Vijesti ROMI.HR
/
PRVIH 10 GODINA PRIMJENE ZAKONA O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE
Na konferenciji u Kući Europe obilježeno je deset godina primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije. Bila je to prigoda za prisjećanje na okolnosti u kojima je Zakon usvojen kao dio pretpostavki za primanje Hrvatske u Europsku uniju, a fokus rasprave u kojoj je sudjelovao veliki broj sudionika je usmjeren na iskustva desetogodišnjeg provođenja kao i očekivanja od budućnosti kada je riječ o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj. Mnogi govornici su govoreći o razmjerima i oblicima diskriminacije često spominjali Rome kao jednu od najugroženijih skupina u Hrvatskoj.
Organizatori konferencije povodom desete godišnjice Zakona o diskriminacije su bili Ured pučke pravobraniteljice i Kuće ljudskih prava. U sklopu konferencije obilježena je i obljetnica dodjele mandata instituciji pučkog pravobranitelja kao središnjem tijelu za borbu protiv diskriminacije.
Konferenciju je otvorila Tena Šimunović Einwalter, zamjenica pučke pravobraniteljice. Okupljene su prigodnim govorima pozdravili Lora Vidović, pučka pravobraniteljica, Ivan Novosel, programski direktor Kuće ljudskih prava Zagreb, Jadranka Kosor, bivša predsjednica Vlade Republike Hrvatske, Anne Gaspard, izvršna direktorica EQUINET- a Europske mreže za jednakost i Alen Tahiri, ravnatelj vladinog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
U panel raspravama sudjelovali su i stručnjaci iz Europske mreža za jednakost, tri posebne pravobraniteljice - za osobe s invaliditetom, ravnopravnost spolova i za djecu, savjetnici za pravne poslove pučkih pravobraniteljica, suci Ustavnog i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predstavnici jedinica samouprave, odvjetnici, novinari i kao i predstavnici civilnog društva i sindikata.
Gosti iz inostranstva na konferenciji su bili, ravnateljica Ureda za ljudska prava Grada Beča, ravnateljica Ureda za suzbijanje diskriminacije pokrajine Štajerska, predstavnik Grada Graza kao i nezavisni stručnjak za pitanja jednakosti iz Irske.
Suradnja s lokalnim zajednicama te organizacijama civilnog društva, ključna je za osvještavanje građana o diskriminaciji i pravu da se od nje zaštite istaknuto je na konferenciji povodom 10 godina primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije.
Naglašeno je da kada govorimo o zakonodavnom i institucionalnom okviru za suzbijanje diskriminacije u Hrvatskoj, on pokriva veliki broj diskriminacijskih osnova i omogućuje suradnju različitih dionika na suzbijanju diskriminacije.
Iz Ureda pučke pravobraniteljice ističu kako broj pritužbi raste, ali su različita istraživanja pokazala kako je prisutnost diskriminacije u društvu i dalje znatno veća od prijava nadležnim tijelima.
Pravobraniteljica za djecu, Helenca Pirnat Dragičević, objasnila je kako je do sada postupano po 176 prijava, od toga je najviše prijava, čak 124, bilo na području obrazovanja. U 2018. godini zabilježen je rast na 38 prijava, za razliku od 2017. godine kada je bilo samo 19 prijava. Kada promatramo prijave po osnovama, diskriminacije, statistički podaci pokazuju da su najčešće prijave diskriminacije po osnovi vjere, rasne etičke pripadnosti, nacionalnog podrijetla, socijalnog stanja, invaliditeta i sl.
Zamjenica pučke pravobraniteljice, Tena Šimunović Einwalter, u panelu ulogama pravobraniteljskih institucija u primjeni Zakona o suzbijanju diskriminacije, je istaknula kako su u 2018. godini ukupno imali 779 diskriminacijskih predmeta, od toga je najviše prijava bilo na području rada i zapošljavanja.
"Neujednačeno postupanje policije vidljivo je u slučaju pjevača Marka Perkovića Thompsona, koji kod korištenja ustaškog pozdrava nije procesuiran, a jesu mladići koji su nosili majicu s takvim natpisom. Drugi je primjer postrojavanje ustaške bojne u Splitu uz nazočnost, a što je zabrinjavajuće, predstavnika ministarstva", istakla je pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
Ivan Novosel, programski direktor Kuće za ljudska prava objasnio je kako veliki problem u suzbijanju diskriminacije stvara sporo pravosuđe kao i neadekvatna primjena zakonskih odredbi u postupcima.
„Diskriminacija se nedovoljno prijavljuje jer građani nemaju sve potrebne informacije, te nemaju povjerenje u institucije“, istaknula je zamjenica pučke pravobraniteljice Tena Šimunović Einwalter. Ona je izdvojila i ulogu medija, budući da su građani često neinformirani kome i na koji način se obratiti kada smatraju da su diskriminirani.
Alen Tahiri, ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske posebno je zahvalio Jadranki Kosor te izjavio: „Nažalost još uvijek smo svjedoci u pojedinim slučajevima, da postoji diskriminacija prema nacionalnim manjinama, ali i prema određenim grupacijama, ili su to diskriminacije prema spolu, dobi i slično.“
U panel raspravi na temu primjena Zakon o suzbijanja diskriminacije raspravljalo se o iskustvima u primjeni tog Zakona u Hrvatskoj, na lokalnoj i regionalnoj razini, a osobito o ulozi pravobraniteljskih institucija, te o primjeni Zakona o suzbijanju diskriminacije na sudovima. U raspravi su sudjelovali Goran Selanec, sudac Ustavnog suda, Goranka Brać Ručević, sutkinja Vrhovnog suda, Snježana Horvat – Paliska, zamjenica predsjednika Upravnog suda u Rijeci i Natalija Labavić, odvjetnica.
„Organski odnos između Zakona o suzbijanju diskriminacije i Ustava možete vidjeti već sada upostavljenoj praksi Ustavnog suda i on se jako dobro zrcali upravo u toj praksi, a to je da Ustavno sud neće uopće raspravljati, on će odbaciti ustavne tužbe, u kojima se iznose tvrdnje o diskriminaciji, ako stranke podnositelji, pred redovnim sudovima nisu koristili mehanizme iz Zakona o diskriminaciji.“ pojasnio je, pored ostalog, u vrlo sadržajnom izlaganju, Goran Selanec, sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske.
„(..) nije doneseno puno pravomoćnih osuda kojim je tužbeni zakon bio prihvaćen, ali došlo je do bolje artikulacije, dakle samih tužbenih traženja, došlo je do boljeg obrazlaganja presuda sudova i ipak je to ujednačavanje prakse, po mom mišljenju, poboljšalo razinu zaštite.“ naglasila je sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Goranka Barać Ručević.
U panel raspravi na temu suzbijanja diskriminacija na regionalnoj i lokalnoj razini, raspravljalo se o primjeni, i dosadašnjim iskustvima.
Shams Asadi, ravnateljica Ureda za ljudska prava Grada Beča, istaknula je kako su u Beču četiri ključne točke na koje su antidiskriminacijske mjere usmjerene. Navela je prava djeteta, sigurnost, trgovinu ljudima i podizanje svijesti o ljudskim pravima. Jedna od najvećih prepreka s kojima se suočavaju građani Beča, kada je riječ o antidiskriminaciji, jesu nejasno podijeljena ovlaštenja i pitanje kome se obratiti za pomoć.
,,Graz je prvi Grad ljudskih prava u Europi i to je postao 2001. godine. Za Graz je to bila prilika da se pronađe zdrav razum u uvjetima postojanja vrlo šarolike političke scene. Deklaracija o ljudskim pravima je ono što okuplja sve političke stranke. Ne idemo lijevo, ne idemo desno, idemo naprijed.“ na posljednjem panelu rekao je Hans Putzer, predstavnik Grada Graza.
Niall Crowley, nezavisni stručnjak za jednakost, objasnio je da su vrijednosti ono što motivira pojedince i organizacije da poduzmu akcije u cilju borbe za jednakosti ljudskih prava. „Mi smo identificirali pet osnovnih vrijednosti, a to su dignitet, autonomija, uključenost, socijalna pravda i demokracija. U najvećem broju institucija smo naišli na ove vrijednosti, ali one nisu bile prioritetne. „Vrijednosti su kao mišići. Ako ih ne koristite ne postaju prioritetne i budu zamijenjene drugim vrijednostima.“
,,Mislim da smo svjedoci vremena koja nisu laka i iz tog razloga je veoma dobro oko sebe imati ljude koji će vam pomoći i stati uz vas u borbi protiv diskriminacije. Novi problem koji smo uočili je govor mržnje i iz tog razloga smo pokrenuli aplikaciju protiv govora mržnje. Putem te aplikacije ljudi nam prijavljuju objave koje sadrže govor mržnje, a mi ih iznosimo pred Kazneni sud i pred državnog odvjetnika. U prethodne dvije godine zaprimili smo prijave o četiri tisuće objava koje sadrže govor mržnje.“ istaknula je na zadnjem panelu, suzbijanja diskriminacije na regionalnoj i lokalnoj razini, Daniela Grabovac, ravnateljica Ureda za suzbijanje diskriminacije savezne pokrajine Štajerske.
Ova konferencija, posvećena iskustvima o prvih 10 godina primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj, dala nam je priliku da u jednom danu prođemo jako puno elemenata vezanih za Zakon o suzbijanju diskriminacije. Slušali smo o prošlosti i okolnostima donošenja Zakona prije deset godina i čuli smo da je prošlost bila možda bolja nego sadašnjost.
Nakon 10 godina primjene Zakona o diskriminaciji možemo zaključiti kako je Zakon stvorio pravne pretpostavke za suzbijanje diskriminacije na vrlo širokom području. Primjena Zakona nakon punih 10 godina pokazuje da je do pozitivnih pomaka došlo, ali su oni puno manji nego što je bila intencija Zakona, a još puno manji od onog što razmjeri diskriminacije po raznim osnovama u hrvatskom društvu trebaju kako bi došlo do zdravog društva, slobodnih i zaštićenih građanki i građana.
Prvih deset godina primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije je podsjećalo na vožnju autoputom brzinom od 70 km/h.
