Đurđevdan, odnosno Jurjevo je najveći i najradosniji praznik Roma. Za Rome, kao tradicionalno nomadski narod, ovaj dan je naročito značajan i radostan praznik. Slavljenjem Đurđevdana Romi slave proljeće, buđenje prirode, nova putovanja i bolje životne uvjete pod otvorenim nebom. Slave ga Romi svih vjeroispovjesti. U ovo doba godine, Romi su se stoljećima u prošlosti okupljali i proslavljali dolazak proljeća, uz pesmu, kolo, hranu i mnoge simboličke obrede. Na Đurđevdan, 6. maja, nakon duge i hladne zime na Balkanu, okupljali su se Romi iz različitih plemena. To je bila prilika da se veliki broj obitelji okupi na jednom mjestu, i podjele novosti koji su se dogodile tokom zime. Đurđevdan, kao vjesnik proljeća i lijepog vremena je za Rome izrazito važan, jer je njegov dolazak označavao vrijeme kada ponovo mogu pokrenuti svoje čerge i krenuti na put. Tradicionalno slavljenje Đurđevdana na proplancima i uz rijeku također ima važnu simboliku za Rome. Kako su Romi uglavnom putovali na konjskim zapregama, blizina vode i zelenih livada su oduvijek bila od presudnog značaja tokom njihovih putovanja, kako bi mogli pojiti i hraniti svoje životinje.

Brojna su narodna vjerovanja vezana uz Đurđevdan. Prije Đurđevdana nije se preporučivalo spavati pod otvorenim nebom. Kako Đurđevdan označava kraj zime i početak lijepog vremena, jedan od običaja vezanih za ovaj praznik je provođenje noći uoči Đurđevdana na proplanku ili planini uz vatru, a jutrom se valja umiti i okupati vodom s izvora, odnosno rijeke za sreću i zdravlje.

Uobičajeno je ukrašavanje vjenčićima ispletenim od cvijeća, vrbe i drugog bilja, kao i kićenje vrbovim prućem za napredak, zdravcem i koprivom za zdravlje, i cvijet miloduh kako bi ‘duše mirisale kao miloduh’.

Na ovaj dan, Romi se osobito svečano odjevaju, a domovi i konjske zaprege se ukrašavaju cvijećem u znak dobrodošlice proljeću. Ujutro, u zoru, ustaje najstariji član obitelji, umiva se vodom u kojoj je prethodno potopljno razno bilje, uzima koprivu i drenovu granu i budi ostale članove laganim udaranjem “da budu zdravi k'o dren”.

Prazniku se najviše vesele djeca. Priprema se poseban ručak, a običaj je da se na ovaj dan peče janje na ražnju. Domaćini se trude da janje bude lijepo i bijelo, jer prema vjerovanju, crno janje donosi nesreću. Janje se kući donosi živo jer je ono radost za djecu, a potom slijedi ritual blagoslova.

U narodu je zastupljeno vjerovanje kako će, ako je na Đurđevdan vedro nebo, biti plodna godina, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša, ljeto će biti sušno. Ako kiša pada trećeg dana, na dan svetog Marka, ljeto će biti kišovito.

Đurđevdan, odnosno Jurjevo je kršćanski narodni praznik kojim se obilježava uspomena na Svetog Đorđa, odnosno svetog Jurja. Katolici ovaj praznik obilježavaju kao imendan 23. travnja, prema gregorijanskom kalendaru, a pravoslavni kršćani kao krsnu slavu, 6. svibnja, prema julijanskom kalendaru. U katoličkoj crkvi ovaj dan označava se kao Jurjevo, odnosno dan svetog Jurja, a u pravoslanoj crkvi kao Đurđevdan, odnosno dan svetog Đorđa.

Vjeruje se kako je sveti Georgije rođen oko 275. i 281. godine u Kapadokiji, u Maloj Aziji, u uglednoj i bogatoj kršćanskoj obitelji. Otac mu je, kao časnik rimski vojske, poginu dok je budući svetac bio vrlo mali, te se dječak s majkom preselio na veliko imanje majčine obitelji. Kao mlad je stupio u vojsku rimskog imperatora Dioklecijana. Za vrijeme cara Dioklecijana, 303. godine, organiziran je veliki progon krišćana. Georgije, živeći svoju krišćansku vjeru, dijeli svoju imovinu siromašnima i oslobađa sve svoje robove. Kako je branio kršćansku vjeru i protivio se progonima krišćana, Dioklecijan ga odlučuje kazniti. Georgije je bačen u tamnicu i osuđujen na teške muke. Kako se ni nakon strašnih muka nije htio odreći kršćanske vjere, Dioklecijan naređuje Georgijevo pogubljenje. Georgije je pogubljen 6. svibnja 303. godine. Papa Galezije I proglasio ga je svecem 494. godine. 

Sveti Đorđe smatra se zaštitnikom konjanika i vitezova. Sveti Đorđe je zaštitnik Rusije. Najstarija ikona ovog svjetca nalazi se u crkvi svetog Đorđa u Lagodi, u Rusiji, a križ svetog Jurja bio je na carskom ordenu za junašrvo. Za vrijeme Edvarda lll, polovicom 14. stoljeća, sveti Đorđe, odnosno George postaje zaštitnik Engleske. Sveti Đorđe obilježava se u mnogim državam, neke od njih su Srbija, Bugaraska, Gruzije, Etiopije, Portugal i Brazil. U Kataloniji se očuvao običaj da na Jurjevo muškarac ženi daruje ružu, a žena muškarcu knjigu.