Vijesti ROMI.HR

Ne možete regulirati rad djece. Ne možete regulirati ropstvo. Neke stvari su jednostavno pogrešne.

Michael Moore

Djetinjstva često asocira na igru i bezbrižnost. Međutim, djetinjstvo je za mnoge ljude, uključujući neke Rome, ponajprije obilježeno radom. Teško je zamisliti beznadniju budućnost.

Dječji rad i dalje je veliki problem širom svijeta, nažalost to pokazuje važnost svjetskog dana usmjerenog na rješavanje ovog problema. Prema Međunarodnoj organizaciji rada (ILO), dječji rad odnosi se na oko 152 milijuna djece širom svijeta, uključujući 64 milijuna djevojčica i 88 milijuna dječaka. 72 milijuna ove djece radi opasne poslove koji ugrožavaju njihovo mentalno i tjelesno zdravlje.

Prema definiciji koju je donio ILO, dječji rad je „posao koji se provodi na štetu i uz ugrožavanje djeteta, kršeći međunarodno pravo i nacionalno zakonodavstvo“. Mogu se razlikovati dvije različite kategorije: djeca zaposlena prije najranijeg doba zapošljavanja i "najgori oblici dječjeg rada". Posljednji dio uključuje prakse koje su slične modernom ropstvu i nezakonite aktivnosti. U oba slučaja dječji rad smanjuje tjelesni, mentalni, obrazovni i socijalni razvoj djeteta.

Kako bi se riješili svi oblici dječjeg rada, uspostavljene su dvije međunarodne konvencije, koje je potpisala i ratificirala većina zemalja svijeta. Prva, Konvencija o najnižoj dobi zapošljavanja iz 1973. godine, „postavlja opću minimalnu dob za prijem na zaposlenje ili rad“. Druga, Konvencija o najgorim oblicima dječjeg rada iz 1999., poziva na zabranu najgorih oblika dječjeg rada, poput ropstva ili trgovine djecom.

Konkretno, dječji rad postoji u svim područjima aktivnosti. Poljoprivreda je glavno područje u kojem se dječji rad odvija, čineći 71% dječjeg rada, odnosno 108 milijuna djece. Međutim, usluge i industrija također čine veliki udio, usluge sa 26 milijuna i 18 milijuna industrija sa djece. Pamuk, masline, duhan, kakao, tepisi, ugljen, zlato, igračke, elektronički uređaji nalaze se na popisu proizvoda u kojima je dječji rad gotovo beskrajan. "Poslodavci" djece također se mogu biti vrlo različiti. Neki su beskrupulozni poslovni ljudi poput onih koji zapošljavaju djecu na farmama kakaa u Obali Bjelokosti. Druge mogu biti lokalne i nacionalne vlasti, kao u srednjoj Aziji, gdje vlasti redovito zapošljavaju djecu za berbu pamuka. Napokon, većinu djece radnika zapošljava sama obitelj, na primjer, kao pastire.

Većina djece koja se suočavaju s dječjim radom živi u Africi i Aziji, ali problem postoji, barem u nekim oblicima, na svim kontinentima. Na rad umjesto školovanja često je prisiljeni zbog siromaštva. Nekoliko skandala pokazalo je koliko je to pitanje rasprostranjeno. Primjerice, krajem 20. stoljeća, uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, svijet je saznao da su nogometne lopte sastavljala djeca u Sialkotu u Pakistanu. Još jedno pitanje o kojem se često raspravljalo otkriveno je 2013. godine. Novinari su otkrili dječji rad u opskrbnom lancu Applea za proizvodnju nekih komponenti koje se koriste u njihovim kompjutorima. Iako ovi slučajevi koji uključuju moćne tvrtke mogu privući pažnju i rasvijetliti slučajeve, kompleksnost dječjeg rada ostaje u velikoj mjeri nepoznata u javnosti širom svijeta.

Čak i kad žive na teritorijima na kojima je dječji rad gotovo u potpunosti iskorijenjen, romska djeca su također u opasnosti. Čini se da je u većini slučajeva dječji rad, koji pogađa romsku djecu u Europi, povezan s trgovanjem ljudima. Statistički podaci i pouzdane procjene u vezi s ovim pitanjem jako nedostaju. Međutim, od Londona do Bukurešta, od Pariza do Sarajeva, takvi su se slučajevi dogodili u posljednjih nekoliko godina. Svakodnevno prosjačenja i krađe i seksualno iskorištavanje među najrasprostranjenijim su prisilnim aktivnostima kriminalci na koje ih prisiljavaju romsku djecu.

Primjerice, u Francuskoj je 2014. godine sud osudio 20 Roma iz Rumunjske zbog prisiljavanje djece da kradu mobitele i novčanike tokom 2011. i 2012. godine. Godinu dana ranije, 2013. godine, Rom iz Bosne i Hercegovine i njegovi suradnici osuđeni su zbog prisiljavanja više od stotinu mladih djevojaka na krađu u metrou francuske prijestolnice. Kad nisu dostigle kvote koje je odredio njihov progonitelj, suočile su se s nasiljem poput opeklina cigaretama. U Londonu je operacija Golf, koja se odvijala između 2008. i 2010. godine, okupila rumunjsku nacionalnu policiju i Londonsku metropolitansku policijsku službu. Operacija je završila razbijanjem kriminalne organizacije koja je trgovala više od tisuću djece iz Rumunjske i prisiljavala ih na džeparenje i druge krađe. Ukupno je uhićeno 126 osoba, koje su suočene s optužbama uključujući trgovinu ljudima i pranje novca ili korištenjem prijevara. Što se tiče ostalih oblika dječjeg rada, trgovanje romskom djecom posebno je mutan dio. Trgovci ljudima mogu biti organizirani kriminalci, kao i članovi obitelji djeteta. Dijete takvo iskorištavanje obično smatra normalnim, osobito kada se provodi "za dobrobit obitelji". Općenito, nad zastupljenost romske djece u usporedbi s drugima u ovim slučajevima može se objasniti pogoršanim socijalno-ekonomskim uvjetima koje romska djeca obično podnose. Između ostalog, nedostatak obrazovanja, siromaštvo i socijalna isključenost uvelike povećavaju izglede da postanu žrtve dječjeg rada.

Iako svijet danas snažno brani prestanak nestajanje dječjeg rada, put do takvog postignuća ostaje nesiguran i neizvjestan. Prema ILO-u, napredak je zabilježen od početka stoljeća, sa smanjenjem generalno broja djece radnika za 94 milijuna djece između 2000. i 2016. godine. Međutim, taj se trend usporio posljednjih nekoliko godina. Budući da se dječji rad isprepliće s drugim socijalnim pitanjima, uglavnom siromaštvom, ali i ekonomskim modelom naših zapadnih društava, njegovo se iskorjenjivanje vjerojatno neće dogoditi u bliskoj budućnosti. Romska djeca koja se odgajaju u okruženju s lošim socijalno-ekonomskim uvjetima također se suočavaju s ovim problemom, sa svojim specifičnostima.

S obzirom na katastrofalne posljedice takve prakse za društvo, svaka odgovorna vlada trebala bi borbu protiv ovog problema, staviti visoko na listu prioriteta. Dijete radnik više košta nego što zarađuje jer uvijek radi na poslovima s niskim vještinama i propušta ključni dio svog razvoja: obrazovanje. Nasilje i trauma stvaraju štetu koju je vrlo teško poništiti dok dijete postaje odrasla osoba. Većinom se te štete pokazuju nepovratnima. Osoba koji proživljava takav život dok je tako mlad a mnogo teško se reintegrira u društvo. Stoga je potrebno djelovati rano, zaštititi djecu, stvoriti građane sutrašnjice.

You can't regulate child labour. You can't regulate slavery. Some things are just wrong.

Michael Moore

Childhood often echoes with games and carelessness. However, for many, including some Roma, childhood is marked primarily by labour. A hard time setting up a hopeless future.

Child labour remains a major issue worldwide, unfortunately showing the importance of a world day aimed at tackling this issue. According to the International Labour Organisation (ILO), child labour concerns an estimated 152 million children worldwide, including 64 million girls and 88 million boys. 72 millions of these children are involved in hazardous work, threatening their mental and physical health.

According to the definition provided by the ILO, child labour is “work carried out to the detriment and endangerment of a child, in violation of international law and national legislation.” Two different categories can then be distinguished: children employed under the minimum legal age and “worst forms of child labour”. The last includes practices assimilated to modern slavery and illicit activities. In both cases, child labour reduces the physical, mental, educational and social development of the child.

In order to tackle both forms of child labour, two international conventions have been established, signed and ratified by most countries of the world. The first one, the Minimum Age Convention of 1973, “sets the general minimum age for admission to employment or work”. The second one, the Worst Forms of Child Labour Convention of 1999, endorses the necessary elimination of the worst forms of child labour, like slavery or trafficking of children.

Concretely, child labour exists in all kind of activities. Agriculture is the main sector in which children are involved, accounting for 71% of child labour, i.e. 108 million children. However, services and industry are also accounting for large shares, with respectively 26 million and 18 million individuals. Cotton, olives, tobacco, cocoa, carpets, coal, gold, toys, electronic components; the list of products in which child labour has been reported is almost endless. The “employers” of children may also be very different. Some are unscrupulous businessmen like the ones employing children in cocoa farms in Ivory Coast. Others can be local and national administrations, like in Central Asia where authorities regularly hire children for cotton harvest. Finally, most child labourers are employed by their family itself, to work as a shepherd for example.

Most of the children who experience child labour live in Africa and Asia, but the issue exists at least in some forms, on every continent. Working instead of going to school is often being compelled by poverty. Several scandals showed how widespread the issue is. For example, at the end of the 20th century, on the eve of the World Cup of Football in France, the world discovered that soccer balls were assembled by children in Sialkot, in Pakistan. Another widely discussed affair was disclosed in 2013. Journalists found out the use of child labour in the supply chain of Apple to produce some components used in their computers. While these cases involving powerful companies can catch light and attention, the complexity of child labour remains largely unknown by the public worldwide.

Roma children, even when living in territories where child labour is almost completely eradicated, are also at risk. Most of the time, child labour affecting Roma children in Europe happen to be human trafficking. Statistics and reliable estimations regarding this issue are severely lacking. However, from London to Bucharest, from Paris to Sarajevo, several affairs occurred in the past few years. Professional begging, stealing and sexual exploitation are the most widespread forced activities used by criminals to take advantage of Roma children.

In France for example, in 2014, a court sentenced 20 Roma from Romania for having forced their children to steal mobile phones and wallets between 2011 and 2012. A year earlier, in 2013, a Roma from Bosnia and Herzegovina and his associates were condemned for forcing more than a hundred young girls to steal in the metro of the French capital. When not reaching the quotas fixed by their persecutor, they faced violence such as cigarette burns. In London, the operation Golf, which took place between 2008 and 2010, gathered the Romanian National Police and the Metropolitan Police Service. It ended with the dismantling of a criminal organisation trafficking more than a thousand children from Romania and forcing them to pickpocket and conduct other thefts. In total, 126 individuals were arrested, facing charges including trafficking in human beings, but also money laundering or benefiting from fraud.

As for other forms of child labour, Roma children traffic is a particularly blurred area. Traffickers can be organised criminals as well as family members of the child. One of the main reasons explaining Roma children exploitation is debt bondage with unscrupulous lenders. A child commonly accepts such exploitation easily, especially when it is conducted “for the good of the family.” In general, the prevalence of Roma children compared to others in these traffics can be explained by the degraded socio-economic conditions that they usually endure. Among other things, the lack of education, poverty and social exclusion highly increase the odds of becoming a victim of child labour.

While the world strongly claims the necessary disappearance of child labour today, the path to such an achievement remains tortuous and uncertain. Progress has been recorded since the beginning of the century, with a decrease of 94 million children in child labour between 2000 and 2016 according to the ILO. However, the trend slowed down for the last few years. Child labour being intertwined with other social issues, mainly poverty but also the economic model of our Western societies, its eradication is unlikely to happen in the near future. Roma children being raised in an environment with poor socio-economic conditions are also facing this issue, with its own characteristics.

Considering the disastrous consequences of such a practice for society, tackling this issue should be set as a high priority by any single responsible government. A child labourer creates more cost than added value as he always works in low-skills jobs and misses a key part of his development: education. Finally, violence and trauma create damages that are very difficult to reverse while the child becomes an adult. Most of the time, they prove to be irreversible. An individual experiencing such life while being so young is deeply struggling to reintegrate into society. Thus, it is necessary to act early, to protect children, to create the citizen of tomorrow.