Vijesti ROMI.HR

U posljednje vrijeme tijela javne uprave realizirali su više projekta čiji je cilj bio unapređivanje funkcioniranja manjinskih institucija i ostvarivanje temeljnih manjinskih prava. Među rezultatima različitih projekata više je zanimljivih publikacija koji mogu poslužiti kao trajan edukacijski materijal za društvene subjekte koji rade na zaštiti i razvoju manjinskih prava od samih članova raznih manjinskih tijela, preko lokalne samouprave i državne uprave do organizacija civilnog društva pa i medija.

Na kraju projekta  „Potpora vijećima nacionalnih manjina na lokalnoj razin'' koji je, uz potporu sredstava EU, ove godine završio Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina tiskana je i publikacija „Priručnik za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina'' (autori: Ljubomir Mikić, Lidija Japec, dr.sc. Nenad Karajić, Mario Protulipac, Tomislav Sesvečan i Tatjana Tihomirović; nakladnik: WYG savjetovanje – Zagreb). Priručnik je prvenstveno namijenjen članovima vijeća i predstavnicima nacionalnih manjina, ali može biti koristan i svim drugima koji se bave zaštitom i unaprjeđenjem ljudskih i manjinskih prava. Priručnik koji donosi niz edukativnih i informativnih sadržaja uključujući pregled zakonodavnog okvira usmjerenog na zaštitu i unaprjeđenje manjinskih prava s domaćeg i međunarodnog (europskog) aspekta, opsežan prikaz različitih uloge i mogućih načina sudjelovanja vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u razvoju njihovih lokalnih zajednica, te vrlo iscrpan prikaz web aplikacije osmišljene za efikasnije praćenje provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, koji je posebno razvijen u okviru ovog projekta i koji bi trebao doprinijeti boljoj informiranosti i efikasnijoj implementaciji Ustavnog zakona.
 
POTENCIJALI MANJINSKIH INSTITUCIJA

Zanimljiv dio Priručnika svakako predstavlja odjeljak „Savjetodavna uloga vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i sudjelovanje u lokalnom razvoj'' koji donisi informacije o pravima, potencijalima i modelima djelovanja manjinskih institucija u lokalnim i regionalnim okvirima, planiranju i ostvarivanju različitih projekata, izvorima financiranja, komunikaciji s nadležnim institucijama, mogućim partnerima, te daje i niz primjera dobre prakse iz različitih sredina koji pokazuje kako nacionalne manjine mogu vrlo učinkovito doprinositi razvoju i napretku kvalitete življenja svojih sredina, na dobrobit i većinske i manjinske zajednice.

Na početku ovog odjeljka se detaljno razrađuje i objašnjava potencijal savjetodavne funkcije koje vijeća i predstavnici kao ključni elementi manjinske samouprave imaju u sustavu lokalnih vlasti. Treba podsjetiti da prema mnogim analizama učinkovitost ovih manjinskih tijela bitno umanjuju i razumijevanja kako su savjetodavne nadležnosti ovih tijela nedovoljne za bilo kakvo efikasno djelovanje i kako te specifične ovlasti u mnogočemu reduciraju i blokiraju manjinsku samoupravu. Iako je jasno vidljivo kako stoje primjedbe da bi rad manjinskih institucija bio učinkovitiji ako bi se bar u nekim segmentima povećale i osnažile njihove ovlasti, isto tako čini se izvjesnim da vijeća i predstavnici mogu biti vrlo ozbiljan i štoviše dragocjeni partner lokalnim vlastima i u okviru sadašnjih nadležnosti ako se primjene odgovarajući modaliteti i sadržaji suradnje te na taj način vijeća i predstavnici počnu utjecati na rješavanje izraženih i specifičnih problema pripadnika svoje nacionalne manjine u lokalnim zajednicama gdje žive. Što je vrlo bitno, kroz razvoj socijalne integracije, kreiranje određenih gospodarskih projekata (u kojima podršku npr. mogu pružiti matične zemlje pojedinih nacionalnih manjina), doprinosa obogaćivanju kulturne ponude i kulturnih sadržaja te privlačenjem sredstava europskih fondova posebno kroz različite interkulturalne, prekogranične i slične projekte, manjinska se tijela i institucije mogu  nametnuti i kao važan činilac unapređivanja ukupne kvalitete života u svojim lokalnim sredinama, kako za manjinsko stanovništvo tako i za većinsko.

Kada se radi o suradnji i partnerskom odnosu lokalnih vlasti i manjinskih institucija radi se o dvosmjernom procesu i treba biti svjestan činjenice da vrlo često ni lokalne i regionalne samouprave ne prepoznaju ove manjinske potencijale niti im daju podršku pa je tim razrada pojedinih segmenata ove suradnje koji donosi i ovaj Priručnik tim vrjednija i potencijalno korisnija kako manjinskim vijećima i predstavnicima tako i drugim subjektima lokalnog života i razvoja.

KORIŠTENJE EU SREDSTAVA

U brošuri se tako posebno razrađuju komunikacijski aspekti rada vijeća i predstavnika kako bi se što uspješnije izgradila njihova prepoznatljivost u javnosti, ali i osigurala nužna suradnja s različitim dionicima (interesnim i utjecajnim skupinama), za sudjelovanje u izradi strateških i operativnih razvojnih planovima kako bi se projekti mogli planirati, provoditi i evaluirati. A za potencijalno sudjelovanje manjinskih institucija u lokalnom razvoju ova brošura donosi i vrlo širok prikaz različitih financijskih izvora i mogućnosti, posebno onih koji se odnose na različite EU fondove. Pažnju posebno zaokuplja program  Integrirana teritorijalna ulaganja (ITU), novi alat koji je uvela Europska komisija u programskom razdoblju 2014. - 2020., a kroz čiji se strateški okvir naglašava potreba da države članice uzimaju o obzir geografske ili demografske značajke i poduzimaju mjere za rješavanje specifičnih teritorijalnih pitanja svake regije. U tom okviru u Hrvatskoj je osmišljen pilot program potpore manjim urbanim sredinama koja su bila pogođena ratnim nedaćama (Beli Manastir, Benkovac, Knin, Petrinja, Vukovar), a koji će se dalje razvijati što je posebno interesantno i značajno za pojedine manjinske zajednice koje žive u ovakvim područjima.

Da manjinska samouprava, vijeća i predstavnici mogu dati značajan doprinos razvoju svojih sredina pokazuju i primjeri dobre prakse koji su prezentirani u brošuri odnosno različiti  projekti koji su nastali na suradnji lokalnih i regionalnih vlasti te vijeća i predstavnika nacionalnih manjina (u Rijeci, Puli, Čakovcu, Splitu, Daruvaru, Buzetu, Bogdanovcima, Gračacu, Kneževim Vinogradima, Bjelovarsko – bilogorskoj županiji, gradu Zagrebu itd.) i koji mogu biti inspirirajući i za druge sredine gdje djeluju vijeća i predstavnici nacionalnih manjina, te mogu dovesti do povećanja ukupne učinkovitosti manjinskih institucija i posebno manjinske samouprave.

SURADNJA S UDRUGAMA I VLASTIMA

Na kraju priručnika dat je detaljan i precizan pregled funkcioniranja web aplikacije za praćenje provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji je razvijen u ovom projektu.

Web aplikacija bi trebala osigurati kontinuirano, sustavno, promptno i objektivno praćenje svih relevantnih podataka važnih za ocjenu kvalitete implementacije Ustavnog zakona, a što bi trebalo značajno pomoći nadležnim državnim institucijama. Aplikacija bi trebala omogućiti i sadržajniju i efikasniju razmjenu informacija, komunikaciju i suradnju među članovima manjinskih institucija i time otvoriti nove mogućnosti u ostvarivanju manjinskih prava i razvoju manjinske politike.

Informacije iz web aplikacije će jednim djelom biti dostupne i najširoj javnosti te i to treba biti doprinos većoj transparentnosti manjinske politike u hrvatskom društvu koja ponekad kod djela građana, često zbog nedostataka točnih informacija, izaziva kritike.

Značajno je također podsjetiti da je u okviru projekta realizirano i istraživanje   GAP analiza kapaciteta i potreba vijeća i predstavnika nacionalnih manjina za ostvarivanje njihove zakonske  uloge u lokalnim sredinama koje je objavljeno u posebnoj publikaciji  «Rezultati GAP analize« (autori: dr.sc. Nenad Karajić, Lidija Japec i Mirna Krivokuća; nakladnik: WYG savjetovanje – Zagreb), a koje predstavlja vrijedan izvor podataka o problemima i preprekama u ostvarivanju Ustavnog zakona i manjinske politike u hrvatskom društvu te mogućim načinima prevladavanja tih problema. Uz mnoštvo vrlo interesantnih podataka i pokazatelja s kojima do sada nisu bili upoznati mnogi činioci i dionici manjinske politike istraživanje  je, ukupno gledano, pokazalo da je za uspješnu provedbu Ustavnog zakona nužna aktivnost pripadnika nacionalnih manjina te njihova povezanost s vijećima i predstavnicima, ali i povezanost vijeća i predstavnika s organizacijama civilnog društva. Uz to, prihvaćanje institucija vijeća i predstavnika od strane jedinica lokalne i regionalne samouprave, naglašavaju istraživači, bitan je preduvjet boljeg prihvaćanja i boljeg statusa pripadnika nacionalnih manjina u tim lokalnim sredinama. Dakle, aktivnost i suradnja ostaju ključni faktori daljnjeg razvoja manjinskih prava, te je nužno osvijestiti te parametre i prema njima dalje usmjeravati manjinsku politiku u hrvatskom društvu.