Vijesti ROMI.HR

Netolerancija ima mnogo oblika. Jedan od njezinih oblika koji se naglašeno pojavljuje kroz povijest je netolerancija na temelju religije ili drugih vjerovanja. U povijesti čovječanstva vodilo se bezbroj ratova i sukoba u ime religija, a taj fenomen možemo pronaći čak i u trenutnom društvu.

Povijesni primjer toga su križarski ratovi, vojni pohodi koji su se odvijali tijekom 11. pa sve do 13. stoljeća protiv muslimanskih osvajanja. Izvorni je cilj bio povratiti Jeruzalem i Svetu zemlju od muslimana, te pružiti podršku opkoljenom kršćanskom Bizantskom Carstvu u borbi protiv širenja muslimanskih Turaka Seldžuka u Malu Aziju i Europu. Godine 1095. na Crkvenom saboru u Clermontu papa Urban II. podigao je razinu rata sa 'bellum iustum' – pravedni rat, na 'bellum sacrum' – sveti rat.

Muslimanska osvajanja bila su vojna ekspanzija do tada neviđenih razmjera, počevši za života proroka Muhameda i protežući se stoljećima, sve do osmanskih ratova u Europi. Do 13. stoljeća muslimanska osvajanja bila su pod vodstvom više-manje strukturiranog carstva, kalifata, ali nakon mongolskih invazija, širenje se nastavilo na svim frontovima (osim Kraljevstva Iberije koje je izgubljeno u rekonkisti) još pola tisućljeća, do konačnog kolapsa Mogulskog carstva na istoku i Osmanskog carstva na zapadu s početkom modernog razdoblja.

Tijekom sukoba među muslimanima i kršćanima više puta se događalo da su crkve pretvorene u džamije i obrnuto, što je jasan čin netolerancije i prisiljenog nametanja promjere vjere lokalnog stanovništva.

Neki od tih sukoba u nekim elementima traju i danas, poput Etiopsko-somalijskog rata. Abesinijsko-adalski rat bio je vojni sukob između Etiopskog carstva i Adalskog sultanata koji je trajao od 1529. do 1559. godine. Imam Ahmed ibn Ibrahim al-Ghazi, ili Ahmad Granj, skoro je potpuno uništio drevno carstvo Abesinije i prisilno preobratio sve preživjele na islam. Mnogi povjesničari prate porijeklo neprijateljstva između Somalije i Etiopije do sada.

Još jedan primjer je Indijsko-pakistanski rat: nakon raspada Britanskog Raja odnosno kolonijalne uprave Ujedinjenog Kraljevstva nad indijskim potkontinentom, 1947. godine, tadašnja Britanska Indija je podijeljena na dvije nove suverene države, Indiju i Pakistan. Kao posljedica, do 12,5 milijuna ljudi je raseljeno, a procjene gubitka života variraju od nekoliko stotina tisuća do milijun. Indija se uspostavljena kao sekularna država s hinduističkom većinom, dok je Pakistan uspostavljen kao islamska republika s većinskim muslimanskim stanovništvom. Prema zadnjem popisu u Indiji živi više od 150 milijuna muslimana, što predstavlja više od 14% njezinog stanovništva. Od podjele Britanske Indije ove su dvije zemlje bile uključene u brojne ratove i sukobe. Spor oko Kašmira i prekogranični terorizam bili su najčešći uzroci sukoba između ovih dviju država. Izuzetak je bio Indijsko-pakistanskog rata 1971. godine, gdje je sukob nastao zbog nemira u nekadašnjem Istočnom Pakistanu, a sada nezavisnoj državi Bangladeš.

Rušenje kipova Bude u Bamijanu u Afganistanu, koji su talibani uništili u ožujku 2001. godine, još je jedan čin vjerske netolerancije. Ako želite znati više o tome, pogledajte: https://romi.hr/vijesti-rnv/hrvatska/razlicitosti-cuvamo-zajedno

Za vrijeme vladavine Ngo Dinh Diema, katolika na čeku Južnog Vijetnama, diskriminacija većinskog budističkog stanovništva dovela je do rasta broja budističkih institucija koje su nastojale sudjelovati u nacionalnoj politici i poboljšati položaj budista. Ustanak budista 1966. godine bilo je razdoblje građanskih i vojnih nemira u Južnom Vijetnamu, uglavnom usredotočenih na područje sjevera zemlje, odnosno u sadašnjem središnjem Vijetnamu. U zemlji u kojoj je budistička većina procijenjena između 70 i 90 posto, Diem je vladao vođen snažnom vjerskom netolerancijom. Kao pripadnik vijetnamske katoličke manjine, vodio je prokatoličku politiku koja se neprijateljski odnosila prema mnogim budistima.

No, sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja se može ograničavati i nametanjem državnog ateizma. U većini se zemalja sa socijalističkom prošlošću provodio progon vjernika. Od svih komunističkih država koje su nametale državni ateizam najekstremniji je slučaj Albanije pod vlašću Enveroa Hoxhe, kakoji je Albaniju proglasio ateističkom državom i zakonom zabranio religije te pokušao ukloniti svu oblike organizirane religijoznosti iz zemlje.

U članku 37. Ustava Albanije iz 1976. godine je stajalo:

„Država ne priznaje nikakvu religiju i podržava ateizam s ciljem provođenja propagiranja dijalektičkog materijalizma u svom stanovništvu.“

Zakon o agrarnoj reformi iz kolovoza 1946. godine nacionalizirao je većinu imovine koja je bila u vlasništvu vjerskih institucija. Mnogi su svećenici i vjernici bili osuđeni, mučeni i pogubljeni. Iste su godine svi strani rimokatolički svećenici, redovnici i redovnice bili protjerani iz Albanije. Ova antireligijska kampanja dosegnula je svoj vrhunac 1960-ih. Tako su početkom 1967. godine albanske vlasti započele provoditi niz aktivnosti kojima su pokušavali ukloniti sav vjerski život u Albaniji. Na primjer, sve su crkve, džamije, tekije, manastiri i druge vjerske institucije do kraja 1967. godine ili zatvorene ili pretvorene u skladišta, teretane ili tvornice.

I danas neke zemlje kažnjavaju ateizam sa smrtnom kaznom. Postoji 13 zemalja koje su zakonski usvojile smrtnu kaznu kao kaznu za ateizam. U nekim drugim zemljama, poput Irana, ako niste deklarirani vjernik, gubite određena građanska prava. Na primjer, niste u mogućnosti ići na sveučilište ili biti pravnik ako ne izjavite da ste pripadnik neke vjerske zajednice.

Međunarodni dan žrtava nasilja temeljenog na religiji i drugim uvjerenjima utvrđen je nakon ranije spomenutih događaja, koji nisu bili ratni ili državno organizirani napadi, već teroristički napadi.

Dva teroristička napada na džamije u gradu Christchurch na Novom Zelandu tijekom molitve u petak, 15. ožujka 2019. godine. U napadima, koji je izveo jedan napadač, poginula je 51 osoba, a 49 ih je ranjeno.

Drugi slučaj dogodio se 21. travnja 2019. godine, na Uskrsnu nedjelju. Tri crkve u Šri Lanki i tri luksuzna hotela u trgovačkoj prijestolnici Colombo, bili su mjesto niza koordiniranih islamskih terorističkih samoubilačkih bombaških napada. Ukupno je poginulo 267 osoba, uključujući najmanje 45 stranih državljana i tri policajca, a najmanje 500 ih bilo je ranjeno.

U oba slučaja su u pitanju bile radikalizirane osobe. Kako bi se izbjeglo više ovakvih terorističkih napada, prvi problem koje treba riješiti je marginalizacija, jer ljudi koji su marginalizirani imaju veću vjerojatnost da postanu radikalizirani ako ih pronađu i regrutiraju ekstremističke organizacije. Socijalna uključenost i integracija trebali bi biti ključni alati u borbi protiv raznih oblika radikalizacije.

Romi su kroz povijest prihvaćali većinsku religiju zemlje domaćina. To su činili kako bi se uspješno integrirali u to novo društvo. Međutim, zanimljivo je samo postojanje takve potrebe. Činjenica da se trebate preobratiti na dominantnu religiju da biste bili prihvaćeni zaista podcrtava nedostatak vjerske tolerancije u prošlosti.

Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja bi se uvijek trebala poštovati i garantirati od strane države, kako bi svi mogli prakticirati svoju religiju, vjerovati u ono što žele vjerovati, bez ikakvog straha da će biti žrtve državne represije ili da će ih napasti bilo koji pojedinac. Obrazovanje bi trebalo promovirati toleranciju od početka školovanja. U takvom je okruženju će se vjerojatnije stvoriti tolerantnije buduće generacije i ujedinjenije društvo. Vrijednosti vjerske tolerancije trebale bi se promovirati u obrazovnom sustavu širom svijeta, kako bi se iskorijenile mržnje ili predrasuda prema drugima i drugačijima.

The 25 of May of 2019 the General Assembly of United Nations proclaimed 22 of August as the International Day for Victims of Violence Based on Religion and other Beliefs. The International Day aims to honour the victims and survivors who often remain forgotten. The day was stablished after a spate of attacks, including on mosques in Christchurch, New Zealand, and the targeting of Christians in Sri Lanka during Easter Sunday.

Intolerance has many forms. One of its historical forms it is religion or belief intolerance. Countless wars and conflicts have been fought in the history of humankind in the name of religions, and this phenomenom can even be found in current society.

An historical example of this are the Crusades, which were a series of military campaigns that took place during the 11th through 13th centuries against the Muslim Conquests. Originally, the goal was to recapture Jerusalem and the Holy Land from the Muslims, and support the besieged Christian Byzantine Empire against the Muslim Seljuq Turks expansion into Asia Minor and Europe proper. In 1095, at the Council of Clermont, Pope Urban II raised the level of war from bellum iustum ("just war"), to bellum sacrum ("holy war").

The Muslim conquests were a military expansion on an unprecedented scale, beginning in the lifetime of Muhammad and spanning the centuries, down to the Ottoman wars in Europe. Until the 13th century, the Muslim conquests were those of a more or less coherent empire, the Caliphate, but after the Mongol invasions, expansion continued on all fronts (other than Iberia which was lost in the Reconquista) for another half millennium until the final collapse of the Mughal Empire in the east and the Ottoman Empire in the west with the onset of the modern period.

During the battles among Muslims and Christianity, there were multiple times where Churches have been transormed into Mosques and vice-versa, which is a clear act of intolerance and enforced conversation of local population.

Some of them are even existing today, such as the Somalia vs. Ethiopia war. The Abyssinian–Adal war was a military conflict between the Ethiopian Empire and the Adal Sultanate from 1529 until 1559. The Imam Ahmad ibn Ibrahim al-Ghazi came close to extinguishing the ancient realm of Abyssinia, and forcibly converting all of its surviving subjects to Islam. Many historians trace the origins of hostility between Somalia and Ethiopia to this war.

The India vs Pakistan war: After the dissolution of the British Raj in 1947, British India was partitioned into two new sovereign states, the Dominion of India and the Dominion of Pakistan. Up to 12.5 million people were displaced, with estimates of loss of life varying from several hundred thousand to a million. India emerged as a secular nation with a Hindu majority, while Pakistan was established as an Islamic republic with Muslim majority population. Nowadays India has over 150 million muslims, which represents over the 14% of its population. Since the partition of British India, the two countries have been involved in a number of wars and conflicts. The Kashmir issue and across the border terrorism have been the cause of conflicts between the two countries mostly with the exception of the Indo-Pakistani War of 1971 where conflict originated due to turmoil in erstwhile East Pakistan (now Bangladesh).

The demolition of the Buddha statues in Bamiyan, Afghanistan destroyed by the Taliban in March 2001 is another act of religious intolerance. If you want to know more about this incident you can visit this article: https://romi.hr/vijesti-rnv/hrvatska/razlicitosti-cuvamo-zajedno

During the rule of the Catholic Ngo Dinh Diem in South Vietnam, the discrimination against the majority Buddhist population generated the growth of Buddhist institutions as they sought to participate in national politics and gain better treatment. The Buddhist Uprising of 1966 was a period of civil and military unrest in South Vietnam, largely focused in north of the country in central Vietnam.In a country where the Buddhist majority was estimated to be between 70 and 90 percent, Diem ruled with a strong religious bias. As a member of the Catholic Vietnamese minority, he pursued pro-Catholic policies that antagonized many Buddhists.

But freedom of religion or belief can also be targetted by the enforment of State atheism. In most countries with a socialist past they have had persecution towards religious people. An extreme example of this would be Albania under Enver Hoxha rule, as he declared Albania an atheist state and attempted to remove all organized religion from the country.

In the Constitution of Albania from 1976, article 37 says:

“State does not recognize any religion and is in charge of promoting atheism with the goal of implanting the vision of dialectical materialism in its population.“

The Agrarian Reform Law of August 1946 nationalized most property of religious institutions. Many clergy and believers were tried, tortured, and executed. All foreign Roman Catholic priests, monks, and nuns were expelled in 1946. The campaign against religion peaked in the 1960s. Beginning in 1967 the Albanian authorities began a campaign to try to eliminate religious life in Albania. All churches, mosques, tekkes, monasteries, and other religious institutions were either closed down or converted into warehouses, gymnasiums, or workshops by the end of 1967.

Still nowadays some countries persecute atheism with death penalty. There are 13 countries which have legislated death penalty as a punishment for atheism. In some other countries, such as Iran, if you do not have a declared religion, you lose certain civil rights. For example, you are not able to go to university or be a lawyer if you do not claim to have a religion.

The International Day for Victims of Violence Based on Religion and other Beliefs day has been stablished after the events previously mentioned, which were not war or state organized attacks, but terrorist attacks.

Two consecutive terrorist attacks at mosques in Christchurch, New Zealand, during Friday Prayer on 15 March 2019. The attack, carried out by a single gunman, killed 51 people and injured 49.

The other case were on 21 April 2019, on Easter Sunday, three churches in Sri Lanka and three luxury hotels in the commercial capital, Colombo, were targeted in a series of coordinated Islamic terrorist suicide bombings. A total of 267 people were killed, including at least 45 foreign nationals and three police officers, and at least 500 were injured.

In both cases we have people who have been radicalized. In order to avoid to have more of these terrorists attacks, the first issue to tackle is the marginalization, as people who are marginalized tend to be more likely to radicalize themselves if they are found by the organizations willing to do so. Social inclusion and integration should be key tools in order to fight many forms of radicalization.

Roma people have historically adopted the dominant religion of their host country. They have done this as a way to integrate successfully into that new society. However, it is interesting that there is an existence of such need. The fact that you have to convert into the dominant religion in order to be accepted really underlines the lack of religious tolerance history has had.

Freedom of religion and belief should be always respected and guaranteed by States, in order for everyone to be able to practice their religion, to believe in whatever they want to believe, without any fear of being repressed by either the state, or attacked by any other individual. Education should promote tolerance from early stages of school. In this context is more likely to create more tolerant future generations, and a more united society. The values of religious tolerance should be promote worldwide in education system since young age in order to eradicate hate or prejudices towards the other, towards the different.