‘’Ovdje svake godine odajem počast svom djedu i stricu koje su Nijemci strijeljali. Ne znamo jesu li baš ovdje sahranjeni, ali ovdje je spomenik malim Romima, čistačima cipela, koje su nacisti tog kobnog dana pogubili ni krive ni dužne. Moj otac ih je oplakivao cijelog života. Svakog 21. listopada sjedio je na krevetu i cijeli dan plakao. Izgubio je u jednom danu dva člana obitelji'', priča Milan Stojanović iz Kragujevca.Nacisti su 21. listopada 1941. godine u Šumaricama u Kragujevcu strijeljali njegovog djeda Ljubomira, glazbenika i strica Miodraga. Djeda su, kako kaže, pokupili kod pruge u naselju Pivara i doveli u Topovske šupe. Tu je bilo sabirno mjesto gdje su dan uoči strijeljanja držali zatočene ljude.

„Stric Miodrag bio je u partizanima. Kada je čuo da su mu odveli oca, požurio je da ga spasi, ali i njega su zatvorili u šupe. Istog dana je njemački okupator pokupio i čistače cipela romske nacionalnosti, koji su čistili cipele u centru grada kod kavane „Šumadija“. Odveli su ih na strijeljanje. Imali su između 12 i 15 godina. Pokopani su na ovom mjestu gdje je podignut spomenik „Kristalni cvijet“. Tu i ja dolazim da odam poštovanje djedu i stricu. Kažu da su čistači cipela strijeljani s još nekolicinom odraslih te vjerujem da su bili u istoj skupini. Malim čistačima odavno nema tko doći. Bili su premladi da ostave potomstvo, a njihovi roditelji i rođaci odavno su umrli“, kaže Milan.

Romi, čistači cipela stradali su zajedno s još nekoliko tisuća nedužnih Kragujevčana. Njemački okupatori su ih pogubili u znak odmazde. U borbama oko Gornjeg Milanovca partizani su ubili i ranili njemačke vojnike. Zbog naredbe da će za jednog ubijenog njemačkog vojnika pogubiti 100, a za ranjenog 50 civila, Kragujevčani su platili svojim životima.

Dan uoči 21. listopada 1941. godine Nijemci su sakupljali ljude po ulicama i kućama. Bez milosti su ih kupili i odvodili u takozvane Topovske šupe. Mnogi su mislili da će ih odvesti na prinudni rad u Njemačku, neki su vjerovali da ih skupljaju radi zamjene osobnih dokumenata, ali kada su tog jutra čuli prve rafale, osjećali su da je smrt blizu.

„Izvodili su ih u grupama od po deset, dvadeset i ubijali bez milosti po cijelim Šumaricama. Leševi su bili jedan preko drugog. Do kasno navečer su se čuli rafali, a potom i pojedinačni pucnjevi. Nijemci su poslije masakra provjeravali da netko nije ostao živ i onda ga ubijali. Krv je tekla svuda“, ispričao je svojevremeno Dragoljub Jovanović, jedan od rijetkih koji su preživjeli masakr.

On se sjećao i grupe malih Roma, čistača cipela koji su bili zbijeni jedan do drugog. Nedužni i mladi strepili su od svakog rafala. Ubijeni su u neposrednoj blizini gdje su stradali i učenici gimnazije. Također mladići od 12 do 18 godina, koje su Nijemci izveli iz školskih klupa. Cijeli jedan razred (V-3) je nestao u trenu. Tog dana Nijemci su strijeljali 2.778 nedužnih civila. Među njima je bilo stanovnika Kragujevca svih uzrasta i zanimanja.

U filmu „Prozvan je V-3“ koji se snimljen 1960-ih godina, postoji scena kada je jedan od čistača cipela uplašeno upitao starijeg čovjeka, dok su stajali ispred streljačkog voda: „Čiko, da li smrt boli?“

Dan nakon strijeljanja nije bilo kuće u Kragujevcu na kojoj nije bilo crne zastave. Nijemci su javno objavili popise strijeljanih u centru grada, a rodbina je u Šumaricama tražila svoje mrtve.

Danas je to prostor koji nosi naziv Memorijalni kompleks „21. oktobar“. Spomenik „Kristalni cvijet“ podignut je u neposrednoj blizini spomenika strijeljanim gimnazijalcima, koji se među kragujevčanima naziva „Spomenik V-3“.  Na tom mjestu se tradicionalno svake godine održava komemorativni program „Veliki školski sat“, na kojem se u znak sjećanja na stradale Srbe, Rome i Židove čita rodoljubna poezija, polažu vijenci i pale svijeće.

Spomenik „Kristalni cvijet“ je djelo arhitekta Nebojše Delje. Izrađen je 1986. godine od betona. Svedenim geometrijskim formama cvijeta i zaobljenim čašicama simbolizira pupoljak u razvitku koji je presječen na dva dijela. Bijeli djelovi cvijeta asociraju na njihovu nedužnost i nevinost, dok crne čašice prikazuju smrt i tamu podzemnog svijeta, kao i boju njihovog tena.

„Ne postoji poseban popis imena Roma čistača cipela koji su stradali. Njihova imena su navedena zajedno sa ostalim strijeljanim Kragujevčanima. U spomen sobi u Muzeju, prije nekoliko godina napravljen je zid u kome su u osvijetljenim kružnim prostorima navedena imena, godine rođenja i fotografije stradalih koje su bile dostupne“, kaže Nenad Đorđević, ravnatelj Muzeja "21. oktobar".

*Magdalena Nenković volontira u RNV-u na projektu Europe supports inclusion 2 koji financira Europska unija kroz program Erasmus+. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stajalište Europske unije.