Vijesti ROMI.HR

Ured Ujedinjenih naroda za drogu i kriminal procjenjuje kako širom svijeta ima približno 225.000 žrtava trgovine ljudima. Žrtve trgovine ljudima eksploatiraju su u razne svrhe, ali najčešće su žrtve seksualne eksploatacije i prinudnog rada. Iako su svi pripadnici društva potencijalne žrtve, glavne mete ostaju žene i djevojke. Prema statistikama iz 2014. godine, procjenjuje se kako žene čine više od 70% ukupnog broja žrtava trgovine ljudima.

Svaka zemlja na svijetu može biti pogođena ovim problemom, bilo “kao zemlja podrijetla žrtava, odnosno kao zemlja prolaza ili zemlja odredišta'', čineći ga na taj način globalnim problemom. Osim toga, trgovina ljudima pogađa sve kategorije ljudi, ali postoje faktori koji određene skupine čine ranjivijima. Primjer su manjinske zajednice koje su marginalizirane ili su često u nepovoljnom položaju u odnosu na većinski dio društva.

Faktori koji dovode do toga da su Romi, ali i drugi, žrtve trgovine ljudima su isti i obuhvaćaju nekoliko oblika diskriminacije. Siromaštvo i socijalna isključenost koje za posljedicu imaju nisku razinu obrazovanja, visoku stopu nezaposlenost, obiteljsko nasilje, odrastanja na socijalnoj pomoći i ovisnost o drogama.

Razlog zašto su Romi žrtve trgovine ljudima u nadproporcionalnom broju je što su ovi problemi naglašeniji među Romima zbog njihove društvene marginaliziranosti, te je rizik od postajanja žrtva trgovinom ljudima veći.

UN trgovinu ljudima vidi kao problem koji se mora spriječiti. Antonio Guterres, glavni tajnik Ujedinjenih naroda, govoreći o ovome, izjavio je:

"Na Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima, dopustite nam da još jednom iskažemo spremnost za zaustavljanje kriminalaca koji bezobzirno eksploatiraju  ljudi zbog profita, i na pomoć žrtvama da ponovo izgrade svoje živote''.

Doista, zaustavljanje trgovine ljudima je od presudne važnosti, ali i pomaganje žrtvama da se iznova integriraju u društvo.

Prema Izvještaju pod nazivim "Trgovina djecom među ranjivim romskim zajednicama" pripremljenom od strane Centra za studije demokacije iz 2015. godine, romska djece su natprosječno zastupljena među žrtvama trgovine ljudima s ciljem prosjačenja i džeparenja. U Izvještaju se navodi kako ‘’posebna pažnja mora biti posvjećena ranjivosti romske djece, kao i proučavanju mehanizama pomožu kojih se oni eksploatiraju i navode na takve aktivnosti.’’

Međutim, razbijanje ovog kruga i pružanje podrške romskim žrtvama nije jednostavno kao što na prvi pogled možda izgleda. Čini se kako je očigledan nedostatak dostupnosti podrške Romima koji su žrtve trgovine ljudima, te to dalje ima negativne posljedice na njihovo reintegriranje u društvo, ostavljajući ih izložene daljnjoj eksploataciji. Romskim zajednicama često nemaju pristup socijalnim radnicima, a čak i kad imaju pristup, socijalni radnici često nisu dovoljno motivirani za rad s iznimno marginaliziranim obiteljima.

Da bi se situacija poboljšala mora se značajno poboljšati pristup resursima i komunikaciji. Faktorima koji Rome čine izloženijima ovom problemu se treba baviti od samog početka, kako bi se smajila ranjivost Roma. Takođe, među Romima bi trebala postojati veća svijest o ovom problemu, što bi se, primjerice, moglo postići uz pomoć organizacija koje djeluju unutar zajednice.

Today, on the 30th July we observe the United Nations World Day Against Trafficking in Persons. This issue, which is on the rise across Europe, affects the entire population but Roma are at particular risk. In is important to understand why and see what is being done about it.

The United Nations Office on Drugs and Crimes estimates that there are approximately 225,000 victims of human trafficking worldwide. These people can be exploited for many purposes, but the most common are for forced labour and sex. Even if all members of society are potential victims, the main targets remain women and girls. Statistics from 2014 estimate that they represent over 70% of all victims.

Every country in the world can be affected by human trafficking, be it „as a country of origin, transit or destination for the victims “, making it a global issue. Furthermore, all categories of the population are affected, but some factors exacerbate people's vulnerability – examples of this being conflict or being marginalized by society (such as ethnic minorities).

Roma victims of human trafficking present the same risk factors as non-Roma victims and include several forms of discrimination, poverty and social exclusion which result in low educational achievement, high levels of unemployment, domestic violence, growing up in state care and drug addiction.

The reason for which Roma are therefore over-represented among human-trafficking victims is that, due to their societal marginalisation, these issues are more present inside the community, putting them at higher-risk of being exposed to human traffickers.

Putting an end to human trafficking is an issue which the UN judges important. We can quote UN Secretary General Antonio Guterres:

„On this World Day against Trafficking in Persons, let us reaffirm our commitment to stop criminals from ruthlessly exploiting people for profit and to help victims rebuild their lives“.

Indeed, stopping human trafficking is crucial, but helping victims re-integrate into society is also very important.

According to the Report ‘Child Trafficking among vulnerable Roma Communities’ made by the Centre for the Study of Democracy in 2015, Roma children are significantly overrepresented among the victims of trafficking for begging and pickpocketing. This means that 'specific attention [must be] devoted to the vulnerabilities of Roma persons to child trafficking, as well as to the mechanisms of recruitment and exploitation of Roma children from vulnerable Roma communities’.

But breaking the cycle and offering support to Roma victims isn’t as simple as it could seem. As it stands, a clear lack of support available to trafficked Roma negatively impacts the ability of many people to reintegrate, leaving them highly vulnerable to further trafficking. Roma communities tend to lack an access to resources such as social workers, and, even if they do, these lack the motivation to work with highly marginalised families.

If the situation is to be improved, access to resources and communication therein needs to increase greatly. The issues which make Roma more vulnerable need to be tackled at the source in order to reduce this vulnerability. Awareness should also be made greater throughout the Roma community, for example through community-based organisations.