Dio Roma zapošljava se kroz poticajne mjere, ali to je nedovoljno i kratkoročno. Najveća objektivna prepreka zapošljavanju Roma njihova je niska obrazovna struktura, ali i oni koji imaju potrebno obrazovanje vrlo često na tržištu rada ne mogu proći zbog diskriminacije. Zbog svega toga društvene bi institucije trebale donijeti sustavne planove koji bi ove probleme rješavali cjelovito i dugoročno i koji bi bili usmjereni i na mlade, ali i na odrasle Rome, jer je nezaposlenost i kod jednih i kod drugih ogromna. 

Hrvatski zavod za zapošljavanje nezaposlene osobe ne vodi po nacionalnosti, ali se procjenjuje da je krajem 2014. evidentirano 4511 nezaposlenih osoba romske nacionalne manjine. No da bismo shvatili težinu ovih brojki treba znati da je po zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj bilo nešto manje od 17 000 Roma pa je njihova nezaposlenost, kada se stavi u relativne, ali i realne okvire, takva kao kada bi više od milijun ostalih građana Hrvatske bilo na Zavodu za zapošljavanje!

S ciljem stvaranja uvjeta za povećanje zapošljivosti Roma, sve osobe romske nacionalne manjine u evidenciji HZZ-a uključivane su u redovne mjere Zavoda. A osim redovnih, provode se i specifične mjere usmjerene na romsku nacionalnu manjinu.

Te mjere obuhvaćaju tribine, individualna i grupna savjetovanja, obučavanje za što vještije traženje zaposlenja, radionice za samozapošljavanje i osposobljavanje, uspostavljanje pozitivne klime kod poslodavaca za zapošljavanje Roma, uz posebne mjere usmjerene na mlade. Prema podatcima HZZ-a, godine 2014. u ove programe uključeno je 9080 pripadnika romske nacionalne manjine, od čega 4172 žene. U aktivnost informiranja/tribine bilo je uključeno 2649 osoba romske nacionalne manjine od čega 1152 žene. Individualnim savjetovanjem s ciljem definiranja radnog profila i individualnog plana traženja posla bilo je obuhvaćeno ukupno 6051 osoba romske nacionalne manjine, od čega 2860 žena.

DEINDUSTRIJALIZACIJA I TOTALNA NEZAPOSLENOST

Prije deindustrijalizacije Romi su bili radnici u tvornicama i radnih mjesta je bilo dovoljno za sve. S propašću većine domaće industrije i privatizacijom preostale dobili su otkaze, a vještine i stručnosti koje su imali postale su nepotrebne. Političari često i sami priznaju kako je nezaposlenost Roma 95 %, ali na tome problemu i dalje rade jako malo.

Mjere javnih radova, koje se uvijek ističe kao pozitivan primjer, nisu zamišljene kao primarni način zapošljavanja. Taj model nije trebao biti trajna mjera jer dugoročno nije održiv, on stvara privremenu zaposlenost i na neki način zamagljuje razmjer problema romske nezaposlenosti.

Nemogućnost zapošljavanja izravna je posljedica, pored ostalog, niskog stupnja obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine. Situaciju s iznimno niskim prosječnim stupnjem obrazovanosti Roma u Republici Hrvatskoj moglo bi popraviti sustavno obrazovanje odraslih, ali se to pitanje ne rješava i ostaje veliki problem jer se očekuje da će Romi sami platiti naknadno srednjoškolsko obrazovanje, što si ne mogu priuštiti i tako ostaju trajno nezaposleni i na teret državi.

Također, velik broj Roma donedavno je skupljao sekundarne sirovine i na taj način privređivao za život, ali Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju donijela propise kojim se uređuje da skupljanje i transport sirovina mogu obavljati samo obrti koje Romi najčešće nisu stručni voditi i prevelik su im financijski teret. To ih dovodi do dvaju 'rješenja' – prestaju raditi i nemaju prihode ili rade ilegalno i dobivaju kazne.

Još jedan u nizu problema zapošljavanja jest neučinkovit sustav socijalne pomoći. Ovaj sustav iznimno je važan, ali ako osoba od nekoliko osnovnih socijalnih primanja može dobiti sličan ili veći iznos nego radom, dolazimo do apsurdne situacije u kojoj je financijski isplativije sjediti kod kuće i primati pomoć, nego odlaziti na posao i trošiti na prijevoz i hranu na radnom mjestu.

Zavod provodi više mjera i aktivnosti kojima potiče mlade Rome na ostanak ili povratak u obrazovanje kao i na stjecanje potrebnih znanja i vještina kojima će biti konkurentni na tržištu rada. Profesionalnim informiranjem i savjetovanjem Hrvatski zavod za zapošljavanje učenicima završnih razreda osnovne škole daje potrebne informacije za izbor zanimanja i odabir srednjih škola, a informira ih i o potrebama i stanju na tržištu rada.

Prošle godine u savjetovanje je uključeno 198 učenika, no postavlja se pitanje koliko je to zaista učinkovita metoda i imaju li učenici konkretne rezultate od tog usmjeravanja ili je ono samo formalno provedeno, a odgovor na to ne znamo. Uz mjere zapošljavanja Roma, Zavod radi i na stvaranju pozitivne klime kod poslodavaca. U tu svrhu savjetnici ciljano odlaze poslodavcima na razgovore, no i broj tih posjeta je pao s 863 na 288 u razdoblju od 2012. do 2014., što zbog krize, što zbog nedostatka senzibiliteta.

Uz mjere definirane Akcijskim planom, HZZ provodi i akcije odnosno projekte i programe financirane sredstvima Europske unije. Takav zanimljivi projekt, i to prekograničnoga karaktera, završen je krajem prošle godine. U okviru programa za cjeloživotno učenje (Lifelong Learning programa), Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Karlovac, sudjelovao je kao partner u provedbi Projekta „Transverzalni program“ – e-Roma Resource, kojeg je nositelj bio Razvojno izobraževalni center Novo Mesto. Cilj projekta jest stvoriti mrežu dionika koji rade na potporama za Rome kako bi razmijenili iskustva i znanje u pristupu rada s Romima.

Foto/RNV Arhiva, Dario Gilja

NOVE MOGUĆNOSTI I OTPOR POSLODAVACA

I dok većina Roma i ustanova u prvi plan stavlja zapošljavanje putem javnih radova, na sastancima se od predstavnika HZZ-a može čuti da, pored ostalih, postoji još jedna zanimljiva mogućnost zapošljavanja.

S obzirom na to da Romi najčešće pohađaju strukovne škole, kao nastavak na završenu školu može ih se zaposliti putem programa zapošljavanja kod obrtnika. Hrvatski zavod za zapošljavanje financira program kojim se mlade zapošljava na dvije godine, a zaposleni tom mjerom dobivaju 2300 kn plaće, troškove prijevoza, te mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Cilj ove mjere jest nezaposlenima bez radnog iskustva u zanimanju za koje su završili školovanje osigurati ulazak na tržište rada kroz stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa. No poslodavci se neće tako lako odlučiti zaposliti Roma na stalnoj poziciji pune dvije godine jer su se mnogi do sada „opekli“ i morali su vratiti sredstva ako svi uvjeti nisu bili ispunjeni. 

Iz HZZ-a u Belom Manastiru kažu da rade na senzibilizaciji poslodavaca i potiču ih na to da zapošljavaju Rome putem ove mjere, umjesto da se svi šalju u javne radove koji bi trebali biti posljednja opcija.

Za sada je nekoliko Roma bilo u ovom programu, ali iz Zavoda kažu da se trude da ih se što više zaposli na ovaj način, osobito kod poslodavaca kod kojih su bili na praksi. Dakako, da mjera ne bi bila negativno korištena, prati se uspješnost mentora za osobe koje sudjeluju u ovom programu.

Po završetku stručnog osposobljavanja HZZ evidentira je li pojedina osoba položila stručni ispit, ako postoji obveza polaganja stručnog ispita, ili ako ne postoji, je li poslodavac zadržao osobu nakon završetka stručnog osposobljavanja za rad. Mentori kod kojih su navedeni uvjeti zadovoljeni unose se u bazu mentora za daljnji rad. 

MNOGE MJERE BEZ UČINKA

No uza sve mjere i napore koji se poduzimaju, rezultati zapošljavanja Roma i dalje su više nego skromni kao što to pokazuju i sami podatci HZZ-a.

Ukupan broj zaposlenih Roma na otvorenom tržištu rada u 2014. bez uključivanja u poticajne mjere zapošljavanja iznosio je 231 osobu romske nacionalne manjine, od čega 107 žena. U okviru mjera za poticanje zapošljavanja u 2014. (javni radovi, sufinanciranje) ukupno su zaposlene 783 osobe, od čega 308 žena.

Kao negativna ilustracija stanja u zapošljavanju Roma može poslužiti i podatak da je u mjeru Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa nezaposlenih mladih osoba romske nacionalne manjine koji su završili srednjoškolsko obrazovanje u četverogodišnjem trajanju i visokoškolsko obrazovanje ukupno uključena samo jedna osoba, i to žena, romske nacionalne manjine. Mjerom Sufinanciranje samozapošljavanje osoba romske nacionalne manjine dodijeljena je potpora za samozapošljavanje za 16 osoba romske nacionalne manjine od čega za 5 žena.

S obzirom na to da HZZ nezaposlene osobe ne evidentira prema nacionalnosti, broj nezaposlenih Roma procjenjuje se prema prebivalištu ili prema uvjerenjima koja traže, kao i prema poznavanju romani čiba odnosno bajaškoga govora. Zaposlenici Zavoda angažirani na provođenju programa za Rome drže potrebnim da HZZ u narednom razdoblju redefinira pokazatelje učinka za koje nema relevantnih podataka ili da se na neki drugi način uspostavi prikupljanje tih podataka, umjesto dosadašnjega gotovo proizvoljnog procjenjivanja.

Naravno, obrazovna struktura igra presudnu ulogu kod romske nezaposlenosti. Nezaposlene osobe romske nacionalne manjine u dobi do 35 godina čine polovicu svih nezaposlenih Roma u Hrvatskoj, što je vrlo karakteristično za ovu manjinu jer već s 15 navršenih godina ulaze u evidenciju Zavoda. Preko 60 % nezaposlenih pripada dugotrajno nezaposlenima, a trećina nezaposlenih nije radila više od tri godine.

Čak 67 % nezaposlenih Roma nema osnovnoškolsku svjedodžbu, a nešto više od 92 % nema strukovno obrazovanje. Iznimno mali postotak Roma koji se odluči za nastavak obrazovanja najčešće se odlučuje za trogodišnju, dok tek oko 1 % Roma ima završenu četverogodišnju srednju školu. Od ukupnog broja nezaposlenih gotovo na prste možemo izbrojiti sve visokoobrazovane Rome u Republici Hrvatskoj.

NEMA ZAPOŠLJAVANJA BEZ OBRAZOVANJA

Javni radovi sve više funkcioniraju kao socijalna, a ne ekonomska mjera. Poslovi su najčešće oni najjednostavniji i zaposlenima ne nude daljnje obrazovanje i osobni napredak koji bi im koristio u kasnijem zaposlenju. A neobrazovan čovjek teško može naći posao i bez promjene te strukture neće biti napretka. Potrebno je uložiti iznimno velike napore u obrazovanje mladih i napraviti realističan model za obrazovanje odraslih, obrazovanima dati posao i koristiti ih kao dobar primjer za ostale.

Ključna pretpostavka za rješavanje problema zapošljavanja leži u obrazovanju. Najveća je prepreka u zapošljavanju Roma niska obrazovna struktura. Neobrazovan čovjek teško može naći posao, a ako ga i pronađe, onda to najčešće neće biti dobro plaćeno radno mjesto.

To otvara pitanje koliko, kao društvo, ulažemo u obrazovanje, a u ovom slučaju u obrazovanje Roma, i koliko se trudimo promijeniti sadašnje neprihvatljivo stanje. Postoji Nacionalna strategija za uključivanje Roma i određeni pomaci u tom području su ostvareni. Ali obrazovanje je pretpostavka za zapošljavanje ogromnog broja nezaposlenih Roma sada, a ne za deset ili dvadeset godina i stoga nam trebaju posebni planovi koji će biti usmjereni na poboljšanje obrazovne strukture nezaposlenih Roma kroz obrazovanje odraslih i njihove prekvalifikacije kada je to moguće.

Posebno je obeshrabrujuća činjenica da ni ovaj mali postotak obrazovanih Roma ne može dobiti posao, najčešće zbog toga što su Romi, i to šalje izrazito lošu sliku mladima kojima se govori kako je obrazovanje jamstvo boljeg života.

Javni radovi sve više funkcioniraju kao socijalna, a ne ekonomska mjera, jer osiguravaju socijalni minimum. Poslovi su najčešće oni najjednostavniji i zaposlenima ne nude stjecanje novih znanja i vještina te osobni napredak koji bi im koristio u kasnijem zaposlenju. U Međimurju je problem nezapošljavanja Roma eskalirao do sudske razine jer se djeci iz strukovnih škola ne daje prilika da odrade obveznu stručnu praksu, i ondje zaista nema mjesta sumnji – djecu se ne uzima na praksu zbog toga što su Romi.

Romi su rijetko zaposleni, još rjeđe na duže razdoblje, radne navike i odgovornost prema radnom mjestu nedovoljno se razvijaju. Rijetki su Romi koji imaju zaposlene roditelje ili bližu rodbinu, a često iz pojedinih naselja nitko ujutro ne odlazi na posao jer nitko nema redovan posao. I to nas dovodi do začaranog kruga. Djeca nemaju uzore koji bi im pokazali da se rad, kao i školovanje, isplati jer ni odrasle nitko neće zaposliti, pa ta djeca rastu u nezapošljive odrasle koji opet svojoj djeci ne mogu biti primjer.

Potrebno je uložiti iznimno velike napore u obrazovanju mladih i napraviti realističan model za obrazovanje odraslih, obrazovanima dati posao i koristiti ih kao dobar primjer za ostale. Zapošljavanje je najteže rješiv problem kod romske populacije jer je Rome potrebno osposobiti za rad što izravno ovisi o volji osobe da uči te bude motivirana i ustrajna u tome. Također, potrebno je napraviti analizu uspješnosti modela javnih radova i procjenu njegove dugoročne održivosti u suradnji svih dionika ovog programa.

DVIJE STRANE MEDALJE

KADA IMA VOLJE IMA I MOGUĆNOSTI

Alen Beganović po struci je agencijsko-špediterski tehničar. Ovo zanimanje stekao je u zagrebačkoj Školi za cestovni promet, a ta diploma svrstava ga u nažalost još uvijek premalen broj Roma sa srednjoškolskim zanimanjem.

Nakon srednje škole, kao i mnogi mladi ljudi, više od godinu dana nije mogao pronaći posao u struci. Za tih godinu dana kaže –

Dan za danom je prolazio, a posla nije bilo nigdje. U takvoj situaciji su i one radne navike koje sam stekao gotovo pale u zaborav. Čovjek se navikne na to da posla nema, obeshrabri se stanjem i onda je teško motivirati se i tražiti dalje. Za Rome to pogotovo vrijedi jer se mnogi susreću i s diskriminacijom.

Za Romsko nacionalno vijeće Alen je čuo od djeda te je nakon razgovora s njim i s obiteljskim prijateljem odlučio potražiti posao u RNV-u.

Posao mi se činio u redu, ali nisam znao što se zapravo radi u civilnom sektoru. Nisam znao ni što je civilni sektor, a onda ni što takve organizacije rade ni čime se bave.

U svega nekoliko mjeseci volontiranja u RNV-u Alen kaže da je naučio kako funkcionira rad u nevladinoj udruzi, shvatio na koji način on može pridonijeti, koji su njegovi nedostatci, ali i kako se dodatno osposobiti i prevladati probleme te je dobio želju da i sam kroz civilni sektor pridonese romskoj zajednici. RNV je prepoznao njegov potencijal i kada su se otvorili prvi javni radovi pozvan je da se zaposli kod njih kao pomoćni radnik, što je bila izvrsna prilika za njegov daljnji osobni rast i razvoj.

U osamnaest mjeseci rada putem mjere javnih radova pokazao se kao vrlo perspektivan radnik te je stekao kompetencije potrebne da nastavi rad na još ozbiljnijoj razini zaposlenjem i nakon isteka mjere javnih radova. Alen je imao sreće jer je RNV jedna od rijetkih romskih udruga koje pružaju mogućnost nastavka profesionalnog angažmana u udruzi i nakon isteka javnih radova. Njegov rad i motivacija su prepoznati i angažiran je u tim koji provodi projekt EU-a usmjeren na poticanje provođenja Nacionalne strategije uključivanja Roma.

MUKE PO JAVNIM RADOVIMA

U javnim radovima npr. nije određen novac za administrativne poslove koji su nužno potrebni za rad, a to znači da su udruge koje ih provode prisiljene prikupiti novac za administracijske poslove kako znaju i umiju ako žele provoditi ove mjere. No najveći je problem što nakon javnih radova malo tko nastavi posao.

Duško Kostić, predsjednik romskog Vijeća Belog Manastira i predsjednik Udruge romskog prijateljstva Luna, na temelju svojih brojnih iskustava u javnim radovima ukazao nam je i na nedostatke ove mjere.

Foto/RNV Arhiva, Dario Gilja

U javnim radovima naime nije određen novac za administrativne troškove koji su nužno potrebni za rad, već samo novac za plaće zaposlenika na javnim radovima. Ova okolnost mnoge udruge dovodi do problema jer same moraju osigurati financiranje svih ostalih troškova provođenja projekta što dovodi do različitih situacija i polovičnih rješenja.

Romi putem javnih radova najčešće uređuju okoliš, ali s obzirom na to da radnici koji rukuju strojevima za tu svrhu moraju imati završenu osnovnu školu kako bi položili ispit za rukovanje strojevima, dolazimo do novog problema. Kostić kaže da se ovu situaciju rješava na način da radnici poslove obavljaju malim, ručnim alatom, što svakodnevni rad pretvara u dugačak i često mukotrpan proces, te dodaje –

U romskim naseljima ima mnogo korova i on raste brzo. Čim završite s jednim dijelom, u drugom je već ponovo sve zaraslo. Čini se da je jedina prednost rukovanja jednostavnim alatima ta da povrede na radu nisu česte.

Iako se uređivanje putem javnih radova najčešće svodi na uređivanje romskih naselja jer ona nisu u ingerenciji gradske komunalne tvrtke, ako je potrebno uređuju se i druga naselja, a upute dolaze od lokalnih vlasti. No, Duško kaže da pomažu i susjedima –

Vjerujemo da je potrebno raditi za dobrobit cijele zajednice, pa osim rada koji nam odrede nadležni, pomažemo i starijim susjedima, neromima, u uređenju okućnica.

Upitan o stanju zapošljavanja Roma u Belom Manastiru nakon javnih radova nažalost nema mnogo pozitivnih riječi –

Nekoliko je ljudi zaposleno u gradskoj čistoći i vodovodu, ali s obzirom na to da je privatni sektor slab i većinom ga čine građevinske firme, češće se zapošljavaju poznati i rođaci, nego Romi.