Vijesti ROMI.HR

Uvodni govor održala je Tena Simonović Einwalter, pravobraniteljica Republike Hrvatske i jedna od glavnih organizatorica konferencije. Raspravljala je o početnoj motivaciji za usvajanje Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Strahote Drugog svjetskog rata potaknule su svijet na djelovanje protiv strašnih zlodjela počinjenih prema ljudskom životu. Einwalter je naglasila promjenjivu prirodu konvencije i istaknula da se dokument stalno prilagođava modernim vremenima i rastućim globalnim izazovima. Kao primjere tih izazova navela je dezinformacije, nepovjerenje prema institucijama i neriješena pitanja iz prošlosti. Na kraju je pozvala na suradnju, konstruktivnu procjenu i iskreni dijalog među kolegama u vezi s provedbom jedne od najutjecajnijih konvencija u Europi i svijetu.

Damir Habijan, ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u Hrvatskoj, ponovio je važnost Konvencije u poslijeratnom razdoblju. Tvrdio je da dokument simbolizira obećanje da se strahote Drugog svjetskog rata neće ponoviti. Naglasio je da je Europski sud za ljudska prava (ESLJP) postao prvi alat za obranu pojedinaca (umjesto država) pred međunarodnim sudovima, a danas, u digitalnom dobu, taj alat preuzima nove uloge. Ministar je istaknuo važnost poboljšanja uvjeta i zahtjeva koji su omogućili Hrvatskoj da postane, prvo, članicom Vijeća Europe, a potom i Europske unije.

Ivan Novosel, direktor programa u Kući ljudskih prava Zagreb, govorio je o ključnoj važnosti suradnje između političara i neovisnih tijela. Pozvao je na poboljšanje građanskog sudjelovanja, veće uvažavanje kritičnih institucija od strane političkih tijela te suradnju s organizacijama civilnog društva. Novosel je naglasio potrebu bolje provedbe ECHR-a i važnost daljnje edukacije i obuke osoba koje rade u pravosudnim institucijama.

Milorad Pupovac, predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj, podsjetio je publiku da je Hrvatska stvorena na temelju ljudskih prava i demokracije te da je usvajanje Konvencije simbol zrelosti zemlje, a ne puka formalnost. Pupovac je istaknuo mogućnost i važnost suživota tradicionalnih i modernih vrijednosti. Raspravljao je o pravima manjina i upozorio da je zemlja u pogledu toga na silaznom trendu, izražavajući zabrinutost zbog nekih mladih Hrvata koji sudjeluju u kontroverznim pozdravima. Član parlamenta istaknuo je posvećenost suradnji s uredom pravobraniteljice i naglasio da je institucija u posljednjem desetljeću sve snažnija. Međutim, komunikacija i percepcija od strane šire javnosti nisu se poboljšale.

Zadnji govor održao je Mato Arlović, potpredsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji je naglasio vrijednost Konvencije koja se dokazala u 75 godina svog postojanja. Napomenuo je da su dokument dobrovoljno provodile i države koje nisu članice Vijeća Europe ili EU-a. Arlović je govorio o važnosti mira za jamčenje ljudskih prava i ulozi Europe kao glavnog jamca i središta ljudskih prava.

Sljedeća panel-diskusija raspravljala je o mehanizmima zaštite Konvencije. Počela je pitanjem: „Kako možemo uskladiti tradiciju i prilagodbu Konvenciji?“ upućenim Maši Marochini Zrinski, sutkinji Ustavnog suda Republike Hrvatske i profesorici na Sveučilištu u Rijeci. Odgovorila je da je potrebno prilagoditi opća načela konkretnim slučajevima i da se ne može odvojiti pojedini slučaj jer su ustavna i konvencijska prava međusobno povezana. Istaknula je da Konvencija nikada nije mijenjana, već samo dopunjena protokolima. Načela su prilagođena modernim vremenima, ojačana i usklađena s hrvatskim sustavima. Europski sud za ljudska prava tumači Konvenciju u kontekstu današnjice. Prilikom procjene povrede prava koristi se načelo proporcionalnosti i odnos prema stvarnosti. Za pojedinačne slučajeve procjenjuju što imaju ili nemaju u okviru zaštite načela Konvencije. Zakoni koji dopunjuju Konvenciju koriste se na ustavnim sudovima. Standardi Konvencije predstavljaju minimum, a kao minimum naša je odgovornost primijeniti i prilagoditi standarde trenutnim realnostima.

Ksenija Turković, bivša potpredsjednica Europskog suda za ljudska prava, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, odgovorila je na pitanja o izazovima s kojima se ESLJP suočavao i o budućim izazovima. Rekla je da je sud živi instrument, da je tijekom posljednjih 75 godina imao uspone i padove; mijenjao se, slabljen i jačan tijekom vremena. Pogled izvana često nije dovoljan da se shvati s čime se institucije suočavaju iznutra. Iako je ESLJP uložio velike napore za regulaciju postupaka i zaštitu ljudskih prava, većina kritika odnosi se na ogroman broj neriješenih predmeta. Ranije nije bilo moguće pratiti kako sud donosi odluke, no predsjednik Spielmann učinio je sud vrlo transparentnim. Radili su na promjeni unutarnjih procedura i poboljšali komunikaciju s javnošću. Kada se sve obavi u sastancima i odluke su donesene, komuniciraju se državama koje tada mogu dati svoje komentare. Komentari se prepoznaju, a zatim se određene procedure rješavaju na sudu. Sutkinje i suci potiču se na ovo, što ranije nije bio slučaj; dijalog s domaćim sudovima važan je za komunikaciju. Domaći sudovi moraju biti hrabri; još uvijek postoji ogroman zaostatak od 60.000–70.000 predmeta, što je više nego što su drugi ikada imali. Sve je međusobno povezano, a implementacija u okviru suda predstavlja veliki problem; sud ne prati i mnogi predmeti se vraćaju i završavaju u Općoj skupštini. Potreban je veći dijalog, a hrvatski sudovi moraju biti hrabriji u uspostavljanju dijaloga o ljudskim pravima kroz presude.

Također postoji problem političkog otpora na državnoj razini. Države brinu o svojoj suverenosti. Od 2013. bilježimo sve veći sukob između država i suda. Države sve češće tvrde da sud previše širi svoja ovlaštenja i previše štiti ljudska prava. Novi izazovi ljudskih prava s kojima ćemo se suočiti odnose se na pitanje kako postupati ili intervenirati putem novog protokola. Sve veći pad ljudskih prava na domaćoj razini. Ljudska prava se zanemaruju i krše; civilno društvo se napada i ima poteškoća u zaštiti ljudskih prava.

Štefica Stažnik, predstavnica Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, objasnila je značajne predmete relevantne za Hrvatsku. Spomenula je slučaj slovenskog ribara kada je Slovenija pokušala iskoristiti predmet kako bi uvela svoje tumačenje sporazuma i argumentirala pitanja prekograničnih prava. Ili slučaj slovenske Ljubljanske banke u vezi s hrvatskim depozitima u Sloveniji prije pada Jugoslavije. Stažnik je istaknula raznolikost predmeta u Hrvatskoj.

Ioulietta Bisiousli, direktorica European Implementation Network (EIN), podijelila je iskustva u provedbi sudskih presuda općenito i u Hrvatskoj. Spomenula je da je Konvencija vrhunac regionalnih i međunarodnih tijela za ljudska prava. Kašnjenja i strukturna provedba postupno su postali problem. Problemi postoje desetljećima jer se brige ne rješavaju i problemi se stalno pojavljuju.

Natalija Labavić, odvjetnica, podijelila je iskustva o sudskim presudama i kako su presude morale tražiti zadovoljstvo pred Europskim sudom. Spomenula je zaštitu LGBT prava i prava na temelju seksualne orijentacije. Dostojanstvo treba biti priznato i pripada ljudima kao ljudskim bićima. Pitanje je postavljeno: „Što mislite da bi trebalo učiniti da se ovi predmeti prestanu pojavljivati pred ESLJP-om ili da se zaštita postigne na nacionalnoj razini?“ Njezin odgovor istaknuo je da ako netko pristupi s tim pitanjima, to odmah treba prepoznati kao zločin iz mržnje. Jasno je da ne postoji dovoljno ili adekvatno obrazovanje za prepoznavanje mržnje i njeno pravilno procesuiranje. Potrebno je više edukacije kako bi se mržnja prepoznala kao motiv.

Zrinski je dodatno upitana gdje je potrebno uložiti više truda i odgovorila je da nema jednostavnog odgovora. Ustavni sud i ESLJP često se suočavaju s problemima u vezi s pravom na pošteno suđenje. To je sustavni problem. Kada odvjetnik priprema tužbu ili predmet za sud, postupci se razlikuju između ustavnog i nacionalnog suda. Zakonodavstvo se mora mijenjati i provoditi kako bi se riješili sustavni problemi. Svaki izazov ima rješenje, ali neka rješenja zahtijevaju više vremena za provedbu.

Na pitanje kako postupati s mjerama ili općim mjerama za provedbu sudskih odluka, Stažnik je predložila pisanje savjetnicima, ministrima i nacionalnim tijelima radi provođenja promjena. Naglasila je da ljudska prava ne bi trebala biti izborni predmet na pravnim fakultetima i upitala je pokrivaju li se ljudska prava na završnim ispitima. Znanje se mora širiti i primjenjivati u obrazovanju u hrvatskim institucijama.

Bisiousli je predstavila status Hrvatske prema EIN-ovu godišnjem izvješću za 2024., koje ističe da je prosječna provedba niska, ali da je Hrvatska općenito saveznik u pogledu provedbe i iznad prosjeka EU-a. Ipak, oni „rješavaju stablo, ali propuštaju šumu“. EIN također nema nužne veze s organizacijama civilnog društva da bi došao do zaključaka na terenu.

Na kraju, Turković je istaknula potrebu za konsenzusom. Ne možemo donositi odluke samo u vlastitom pravnom okviru, već moramo gledati na nacionalno zakonodavstvo. Moramo formirati partnerstva kako bismo postigli standarde.

Konferenciju je zaključila Einwalter koja je prepoznala tri prevladavajuće teme tijekom sastanka: obrazovanje, suradnju i političku volju. Ponavljala je ideju da ljudska prava trebaju biti obavezna na pravnim fakultetima. Ako ste upoznati s ljudskim pravima, bit ćete bolji u njihovoj provedbi.