Vijesti ROMI.HR

Kada govorimo o Danu borbe protiv rasne diskriminacije, brz pregled stanja manjina u Europi pokazuje da je, unatoč mnogim pokušajima da se osigura poštivanje ljudskih prava, rasna diskriminacija i dalje je raširena na kontinentu i Romi su među glavnim metama ove mržnje i nepravde.

Životni uvjeti mogu biti posebno izazovni na nekim teritorijima poput Kosova. Zbog svoje novije povijesti, kompleksne geopolitičke situacije i nestabilnog političkog sustava, Kosovo je među zemljama u kojima su životni uvjeti Roma najteži. Poslijedice rata 1998. - 1999. i dalje su prisutne i snažno utječu na međunacionalne odnose. Kosovo, koje nisu priznale ni UN ni EU, i dalje je siva zona koja se suočava s puno izazova. Konačno, moć je uglavnom u rukama ratnih vođa od neovisnosti ove mlade demokracije. Česte optužbe upućene političkim elitama zbog umiješanosti u ratne zločine imaju tendenciju dovesti u pitanje legitimitet tih političara da vode tako podijeljenu zemlju. Na primjer, Hašim Tači, bivši vođa Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), postao je predsjednik 2016. godine. Nakon četiri godine, u studenom 2020., dao je ostavku jer ga je Međunarodni sud u Hagu optužio za ratne zločine.

Kad su tema Romi na Kosovu, prvo je potrebno sagledati posebnosti tamošnje zajednice Roma. Romi su dio upravne kategorije RAE koju čine Romi, Aškalije i balkanski Egipćani. Ove tri manjine suočavaju se sa zajedničkim izazovima, ali njihova pripadnost zajedničkoj većoj skupini ostaje kontroverzna. Doista neki, većinom pripadnici zajednice Roma, tvrde da su pripadnici sve tri zajednice Romi, dok se većina Aškalija i Egipćana zalaže za priznavanje njihovih razlika kao ključnog elementa svog identiteta, pa stoga odbijaju da ih se smatra Romima.

Novija povijest imala je i dalje ima ogroman utjecaj na životne uvjete zajednice Roma na Kosovu. Tokom rata protiv Srbije krajem 20. stoljeća, Albanci su Rome smatrali saveznicima Srba, i neprijateljima neovisnosti Kosova. U stvari, većina Roma pokušala je izbjeći izravno sudjelovanje u sukobu. Jedan od razloga za ovu sumnju i mržnju bio je taj što je većina naselja Roma bila u područjima koja su uglavnom naseljavali Srbi, a mnogi od njih su i govorili srpski. Rat je doveo do više katastrofalnih situacija, poput paljenja naselja, mučenja i ubijanja Roma. Najsuroviji zločin vjerojatno je vađenje i prodaja organa zarobljenika OVK. Paravojna skupina OVK je svoje žrtve odvodila u Albaniju kako bi ih ubila i izvadila im organe za prodaju. Suočeni s takvim nasiljem, većina Roma nije imala drugog izbora nego pobjeći od sukoba, na primjer u sjevernu Mitrovicu / Mitrovicë, u Srbiju i Crnu Goru ili u druge države. Većina ih je boravila u sramotnim uvjetima izbjeglički kampovi izloženi trovanju olovom ili pored odlagališta otpada kao u slučaju kampa Konik u Crnoj Gori, koji je konačno zatvoren 2018. godine, gotovo dvadeset godina nakon rata.

Danas su Romi i dalje suočeni s izravnim posljedicama ove prošlosti. Mnogi se od njih trude dobiti osobne dokumente i dalje ostaju bez državljanstva, unatoč zakonima kojima je cilj olakšati pristup takvim dokumentima. Većina Roma se nikada nije vratila u svoja prijašnja naselja, jer ta naselja nikada nisu obnovljena. Postoje izuzeci poput Mahale u južnoj Mitrovici / Mitrovicë, koja je obnovljena uz pomoć međunarodnih sredstava. Čak i tada život je izuzetno težak jer se Romi suočavaju s teškim socijalno-ekonomskim uvjetima. Kao i u većini društava, stopa nezaposlenosti Roma je katastrofalno visoka, a pristup obrazovanju i zdravstvenim uslugama niži je od državnog prosjeka. Ova pitanja još više zabrinjavaju, jer Kosovo općenito ima poteškoće kako bi svom stanovništvu pružilo pristojne životne uvjete. I na kraju, tretiranje Roma kao žrtvenih janjaca jako je rasprostranjeno u društvu, te otežano rasizmom, predrasudama i napetostima.

Dok Svijet obilježava “Dan borbe protiv rasne diskriminacije”, treba podsjetiti na Rome koji žive u sivim zonama, poput Kosova. Romi, koji se redovito suočavaju s nacionalnim diskriminacijom, zaslužuju odgovarajuću zaštitu svojih prava, koja nažalost još uvijek nedostaje. Iako nevladine organizacije i države - uglavnom SAD i neke države članice EU - podržavaju Kosovo i sudjeluju u različitim razvojnim projektima i pitanjima ljudskih prava, životni uvjeti Roma napreduju polako, i na rubu su stagnacije.

Kao što je navedeno u zadnjem izvještaju Misije privremene uprave Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK):

“Nažalost, nije bilo nikakvih novih doprinosa u fondu Ujedinjenih naroda osnovanom za podršku specifičnim projektima u korist ovih zajednica (Romi, Aškalije, Egipćani)”.

Bez strukturnog pristupa i projekata posvećenih suzbijanju diskriminacije Roma na Kosovu, ne može se puno postići kako bi se prevladao teret prošlosti.

Racial discrimination is never acceptable and should never be. Many are fighting against it everywhere. However, some cases like Roma in Kosovo deserve more attention.

On the occasion of the Day for the elimination of racial discrimination, a quick overview of the situation of minorities in Europe shows that, despite many attempts to ensure the respect of Human Rights, racial discrimination is still widespread on the continent and Roma are among the main targets of this hatred and injustice.

Living conditions might be particularly challenging in some territories like Kosovo. Due to its recent history, the complex geopolitical situation, and the unstable political system, Kosovo are among the countries in which Roma's living conditions are the most difficult. The outcome of the war in 1998-1999 is still heavily affecting inter-ethnic relations. Not being recognized by the UN nor the EU, Kosovo remains a grey zone facing many challenges. Finally, power has been given mostly to warlords since the independence of this young democracy. The frequent accusations of involvement in war crimes targeting political elites tend to lessen the legitimacy of these figures to lead such a divided country. For example, Hashim Thaçi, a former leader of the Kosovo Liberation Army (KLA), became President in 2016. Four years later, in November 2020, he resigned as the International Court in The Hague indicted him for war crime charges.

When it comes to Roma in Kosovo, it is first necessary to look at the specificities of the community there. Roma is part of the administrative category of RAE (Roma, Ashkali, and Balkan Egyptians). These three designated minorities face common challenges but their belonging to a common larger group remains controversial. Indeed, some – mostly members of the Roma community – argue that they are all Roma while many Ashkali and Egyptians are advocating for the recognition of their differences as a key component of their identity, and thus, refuse to be considered as Roma.

Recent history had and still has a huge impact on the living conditions of the Roma community in Kosovo. During the war against Serbia at the end of the 20th century, Roma were considered by Albanians as Serbs’ allies and thus as an enemy of independence. In reality, most Roma tried to avoid being directly involved in the conflict. One of the reasons for this suspicion and hatred is that most of the Roma settlements were in areas mainly inhabited by Serbs and many were speaking Serbian. The war led to some disastrous situations for Roma, such as arsons of their settlements, torture, and killings. The most atrocious crime is probably the traffic of organs from prisoners of the KLA. The militia used to bring their victims to Albania so as to kill them before removing their organs. Facing such violence, many Roma had no other choice but to flee the conflict, for example to North Mitrovicë/Mitrovica or Serbia. Many stayed in infamous refugee camps exposed to lead pollution or next to landfills like in Konik (Montenegro), a camp finally closed in 2018, almost twenty years after the war.

Nowadays, Roma still faces the direct consequences of this past. Many are struggling to obtain identity documents and remain stateless despite laws aimed at easing access to such documents. Many Roma never returned to their previous neighborhoods, as they were never reconstructed. Exceptions exist, like Mahala in South Mitrovicë/Mitrovica, which has been rebuilt thanks to international funds. Even then, life is extremely difficult as Roma is facing particularly challenging socio-economic conditions. As in most societies, their unemployment rate is disastrously high and access to education and health care is lower than the national average. These issues are even more concerning as Kosovo in general is experiencing difficulties to provide its population with decent living conditions. Finally, scapegoating of Roma is widespread among society bolstered by racism, prejudices, and ethnic tensions.

As the World advocates for the “Elimination of Racial Discrimination”, Roma living in grey zones such as Kosovo should not be forgotten. Regularly facing ethnic discrimination, they deserve proper protection of their Rights which is unfortunately still lacking nowadays. While NGOs and States supporting Kosovo, mostly the USA and some EU members, are involved in different development projects and Human Rights issues, the living conditions of Roma are slowly progressing, if not stagnating.

As stated in the last report of the United Nations Interim Administration Mission in Kosovo (UNMIK): 

“Regrettably, there have been no further contributions to the United Nations trust fund established to support targeted projects for the benefit of these communities (Roma, Ashkali, Egyptians).”

Without a structural approach and dedicated projects to tackle Roma discrimination in Kosovo, not much can be achieved to overcome the burden of the past.