Vijesti ROMI.HR

Rolihlahla Mandela rođen je u selu Mvezo kod Umtata u pokrajini Transkei u tadašnjoj britanskoj koloniji Južnojafričkoj Uniji 18. srpnja 1918. godine. Rođen je u klanu Madiba plemena Tembu. Ime njegova klana Madiba je postalo Mandelin nadimak kojim ga je oslovljavalo većina njegovih sunarodnjaka i ljudi koji su ga voljeli. Ime Nelson je Rolihlahla Mandela dobio od jednog od svojih učitelja. Njegov otac Gadla Henry Mphakanyiswa Mandela bio je, u vrijeme njegovog rođenja, savjetnik kraljevske obitelji plemena Tembu. Mandelin pradjed bio je kralj naroda Tembu, a prezime Mandela obitelj je dobila po njegovom djedu koji se zvao Mandela. Majka Nelsona Mandele je bila Nosekeni Fanny iz klana amaMpemvu.

Mandela je odrastao u selu Qunu s majkom i dvije sestre, sukladno tradicionalnim običajima i tabuima naroda Tembu, brinući o domaćim životinjama i igrajući se s drugom djecom, kako je to kasnije pričao. Njegova majka kao pobožna kršćanka upisala ga je u protestantsku školu u mjestu koju su vodili metodisti. Mandela je kršten u metodističkoj crkvi i tada je dobio ime Nelson. Kada je imao devet godina umro mu je otac, a brigu o njemu preuzeo je njegov ujak koji je bio nasljednik vladara naroda Tembu tako da je mladi Mandela odrastao pohađajući metodističku osnovnu i srednju školu i živeći u vladarskoj kući naroda Tembu što mu je dalo priliku da uči o svijetu ali i o svom narodu i njegovoj povijesti.

Studirao je pravo inspiriran provođenje plemenske pravde kojoj je prisustvovao u kući svoj ujaka. Bio je svestran mlad čovjek koji se bavio sportom, glumom, klasičnim plesovima, a držao je i predavanja iz vjeronauka. Nakon studija na sveučilištima Fort Hare i Witwatersrand, učeći uglavnom noću kao izvanredni student Sveučilišta Južna Afrika, Mandela je postao pravnik.

Učlanivši se u Afrički nacionalni kongres, političku organizaciju koja je nastala 1912. godine s primarnim ciljem borbe za pravo glasa crnačkog i indijskog stanovništva Južne Afrike, a od 1940-tih u borbi protiv rasističkog sustava poznatog pod nazivom aparthejd koji je uspostavila Nacionalna stranka nakon dolaska na vlast 1948. godine Nelson Mandela bio je jedan od najznačajnijih boraca za rasnu ravnopravnost u Južnoj Africi. Godine 1952. postaje jedan od potpredsjednika ANC-a.

Prvi put se Mandeli sudilo za izdaju 1956. godine. Suđenje je trajalo punih pet godina i završilo oslobađajućom presudom.

Policija u Sharpevilleu je pucajući po prosvjednicima,  21. ožujka 1960. godine, ubila 69 crnih prosvjednika protiv aparthejda. Događaj je to zapamćen u povijesti kao ''masakr u Sharpevilleu''. Vlada je proglasila izvanredno stanje i zabranila ANC. Nakon toga je ANC odustao od nenasilja kao temeljnog principa svog djelovanja, a Mandela je pomogao stvaranju, a zatim postao i glavnim zapovjednikom tzv. vojnog krila ANC-a poznatog pod nazivom ''Umkhonto we Sizwe'' (Koplje nacije) ili kratici MK.

Po povratku s afričke turneje na kojoj prikupljao potporu za svoju borbu, Mandela je 5. kolovoza 1962. godine uhićen. S drugim liderima ANC-a optužen je 1963. za planiranje nasilnog rušenja vlade i osuđen na pet godina zatvora.  Godinu dana poslije, 12. lipnja 1964. godine Mandela i dvojica njegovih su-optuženika su osuđena na doživotni zatvor. Kaznu je od 1964. do 1982. godine služio u zatvoru na otoku Robben kod Cape Towna, a od travnja 1982. do prosinca1988. u zatvoru Pollsmooru. Zadnje dvije godine zatočeništva je proveo u zatvoru Victor Verster kod Pearla iz kojeg ga je 11. veljače 1990. godine oslobodio novi predsjednik Južne Afrike Frederik Willem de Klerk.

Nakon izlaska iz zatvora Mandela preuzima vođenje Afričkog nacionalnog kongresa i s de Klerkom vodi duge i teške pregovore o tranziciji Južne Afrike iz aparthejda u demokratsko društvo. Na prvim demokratskim i slobodnim izborima na kojima su mogli sudjelovati svi punoljetni građani Južne Afrike bez obzira na rasu Afrički nacionalni kongres odnosi apsolutnu pobjedu dobivši više od 63% svih glasova. Na prvoj sjednici nove Nacionalne skupštine Južne Afrike Nelson Rolihlahla Mandela izabran je prvim crnim predsjednik Južnoafričke Republike, a dužnost preuzima 10. svibnja 1994. godine.

Nakon dugih zatvorskih godina, Mandela je kao predsjednik države ali i apsolutno najveći autoritet i vođa većinske zajednice postupao bez osvetoljubivosti. On je najzaslužniji što u toj zemlji nije izbio građanski rat i što je kroz težak i bolan proces tranzicije stvara novo društvo u Južnoafričkoj Republici za sve njene građane bez obzira na boju kože.

Mandale je odbijao kult ličnosti koji se oko njega gradio. O kako velikom čovjeku se radi pokazao je i odlukom da odbije drugi mandat predsjednika države i da vlast prepusti drugima. Potez je to velikog čovjeka, posebno u kontrastu s osobama kao što su bili mnogi šefovi država i vjerski poglavari koji s svojih dužnosti nisu odstupali ni u slučaju ozbiljne bolesti ili duboke starosti.

Madiba je zaista bio jedan od vrlo malog broja istinski velikih ljudi našeg vremena.