Vijesti ROMI.HR

Prije 115 godina, 15. veljače 1909. godine, rođena je jedna od najistakniutijih estradnih zvijezda koja je dala svoj veliki doprinos romskoj kulturi, Ljalja Čornaja.

Poštovana umjetnica tog vremena, umjetnica kazališta Romen, pjevačica i izvođačica romskih pjesama i romansi, bila je biser romske umjetnosti 20. stoljeća. Ljalja Čornaja (pravim imenom Nadežda Kiseleva) rođena je 1909. godine u gradu Naljčiku u obitelji ruskog plemića i umjetnika poznatog romskog zbora Streljnitski nazvanog po Ivanu Rom-Lebedevu. Tamna boja kože, velike crne oči i raskošne trepavice Nadji su donijele prvi od pseudonima - Čornaja (rus. crna). Slatkoća i delikatne crte lice svojstvene maloj djeci dale su joj drugi - Lyalya (rus. beba). Tako su je zvali prijatelji i visoko rangirani gosti. Pod tim umjetničkim imenom cijeli je Sovjetski Savez saznao za njezinu ljepotu.

Iako je naslijedila romske korijene samo s majčine strane, Nadežda Kiseleva je od svoje 13. godine plesala “Vengerku” (ples prihvaćen u romskim kreativnim krugovima) u moskovskim restoranima, navečer nakon škole. Kad god bi se ta djevojka pojavila na pozornici, publika bi se potpuno umirila.

Romski zbor obišao je cijelu zemlju, s petnaest godina Čornaja je postala prava zvijezda i nastupala je ne samo u restoranima, već i na pravoj pozornici, a bila je dio godišnjih koncerata u Dvorani stupova i Boljšoj teatru u Moskvi. Interesantno, upravo je Nadežda Kiseleva imala veliki utjecaj na formiranje općeprihvaćenog plesa na sceni. Godine 1931. godine, mlada i talentirana, postala je dio novootvorenog studija kazališta Romen. Plaća je bila mala, ali to Čornaju nije nimalo zabrinjavalo; željela je služiti umjetnosti i preuzela je veliku odgovornost obrazovanja njezinog naroda, očuvanja njegove  kulture i nacionalnih tradicija te upoznavanja ljudi različitih nacionalnosti s Romima.

Kazalište je brzo steklo svjetsku slavu, a Nadežda Kiseleva postala je njegov biser. U debitantskoj produkciji “Života na kotačima” igrala je glavnu ulogu. Predstava govori o teškoćama prelaska Roma na sjedilački način života i opraštanju mladih s prošlošću. Predstava joj je utabala put ka uspjehu u kazališnoj karijeri; ime Ljalja Čornaja bilo je istaknuto podebljanim slovima na svim kazališnim plakatima. Umjetnica je cijeli svoj život posvetila "Romenu". Tijekom 52 godine svog kazališnog djelovanja, sudjelovala je u 35 predstava, među kojima su "Carmen iz Triane" Ivana Rom-Lebedeva prema priči "Carmen" Prospera Meriméea, "Grušenka" prema priči Nikolaja Leskova “Začarani lutalica”, “Cigani” prema djelima Aleksandra S. Puškina, “Krvava svadba” Federica Garcíe Lorce i mnoge druge.

Filmski početak Kiseleve dogodio se 1928. godine; njezin prvi filmski rad bio je film pod nazivom "Živi leš", u kojem je igrala ulogu plesačice. Nekoliko godina kasnije, 1936. godine, ponovno se pojavila pred kamerama - ovaj put je dobila ulogu u filmu "Cigani". Tamo je Ljalja otpjevala pjesmu "Lutalica": "Oj, reci mi, reci mi, skitnice, gdje pripadaš, odakle si ...". Pjesma je postala romska narodna pjesma, a Černaja je postala priznata pjevačica. Nakon ovog filma, filmski kritičari su je prozvali "Romska Ljubov Orlova" (Ljubov Orlova - jedna od najistaknutijih glumica tog vremena, koja je dobila najviše kazališne i filmske nagrade), a sami Romi nazivali su je svojom kraljicom.

Važno je napomenuti da je između drugog i trećeg filma u kojem je sudjelovala ova romska zvijezda prošlo gotovo četrdeset godina. Godine 1976. gledatelji su s veseljem vidjeli Ljalju Čornaju u jednom od najpoznatijih filmova romske baštine - "Cigani su pronađeni blizu raja", gdje je igrala ulogu stare Romkinje. Igrajući u osam predstava, kazališna i filmska glumica ostavila je dubok trag u srcima gledatelja. Tolika je bila snaga ljepote i talenta crnooke umjetnice - malo tko joj je mogao odoljeti.

Svi koji su osobno poznavali Ljalju primijetili su njezinu ljubaznost i želju da pomogne svima u potrebi. Tijekom Drugog svjetskog rata (1939.-1945.) Čornaja je s kazalištem Romen redovito odlazila na turneje nastupajući pred vojnicima i u bolnicama. Kazališne predstave dizale su borbeni duh vojnika i stvarale pozitivnu atmosferu u najstrašnijim i najmračnijim vremenima. Dapače, tijekom Staljinove represija, ona je bez ikakvog straha redovito slala pakete na sjever svojim prijateljima i prijateljima. Njezini su poznanici više puta primijetili da bi slabo odjevenoj ženi s djetetom znala skinuti posljednji kaput ili dati nakit na ulici.

Nadežda Kiseleva ostala je vjerna pozornici do samog kraja. Na jednom od posljednjih nastupa 1982. joj je pozlilo, odvezena je u bolnicu  gdje je, nažalost, preminula. U to je vrijeme talentirana glumica imala 73 godine. Čornajin istinski talent ušao je u povijest, a njezino je ime postalo sinonimom za romsku autentičnu umjetnost, koju je u zoru svog života rado dijelila s mlađom generacijom umjetnika. Premda se kazališne i filmske produkcije sa svojim živopisnim kostimima, romantiziranim životnim stilom i pozitivnošću jako razlikuju od stvarnog života Roma, činile su važan kulturni sloj u povijesti Roma i odražavale tradicionalni folklor. Ljalja Čornaja bila je poput jedne od najsjajnijih zvijezda čije svjetlo je vrlo rijetko.