Vijesti ROMI.HR

Ljiljana Buttler rođena Petrović ili, kako ju mnogi pamte, Majka romskog soula rođena je 14. prosinca 1944. godine u Beogradu, od oca virtuoza na harmonici romskog podrijetla i majke pjevačice hrvatskog podrijetla. Kako ih je otac napustio još dok je Ljiljana bila dijete, majka je shvaćala da ona treba zaraditi novac. Tako je njezino djetinjstvo u velikom omjeru obilježilo slušanje pjesama njezine majke po kafićima, barovima, restoranima i svadbama. Ljiljana i majka smjestile su se u malom gradu na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, u Bijeljini.

Tu, u Bijeljini, imale su prilično stabilan život, a Ljiljana je počela i sa pjevanjem i sviranjem klavira u školi. Jedne večeri, kad se njezina majka razboljela te nije mogla pjevati u restoranu, 12-ogodišnja Ljiljana otišla je umjesto nje i predstavila se muzičarima kao zamjena. Kad su čuli njezin glas, govori se da su bili iznimno ugodno iznenađeni i na kraju ju pozvali da pjeva s njima. Tako je počeo pjevački put Ljiljane Petrović.

Nakon otprilike jedne godine, njezina se je majka odselila iz Bijeljine i napustila ju, a Ljiljana je nastavila sama pjevati po kafićima kako bi se mogla izdržavati i financirati svoje školovanje. Pjevala je razne vrste pjesama: romske balade, pop hitove, balkanske narodne pjesme, jazz. S takvim stilom života, njezin glas razvijao se je sve više i više. Nakon toga, odlučila se je vratiti u Beograd.

“Počela sam pjevati u barovima na Skadarliji", sjeća se ona. "Atmosfera je bila fantastična. Ljudi su se smijali i plakali za vrijeme muzike. To me je oduvijek nadahnjivalo, to i jaka šljivovica, puno tužnih ljubavi i puno emocija i romantike. Ponekad smo snimali i za Radio Beograd. Jednostavno bi došli u kafić, slušali muziku, i ako bi im se svidjela, zamolili muzičare da dođu na radio da snimaju".

Tako je Ljiljana Petrović krajem 60-ih postala omiljena među beogradskim intelektualcima i umjetnicima, a 1969. dobila je i prvi muzički ugovor. Tijekom 1970-ih pojavljivala se je na državnoj televiziji, objavljivala albume i držala koncerte. Pridjeljivali su joj razne počasne nazive: Kraljica balkanskog soula, Romska Ella Fitzgerald, Billie Holiday romske muzike, uspoređivali su ju sa velikim imenima poput Nine Simone i Cezarie Evore, ali nekako se najviše pamti kad su ju s ljubavlju zvali Majkom romskog soula jer, kažu, imala je moć prenošenja emocija, boli, ljubavi i čežnje na slušatelje kao malo tko.

No početkom 1990-tih političko i muzičko raspoloženje počelo se mijenjati sa takozvanim turbo-folkom, pretvarajući ga u soundtrack za mračne 1990-te. "Još prije rata shvatila sam da je nekako nestala radost i da Balkance više ne zanimaju ljubavne priče. Odjednom je postalo važno nositi kratku suknju i otkriti svoj dekolte. Mislilo se da što je kraća suknja, to ste bolji pjevač. Shvatila sam da je moje vrijeme gotovo. Bilo je to vrijeme za oružje i mržnju. To me strašno pogodilo, a rat koji je uslijedio ostavio je ožiljke koji će trajati zauvijek."

Nezadovoljna tom vrstom muzike i vremenima ekstremizma, Ljiljana je sa Silvanom i svoje drugo dvoje djece, Elizabetom i Draganom, 1987. godine stigla u Düsseldorf, u Njemačku. Tamo se je udala i promijenila prezime u Buttler. Nakon što je otišla u Njemačku, povukla se sa estrade, a da bi se mogla prehraniti, radila je razne fizički teške poslove. Bila je čistačica, pomoćnica u kuhinji i radnica u tvornici.

Tijekom 2000. godine, bosanski glazbeni producent iz  kuće Snail Records smješten u Amsterdamu, Dragi Šestić, jedan od osnivača bosanskog ansambla Mostar Sevdah Reunion, odlučio je poći u potragu za sakrivenim draguljem - Ljiljanom Buttler. Ubrzo ju je pronašao, što je na kraju rezultiralo povratkom Ljiljane na muzičku scenu.

Nakon 15 godina odsustva, vratila se je u zemlju u kojoj je odrasla, Bosnu i Hercegovinu, i ponovno počela održavati koncerte, ovaj put zajedno sa Mostar Sevdah Reunion.

Album The Mother of Gypsy Soul u suradnji sa Snail Records izlazi 2002. godine. U njemu je pokazala da njezino nježno, ali žilavo srce i neuobičajena boja glasa još uvijek prenose snažne osjećaje. Taj nas je album također doveo do dubina romskog i balkanskog soula, i ne čudi da je osvojio mnoga srca, kako domaća, tako i međunarodna, što ju je naposljetku dovelo do turneje Europom. Njezina velika pojava i dubok glas uvijek bi ostavili poseban dojam i učinili ju upečatljivom izvođačem uživo.

Dokumentarni film redateljice Mire Erdevečki Sevdah: The Bridge That Survived, između ostalog, prikazuje Ljiljanu nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu te pokazuje različite strane njezine osobnosti.

Kasniji albumi The Legends of Life i Frozen Roses ponovno su dokazali da je ona jedna od najekspresivnijih pjevačica svijeta. Više smo nego zahvalni što se je nakon nestanka sa muzičke scene 1987. godine ipak vratila i dodatno oplemenila ovaj svijet. I danas, ona živi u svojoj djeci i unucima, i danas, ona svijet iz dana u dan oplemenjuje svojim pjesmama.