju i osnaživanju te poboljšanju odnosa između Roma i ostalog stanovništva - u romskim ali i u zajednicama većinskog stanovništva.

POBOLJŠATI ODNOS ROMA i NEROMA

Osjećaju li se promjene u romskim zajednicama gdje aktivno djelujete? 
Promjena svakako ima, samo se one ne osjećaju u nekom velikom razmjeru posebno zato što cjelokupan proces socijalne integracije ne donosi rezultate od danas do sutra. To je dugotrajan proces koji iziskuje puno posla s obje strane. Prve konkretne rezultate očekujemo kroz pet godina, kada prva generacija učenika koja je bila uključena u dodatne oblike obrazovanja stasa u mlade ljude.

Do sad, osim boljeg školskog uspjeha u 20% učenika koji redovito pohađaju program boravka i pozitivnih promjena u ponašanju, promjene možemo vidjeti i u interesu učenika i žena za sudjelovanjem u aktivnostima. Tako je od početnih sedamdesetak učenika prvih, drugih i trećih razreda u boravku, danas porastao na broj od 180 učenika od prvog do osmog razreda. Sad se borimo s nedostatkom prostora i ljudskih kapaciteta. No, u svakom slučaju, velika zainteresiranost i stalan rast broja korisnika pokazuje nam da su sami korisnici prepoznali dobrobit naših programa i stekli povjerenje u nas kao osobe, učiteljice i prijateljice. U tom pogledu, promjene se osjećaju.

Kako surađuju pripadnici romske zajednice u tim projektima? Kakav je njihov interes?
U radu u romskom naselju imali smo prilike sudjelovati u svakakvim situacijama. Uz prvotno nepovjerenje, ali i uvriježeno mišljenje kako Hrvati na projektima zarađuju novce, u nekoliko smo navrata imali dosta neugodne situacije zbog kojih smo razmišljali prestati s aktivnostima.

S vremenom smo, svojim radom i upornošću, dokazali da smo ovdje doista s namjerom da vlastitim angažmanom potaknemo promjene i osnažimo romsku zajednicu da svojim radom sruše predrasude. Dakako, povremeno dolazi do nesuglasica čiji uzrok pronalazimo u nedovoljnoj informiranosti (koja je opet rezultat niske razine obrazovanja i nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika), ali i izraženih kulturoloških razlika, no i tada naglašavamo važnost konstruktivne komunikacije.

Danas su u naš rad svakodnevno uključene tri mlade Romkinje, koje pomažu učiteljima u radu s učenicima. Iako svoju ulogu ne smatraju značajnom, one su prvi uzori svojim sumještanima. Njihova volja i motiviranost za stalnim obrazovanjem i razvijanjem novih vještina pravi su primjer vlastite angažiranosti i  odgovornosti za svoj život.

VAŽNOST VOLONTERA

Kakva je senzibiliziranost šire javnosti za romske probleme? Ima te li dovoljno volontera i suradnika za provođenje projekata i programa?
Volonteri čine najvažniji segment našeg djelovanja i iako je prvotni produženi boravak nastao na volonterskim temeljima, danas nam nedostaje volontera. Razloge u tome pronalazimo u lošoj prometnoj povezanosti, nedostatku financijskih sredstava za osiguravanje prijevoza, ali i velikom broju volonterskih programa u koje se pojedinac može uključiti.

U našem radu, volonteri su iznimno važni, posebno za učenike kojima je potrebno više pomoći i vremena za svladavanje gradiva. Isto tako, učenici s volonterima razvijaju posebne prijateljske veze koje jačaju motivaciju kod učenika. Iako Udruga ima razvijenu suradnju s Učiteljskim fakultetom u Čakovcu te nam svake godine dođe 4-5 volontera, taj je broj još ipak premalen u odnosu na broj učenika. Isto tako, više volontera znači i kvalitetniji rad.

Što se tiče stručnjaka, ovim se dijelom posebno ponosimo. U početku rada imali smo volontere, a nedostajali su nam stručnjaci, a sad je obrnuto. Udruga je postala prepoznatljiva i sad već imamo razvijenu suradnju sa stručnjacima iz raznih područja. Također, Udruga je razvila suradnju i s drugim organizacijama što se očituje u provedbi zajedničkih aktivnosti. 

Imate li podršku lokalnih vlasti i škola? Kakva je suradnja s njima?
Udruga ima razvijen prekrasan partnerski odnos s Osnovnom školom Kuršanec čiji su učenici korisnici programa produženog boravka. Razvijena je i suradnja između razrednika i voditeljice boravka te je komunikacija između njih gotovo svakodnevna. Također, u suradnji sa stručnom školskom službom zajedno razvijamo i primjenjujemo metode i alate usmjerene prema učenicima koji pokazuju poteškoće u ponašanju. Sinergijom institucionalnog i izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja stvaraju se uvjeti za postizanje boljih školskih rezultata i zadržavanju učenika u odgojno – obrazovnom procesu.

Važno je spomenuti i podršku Grada Čakovca koji rad Udruge podržava od samih početaka. Osim što su nam ustupili prostor u Romskom obiteljskom centru u Kuršancu u kojem provodimo svoje aktivnosti, Grad Čakovec financira i neke aktivnosti koje provodimo i gotovo uvijek sudjeluju u našim promotivnim aktivnostima.

POVJERENJEM PROTIV PREDRASUDA I DISKRIMINACIJE

Kako neromsko okruženje reagira na probleme Roma? Koliko su jake predrasude, distanca … Kako to utiče na vaš rad? Što bi trebalo raditi i poduzimati da se u rješavanju romskih problema dobije veće razumijevanje i podrška šire zajednice u kojoj Romi žive?

Rezultati istraživanja koje smo proveli u sklopu građanske akcije pokazuju kako socijalna distanca između većinskog i romskog stanovništva u Međimurskoj županiji još uvijek postoji što nam potvrđuje i činjenica kako je ukupno 67,6% ispitanika potvrdilo da uglavnom ili uvijek nastoje izbjeći kontakte s osobama romske nacionalnosti. Nedovoljno poznavanje romske kulture, tradicije i načina života te neupućenost u stvarni položaj Roma i njihove probleme, uzrok su diskriminacije s kojima se oni svakodnevno susreću. Predrasude i stereotipi o romskoj zajednici, duboko su ukorijenjeni u svijest lokalne zajednice.

U procesu integracije važna je i uloga medija, posebno na lokalnoj razini. Na području Međimurja još je uvijek prisutna visoka razina diskriminacije a medijsko izvještavanje o negativnim događajima samo jačaju netrpeljivost. Česti su slučajevi govora mržnje i prijetnji, posebno na društvenim mrežama i to obostrano – Hrvati prema Romima i Romi prema Hrvatima.

Kako je dio naših aktivnosti usmjereno na osvještavanje javnosti o stvarnom položaju Roma, ovakvo stanje pokazatelj je koliko još posla ima. Građanska je akcija bila prva od aktivnosti takve vrste, javno smo govorili o temama o kojima se u romskim zajednicama ne razgovara a većinsko stanovništvo osuđuje.

Za stvaranje boljeg suživota najprije je potrebno izgraditi obostrano povjerenje. Dugogodišnja loša komunikacija između Roma i većinske zajednice doprinijela je današnjoj netrpeljivosti i diskriminaciji. Isto tako, podijeljenost unutar i između romskih zajednica (naselja) otežava pomake. Loš socijalni i pravosudni sustav, neučinkovitost policije, nedostatak političke volje, a naposljetku i ignoriranje imaju važnu ulogu u integraciji. Rome se doživljava neradnicima i lopovima (što potvrđuju izdvojeni slučajevi i to upravo oni o kojima se izvještava) koji žive na račun države te stoga ni nemaju potrebu mijenjati se.

No, i među takvima, postoje prekrasni ljudi, prekrasne obitelji kojima je potrebna samo jedna prilika da pokažu svoje sposobnosti, a često zbog svoje nacionalnosti tu priliku ne dobiju.

Potrebno je istovremeno djelovati na sve dobne skupine suradničkom mrežom svih relevantnih institucija s područja formalnog i neformalnog obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi, zapošljavanja, pravosuđa i policije, ali i kulture i društvene participacije. Važno je djelovati i na razini mikro zajednice, budući da je diskriminacija tu najizraženija. U 21. stoljeću još uvijek postoje seoski kafići u kojima ne poslužuju Rome.

Iz tog smo razloga u akciju uključili i ambasadorice, snažne žene Međimurja koje su vrijeme nesebično uložile u upoznavanje Romkinja i na taj im način pokazale primjere uspješnih žena, ali i s njima podijelile svoje strahove i snove te im udijelile pokoji savjet ili pružile pomoć. Ambasadorice su promovirale razvoj razumijevanja i tolerancije za položaj Romkinja, njihovo uključivanje u zajednicu i pružanje ravnopravnih mogućnosti, ali i angažiranje pojedinca u obliku osobne odgovornosti. Ako je svaka od njih svojim iskustvom promijenila mišljenje jedne svoje prijateljice, puno smo napravili.

Kako uspostaviti bolju toleranciju između romske i neromske populacije? Kako, posebno, između nereomske i  romske djece?
Upravo kako je gore navedeno – na razini pojedinca. Upoznavanjem Romkinja i Hrvatica i razgovorima o svakodnevnim, životnim temama osvijestile smo da i nismo tako različite.

Budući da djeca oponašaju ponašanje okoline, važno je, uz djecu, u aktivnosti uključiti i njihove roditelje, ne samo Rome, već i Hrvate, posebno u školama koje pohađaju romski učenici.

OBRAZOVNI SUSTAV KLJUČ INTEGRACIJE

Kakva je atmosfera i kakvi su problemi u školama u koja zajedno idu romske i neromska djeca? 
Smatram da je najveći dio integracije stavljen upravo na leđa obrazovnog sustava koji, zatrpan redovnim poslom, to dobro odrađuje. Svakako da manjkavosti ima, ali najbolje rezultate daje upravo obrazovni sektor što se očituje u broju romskih učenika koji upisuju i završavaju srednju školu.

Djeca su još uvijek posjeduju onu svoju nevinost i dobrotu i ne vide razlike koje vidimo mi odrasli. Možda ih uočavaju, ali ne pridaju im previše pozornosti jer im nisu bitne, stoga vjerujem da među djecom diskriminacija nije izražena. Možda postoje kakvi izolirani slučajevi ali sigurna sam da je to naučeno ponašanje, kako s hrvatske, tako i romske strane.

Živite i djelujete u Međimurju gdje je značajna koncentracija romske populacije, ali gdje je i položaj romske populacije po mnogim procjenama ipak, unatoč još uvijek znatnih i teških problema,  bolji nego u nekim drugim dijelovima Hrvatske. Kako vi vidite trenutno najizraženije probleme romske populacije na području Međimurja?  Da li su javne politike prema Romima odnosno akcije koje se poduzimaju na rješavanju njihovih problema i unapređenju njihova položaja adekvatni? Što bi trebalo poduzimati, što mijenjati?  Koji su prioriteti?

Nekako se zbog velikog broja Roma smatra da postoji i velik broj problema. Uz još uvijek neriješenu legalizaciju pa samim time i nedostatkom infrastrukture, segregacije, loše prometne povezanosti, romska su naselja suočena s visokim postotkom konzumenata alkohola i droga.

Međimurskim Romima nedostaje mladih, motiviranih pojedinaca, novih lidera, koji bi prije svega postali uzori u svojoj zajednici i potaknuli ih na promjene. Tek kad Romi sami odluče izaći iz začaranog, doći će do promjena.

Smatram da Međimurju nedostaje podrška države u rješavanju romskih pitanja, posebno u vidu financijske podrške. Narušena komunikacija i nemogućnost realizacije ikakve suradnje između predstavnika lokalne vlasti i predstavnika romskih zajednica također otežava unapređivanje položaja Roma. Ne postoji sustavno i dugoročno rješavanje problema na lokalnoj razini već su predložene mjere, programi i aktivnosti usmjerene na gašenje trenutnih problema.

Povezujete li se s drugim udrugama, van vašeg područja? Imate li međunarodnu suradnju? Koji su vam planovi za budućnost?
Da, Udruga je unazad nekoliko godina razvila suradnju s raznim udrugama sa šireg područja. Česte su zajedničke jednokratne aktivnosti, ali i zajednički projekti. Tako smo s Volonterskim uredom Međimurja koji djeluje unutar ACT Grupe provodili projekt 'Učim volontirati', s ACT Grupom surađujemo na Erasmus projektu 'PRESS - Promoting European Social economy Strategies and social entrepreneurship for inclusion of disadvantaged women in labour market', a 1. prosinca započeli smo projekt s POU Korak po Korak naziva 'Daj pet, Da-m sins'. S Udrugom Mladi Informatičari Strahoninca proveli smo dvije informatičke radionice za učenike 5. i 6. razreda, dok smo sa Školom animiranog filma ŠAF Čakovec izradili i animirani film. 

Udruga SFERA dobitnik je i nagrade za rad s Romima (Najakcija 2016 koju dodjeljuje Koordinacijski odbor ''Gradovi i općine – prijatelji djece''. Na što se ta nagrada odnosi i što vam ona znači?  
Nagrada 'Naj akcija 2016.' veliko nam je priznanje struke. Projekt 'Education, Diversity United – Kuršanec, Phase II' koji je financirao REF, nagrađen je kao najbolji projekt usmjeren djeci na području grada Čakovca.