Vijesti ROMI.HR

Ropstvo je vrlo stara institucija i bila je, na žalost, dio stvarnosti najvećeg broja država kroz povijest od prvih civilizacija do XIX. stoljeća, a u nekim područjima svijeta postoji u nekim oblicima još i danas. Ropstvo prvenstveno nastaje zbog iskorištavanja ropskog rada. Brojni su primjeri za to.

Najveća pobuna robova u starom svijetu dogodila se u Rimskom carstvu, u kojem je ropstvo bilo temelj gospodarstva, u čuvenom Spartakovom ustanku. Iako na kraju u krvi ugušen taj ustanak i njegov vođa Spartak prenosili su kroz povijest ideju da se protiv ropskog statusa može i treba boriti.

Srednjevjekovni feudalizam nastavak je procesa u kojem društva počivaju na radu neslobodnih ljudi. Ropstvo je, posebno u Europi, svedeno na manje razmjere ali  kmetovi nisu bili istinski slobodni i njihov status bi se mogao opisati polu-ropskim. Potreba za slobodom i tada je motivirala mnoge kmetove na pobune, a u ovom području najpoznatija je Seljačka buna iz 1573. godine.

Uz to treba istaknuti kako je ropstvo bilo iznimno rašireno od Afrike i Azije do pred-kolumbovskih američkih civilizacija. Posebno okrutna je bila trgovina robljem koju su provodili arapski trgovci ljudima otimajući crnce s širokog područja istočne Afrike i priobalnih afričkih područja Indijskog oceana i dovodeći ih na otok Zanzibar (dio današnje Tanzanije) na najveću svjetsku tržnicu robova.

Otkriće i naseljavanje amerika od strane europskih kolonijalnih država otvoreno je novo poglavlje u trgovini robljem. Kako su bolesti koje su europski kolonijalisti donijeli sa sobom istrijebile najveći broj autohtonog stanovništva, a istovremeno su područja Srednje Amerike, Kariba, Brazila i sjevernog dijela Južne Amerike kao i južnog dijela Sjeverne Amerike bila pogodna za proizvodnju šećera, duhana i drugih traženih kultura europski kolonijalisti su pokrenuli trgovinu crnim robovima dominantno iz zapadne Afrike za rad na plantažama. Rezultiralo je to porobljavanjem milijuna ljudi iz Afrike, a posljedice tog zločina protiv čovječnosti se osjećaju i danas.

Govoreći o ropstvu novinar Raffaello Zordan, stručnjak za afrička pitanja u misijskom časopisu “Nigrizia” izjavio je u razgovoru za Radio Vatikan: „Kako bi se ta nepravda mogla dogoditi u kršćanskom okruženju, na Zapadu, trebalo je na neki način zanemariti ideju da i rob ima ljudsku narav“

Postepeno dolazi do promjena u odnosu prema ropstvu u kolonijalnim zemljama u XIX. stoljeću i postepeno se donose više ili manje uspješne mjere protiv trgovine robljem da bi zadnje muslimanske države zabranile ropstvo u drugoj polovici XX. stoljeća.

Na razini međunarodnog prava ropstvo je u članku 4. Opće deklaracije o ljudskim pravima proglašeno kršenjem ljudskih prava. Tom međunarodnom dokumentu prethodile su Dokument Briselske konferencije iz 1890. godine i Konvencija o ropstvu Lige naroda iz 1926. godine koja je stupila na snagu 7. srpnja 1955. godine

Robovanje kao pojava nije nestalo sa zemlje, bez obzira šta je službeno ukinuto, postoje razni oblici prisilnog rada i drugi oblici ropskih odnosa. U Mauritaniji je ropstvo zemljoradničkog stanovništva ukinuto službeno tek 1981. godine. U mnogim krajevima postoje ljudi koji u odnosu na druge ljude u svom okruženju imaju moć sličnu moći koju imaju formalni robovlasnici.

U nekim sredinama u raznim područjima svijeta se i dalje događa takva nepravda. Afričke vlasti progone takve postupke modernog robovlasništva ali oni i dalje postoje. Do nedavno u Obali Bjelokosti postojala su djecu-robove, koji su radili na plantažama kakaa i kave, a njihove siromašne obitelji su ih unajmljivale na taj način plantažama. Takva situacija je postojala, ali još uvijek postoji i na brojnim drugim mjestima u svijetu.

Za tursku odnosno Otomansko carstvo se veže  jedan specifičan i strašan oblik ropstva poznat kao 'Danak u krvi'' ili ''Devshirme'' na turskom jezik. Riječ je o otimanju muške djece iz kršćanskih obitelji u istočnoj i jugoistočnoj Europi koja su nakon toga prisilno odvođena u Istambul gdje su obučavana za specijalne jedinice Otomanskog carstva tzv. janjičare. Takvu praksu Otomansko carstvo službeno je zabranilo 1703. godine.

Kada govorimo o ropstvu važno je naglasiti kako su kroz razna povijesna razdoblja i u raznim državama i brojni Romi bili robovi. Posebno velika grupa Roma su bili robovi u Rumunjskoj koja je na području Vlaške tek 1856. godine ukinula ropstvo.

Otomansko carstvo na čijem području je živjela većina Roma u Europi trgovinu robljem je proglasilo kaznenim djelom tek 1871. godine. ''Bijeli'' robovi su u Osmanskom carstvu oslobođeni 1830. godine, a ''crni'' tek 1882. godine, dok su zadnji robovi  oslobođeni tek 1908. godine nakon Mladoturske revolucije.

Mnogi mladi Romi, a posebno Romkinje žrtve su praksi koje poznajemo pod nazivom moderno ropstvo koje u velikom broju slučajeva uključuje i seksualne oblike ropstva odnosno eksploatacije.

Međunarodni dan sjećanja na trgovinu robljem prilika je da još jednom ukažemo na sramotna razdoblja povijesti mnogih naroda u kojima su mnogi ljudi bili robovi bez osnovnih prava i bili tretirani kao imovina. Na brojne narode, posebno iz Afrike, ali i mnoge druge uključujući Rome ropstvo je ostavilo trajan trag i dugoročne posljedice.