Vijesti ROMI.HR

Profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Tvrtko Jakovina održao je, kao dio programa Dana romske kulture: Rromengo drom – tisuću godina migracije Roma, predavanje na temu Porajmosa odnosno genocida počinjenog nad Romima u Drugom svjetskom ratu. Ovo je bila dobra prilika da se oni koje zanima ova tema bolje upoznaju kako sa širim europskim kontekstom koji je doveo do Porajmosa tako i sa konkretnim okolnostima u tzv. NDH.

Profesor Jakovina je u prvom dijelu predavanja govorio o položaju Roma u Europi još prije dolaska nacista na vlast u Njemačkoj. Naime, Romi su često viđeni kao suradnici Osmanskog carstva, te je prema njima bio prisutan animozitet i bili su žrtve represije još u 18. stoljeću. U ovo su se kasnije dobro uklopile i Lombrosove teorije koje su tvrdile da se određeni ljudi rađaju kao kriminalci. Iako kasnije potpuno osporene, Lombrosove teorije korištene su kao opravdanje da se brojni Romi osudili na teške zatvorske kazne, često i bez dokaza, jer se tada smatralo da ulaze u grupu tzv. „rođenih kriminalaca“. Tokom Weimarske Republike također je bilo zakona koji su diskriminirali Rome, ali oni nisu nužno značili ubijanje Roma.

Tek nakon uspona Hitlera na vlast 1933. godine počinju teži oblici progona Roma u Njemačkoj. Jakovina je ovdje naveo primjer Johanna Trollmanna, mladog boksača sintskog podrijetla iz Njemačke. Trollmanu je kao Sintu, (Sinti su romski narod koji živi u središnjoj Europi, prije svega u Njemačkoj), najprije nepravedno suđeno u boksačkim mečevima iako je njegova pobjeda bila očita, a onda su mu oduzimane titule koje je ranije osvojio. Kasnije je prisilno steriliziran i mobiliziran u njemačku vojsku. Nakon ranjavanja na frontu bio je upućen u koncentracijski logor gdje je kasnije i ubijen. Ova tragična priča ilustrira sudbinu mnogih Sinta i Roma tadašnje Njemačke i Europe.

Ono što Jakovina naglašava je da, iako često imamo dojam da je Treći Reich bi dobro organizirana mašinerija, zapravo je bilo i dosta kaosa. To se ogleda i u odnosu prema Romima. Romi se, na primjer, ne spominju u Mein Kampfu, Hitlerovom djelu napisanom u zatvoru u kojemu je proglasio Židove za najveće krivce za propast Njemačke i glavne neprijatelje njemačkog naroda i koji je kasnije bio temeljna vodilja nacističke ideologije. Međutim iako se Romi ne spominju u Mein Kampfu, već 1935. godine uvode se zakoni po kojima se zabranjuje brak Roma sa ne-Romima.

Nekoliko godina kasnije, 1938. godine Reichsführer-SS Heinrich Himmler pokušao je povezati Rome sa „arijevskom rasom“, tvrdeći da Romi, ukoliko su „čistokrvni“ pripadaju Arijevcima. U ovom pokušaju se dobro ogleda ambivalentan odnos prema Romima koji se, s jedne strane nisu smjeli mješati  sa većinskim stanovništvom, ali su bili „Arijevci“ u koliko su  „čistokrvni“. Trik je bio da gotovo nitko nije mogao dokazati da se nitko iz njihove obitelji nikada nije mješao sa većinskim stanovništvom.

Profesor Jakovina je podsjetio kako je odmah po svom osnivanju u travnju 1941. godine, tzv. NDH uključila Rome u prve rasne zakone. U ustaškim rasnim zakonima se Romi spominju u istoj rečenici s Židovima, oduzima im se imovina i zabranjuje pravo da brak izvan svoje skupine. Na osnovu ovih zakona provedeno je istrebljenje Roma koji su upućivani u Jasenovac, gdje su ustaše organizirano izvršile genocid nad najvećim dijelom Roma, Židova i Srba.

U svom izlaganju je profesor Jakovina posebno napomenuo kako je važna kaotičnost Trećeg Reicha o kojoj je ranije govorio za razumijevanje ponašanja vlasti u NDH – ubijanje Roma nije bilo nužno da bi se dodvorili nacističkim vođama. Nije eksplicitno ni traženo, ali su Romi ipak ušli u rasne zakone. Također, tvrdi Jakovina, ovo je dobar način da se ospori revizionistička teza kako su u Jasenovac odvođeni samo „državni neprijatelji“ (koji su najčešće bili Srbi) i Židovi. Jer, kako je rečeno na predavanju, da je Jasenovac bio centar u koji su se slali samo oni koji su ugrožavali državu, Romi se tamo nikada ne bi našli. 

Ovo predavanje profesora Jakovine o stradanju Roma pokrivalo je najčešće opća mjesta. Ali općim mjestima je važno vraćati se, sa jedne strane zbog još uvijek slabe istraženosti i nedostatka teme romskog stradanja u javnom diskursu, a sa druge upravo zbog revizionističkih poruka koje se šalju kada je riječ o ulozi tzv. NDH u Drugom svjetskom ratu.