Vijesti ROMI.HR

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku već desetu godinu za redom dodjeljuje nagradu koja nosi ime po Krunoslavu Sukić, profesoru filozofije i novinaru, koji je 1991. godine, zajedno sa nekolicinom intelektualaca, u traganju za uspostavljanjem mirnog odnosno političkog rješenja sukoba te građenju trajnog mira i demokracije, sudjelovao i u stvaranju ideje i osnivanju Centra za mir, nenasilje i ljudska prava. Unatoč oskudnom znanju o civilnom društvu, Sukićevi teoretski uvidi i put prema političkim alternativama tadašnjoj politici s kojom nije bio zadovoljan, bili su vodilje u tome kako odgovoriti na nasilje i kako graditi alternativno zajedništvo.

Deseta godišnja dodjela Nagrade za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava bila je sastavni dio trodijelnog obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava u Osijeku od 10. do 12. prosinca. Tribina na temu povijesti Nagrade "Krunoslav Sukić" i objava dobitnika organizirane su simbolično održane na sam Međunarodni dan ljudskih prava.

Drugi dan održan je dijaloški forum na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, na vrlo aktualnu temu migranata koji nastanjivanjem u stranoj zemlji postaju manjina u isto vrijeme. U prvom dijelu raspravljalo se o procesu kroz koji azilant, tražitelj azila u Hrvatskoj, prolazi.

Govorili su Nigerijac Prince Wale Soniyiki, Iračanin Twana Rasul kojemu je dodijeljena supsidijarna zaštita, Tvrtko Barun iz Isusovačke službe za izbjeglice (JRS), Sara Kekuš i Cvijeta Santa iz Centra za mirovne studije te Romano Kristić, predstavnik gradske vlasti Osijeka.

U Hrvatskoj trenutno oko 300 ljudi traži azil, što s obzirom na brojku od tisuće ljudi koji su prošli hrvatskim granicama za vrijeme migrantskog vala od 2015. godine, taj broj nije velik. Soniyiki živi u Hrvatskoj petu godinu i kaže kako je integracija zapravo dvosmjerni proces, kako trebamo biti otvoreni i razumjeti kako se drugi osjećaju u našoj zemlji. Kako se "stranci" privikavaju i prilagođavaju na hrvatski način života, tako i građani Hrvatske uče o drugim kulturama i vrijednostima, što nas nikako ne osiromašuje, već čini bogatijima. Također, napomenuto je da bi se morali odvojiti od prvotnoga diskursa u Europi vezanog za migrante koji isključivo možemo svesti na "kako vam možemo pomoći?" jer nisu imigranti te azilanti jedini kojima je potrebna pomoć, nego i mi koji smo im novi sugrađani i susjedi. To se može napraviti po uzoru na uspješne primjere integracije iz nekih europskih zemalja.

STVARNE ŽIVOTNE PRIČE I LJUDI, A NE JEDNOKRATNA MEDIJSKA PRIČA

Princu je dodijeljen azil, vlasnik je restorana afričke kuhinje u Zagrebu i radi s izbjeglicama u azilu. Govori hrvatski jezik i smatra kako se dobro integrirao. Tinejdžer Twana ispričao nam je kako je prije tri godine napustio Irak, svoju matičnu zemlju, zbog rata, a u Osijeku živi zadnja tri mjeseca. Naučio je hrvatski jezik vrlo dobro, ali naveo je kako je onemogućavanje nastavka školovanja zbog birokratskih zavrzlama po redovnom programu po dolasku u Hrvatsku veliko kršenje prava djece na redovno obrazovanje. U publici, koja je s velikim interesom pratila govornike, nalazili su se i egipatski dječaci koji neko vrijeme žive u Domu za odgoj djece i mladeži u Osijeku. Njihov smještaj u taj Dom njihov irački prijatelj kaže da nije najsretnije rješenje jer maloljetne izbjeglice ne bi trebale biti označene kao problematična djeca, već su u tranziciji gdje čekaju nastavak školovanja prilagođen njihovom uzrastu i prethodnom obrazovnom sustavu, kao i primjereno stambeno zbrinjavanje.

Predstavnik Grada Osijeka Romano Krstić nadovezao se na gore rečeno i rekao kako su krive nejasne te nedovoljno precizne upute Grada vezano za uključivanje maloljetnih osoba bez pratnje u školski sustav u Hrvatskoj. Istakao je kako se Grad, u suradnji s organizacijama civilnog društva, priprema za prihvat desetak azilantskih obitelji i kako zajednički rade na modelu dobre integracije za koju vjeruju da će proći u redu jer su stanovnici Osijeka ''kroz povijest poznati po svojoj pitomosti, blagonaklonosti i otvorenosti prema drugim narodima'' kako je ocijenio Romano Krstić.

Prema najnovijim informacijama, jedan od vodećih problema ilegalnog prelaska granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, prema svjetskoj mirovnoj organizaciji Human Rights Watch, jest nezakonito i nasilno ophođenje predstavnika vlasti, odnosno unutarnjih poslova, točnije graničnih policajaca prema izbjeglicama.

Sara Kekuš iz inicijative ''Dobrodošli'' rekla je kako je takvo neprimjereno i nemoralno ponašanje indirektno odobravano od vlasti Hrvatske, kao i dijela građana, zbog medijskog ozračja gdje se stvara strah od „mora stranaca'' iz tzv. ''Trećeg svijeta'' koji će preplaviti Hrvatsku i poremetiti i izobličiti način života kojim njeni građani žive.

Srećko Barun je naglasio kako takve radnje utječu na provođenje Zakona o azilantima i tražiteljima azila jer se ne poštuju norme koje bi trebale osigurati sva prava ljudi koji su u procesu dobivanja azila ili supsidijarne zaštite u Republici Hrvatskoj.

MIRNA (RE)INTEGRACIJA I PROSLAVA MIRA

Nakon prvog dijela o imigrantima i izbjeglicama, započeo je razgovor o hrvatskoj mirnoj reintegraciji, mirovnoj misiji UNTAES-a koja se provodila od 1996. do 1998. godine. Sudionici ovog dijela foruma bili su gradonačelnik Osijeka i posebni Vladin izaslanik za rješavanje pitanja nestalih osoba iz Domovinskog rata Ivica Vrkić, politologinja i aktivistica iz Vukovara Biljana Gaća, profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu Mario Krešić, predstavnici i povjerenici hrvatske Vlade tijekom mirne reintegracije Vesna Škare Ožbolt i Ladislav Bognar te Katarina Kruhonja iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava. Svi navedeni dobitnici su priznanja ili nagrade Krunoslav Sukić prijašnjih godina.  

Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, prema mišljenjima sudionika rasprave, najuspješnija je mirovna misija Ujedinjenih naroda. Istaknuto je kako mladi u Hrvatskoj ne znaju puno, ili uopće, što je i što je značila za mir na tom području, naročito za Srbe i Hrvate koji su živjeli u Slavoniji prije rata i nastavili živjeti i nakon njega. Istaknuto je žaljenje što Erdutski sporazum koji su potpisale srpska i hrvatska strana nitko ne obilježava, iako tijekom tog višegodišnjeg procesa koji je uslijedio odmah nakon rata nije bilo nijednog oružanog napada ili ubojstva, što je uspjeh sam po sebi. Ivica Vrkić je naglasio kako je tako zbog vladajuće politike, ali i mentaliteta koji ne slavi uspjeh.

Katarina Kruhonja, mirovna aktivistica i sudionica reintegracije govorila je o tome kako je važna bila, kao i uvijek, politička volja koja je postojala s hrvatske strane u to post-ratno vrijeme. Profesor Mario Krešić iznio je uvjerenje kako su svi pravni sporovi proizašli iz Domovinskog rata, bilo da se radi o ratnim zločinima ili o stambenim pitanjima, završeni.

Biljana Gaća je istaknula je svoje uvjerenje kako je Vukovarcima, njezinim sugrađanima, dosta riječi "suživot" koja se dosta često koristi da bi označila život većinskog i manjinskog stanovništva u gradu Vukovaru. Naglasila je i kako je odnos prema izbjeglicama i odnos prema manjinama u Hrvatskoj isprepleten jer se u oba slučaja radi o odnosu prema ''drugima'' i drugačijima. Najveći problem vidi u još uvijek odvojenim razredima u školama, čak i vrtićkim grupama, po nacionalnoj pripadnosti. Kao dobar primjer, istaknula je kako je u Vukovaru izgrađena nova škola u koju se upisuju učenici bez dijeljenja po nacionalnosti i nada se kako će to uvelike doprinijeti mirnom i lakšem životu sugrađana, naročito mladih, bez mržnje ili zaziranja od drugih koji su različitog podrijetla ili vjerske pripadnosti.

U zaključku je istaknuto kako više nacija na jednom mjestu može jedino doprinijeti poboljšanju, na primjer, radnog okruženja i produktivnosti te dovesti do kreativnijih rješenja, ali i različitih pogleda na istu stvar, odnosno problem.  

Treći dan obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava u Osijeku održan je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku gdje su se svečano dodijelile nagrada i priznanja pojedincima, organizacijama civilnog društva, ali i školama za doprinos miru, nenasilnim akcijama, branjenju ljudskih prava, kao i za rad na toleranciji. Dodjeli su prisustvovali gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić, pučka pravobraniteljica Lora Vidović, veleposlanica Kraljevine Norveške Astrid Versto i brojni drugi.

Kao svojevrsnu nagradu svojim građanima povodom obljetnice, Centar za mir osigurao je besplatne karte za predstavu “Međuigre 0-24” jednog od najcjenjenijih glumaca i redatelja na prostorima bivše Jugoslavije, Zijaha Sokolovića, u Dječjem kazalištu u Osijeku koja na kritično-satirični način komentira trenutne političke događaje i društvena stanja.