Print
627-24-10-a2 EKATERINA ŽEMĆUŠNAJA – U POTRAZI SA OSOBNIM PRONAŠLA I ROMSKI IDENTITET
EKATERINA ŽEMĆUŠNAJA – U POTRAZI SA OSOBNIM PRONAŠLA I ROMSKI IDENTITET

Prije 80 godina, 28. ožujka 1944., rodila se umjetnica koja je utabala put mnogim Romima postavši miljenica tisuća gledatelja - Ekaterina Žemćužnaja.

Autorica: Ekaterina Panova
Prijevod: Morena Mlinar

Romi su stoljećima ostavljali trag u povijesti kao živahan narod, poznat po svojim melodijama, primamljivom glasu i očaravajućim plesovima. Duge suknje, raskošna crna kosa, gitarska pratnja, duboki glasovi bili su poput ključa do ljudskih srca. Mnogi Romi su vrlo talentirani u ovom polju, pa tako ne iznenađuje činjenica da među njima ima toliko izvrsnih umjetnika - jedna od njih je Ekaterina Žemčužnaja.

Ekaterina Žemćužnaja (Buldiženko) rođena je u regiji Tula u obitelji naseljenih Roma. Odrastajući u stambenoj zgradi među Rusima, mlada Katja je nastojala izbjegavati druge Rome i dugo se opirala činjenici da je Romkinja. To se promijenilo preko noći kada je djevojka završila školu i odlučila se preseliti u Moskvu.

Njezini su roditelji bili filharmonijski umjetnici i cijeli su život proveli na turnejama i koncertima. Poznavajući sve teškoće takvog života, obitelj nije željela sličnu sudbinu za svoju kćer jedinicu te su je svim silama pokušavali nagovoriti na prizeman život i stabilan posao. Međutim, Ekaterina, vođena ljubavlju prema pozornici, išla je protiv želja drugih ljudi i nakon završetka škole upisala Glazbenu školu Mihail Ipolitov-Ivanov u Moskvi.

Kao studentica prve godine, prisustvovala je svojoj prvoj kazališnoj predstavi, što se pokazalo kao "Slomljeni bič" u Romen teatru (Romen teatar je izvanredno glazbeno i dramsko romsko kazalište). U hodniku zgrade primijetili su je ravnatelji produkcija i pozvali da postane dio kazališne trupe. Ekaterina je odmah pristala, odustala od školovanja te postala dio studija i kazališta. Ovaj sudbonosni događaj postao je poveznica Ekaterine Žemčužnaje i njezinog nacionalnog identiteta.

Ekaterina je kasnije diplomirala na GITIS-u (Ruski institut za kazališnu umjetnost). Tijekom svog života, Žemčužnaja je glumila u 16 predstava kazališta Romen gdje do danas nastavlja sjati u produkcijama kao što su "Zdravo, Puškin", "Vještičarska ljubav", "Mi smo Cigani". Glumica je oduvijek bila cijenjena članica trupe. Tijekom svoje duge kazališne karijere uspjela je raditi s izvrsnim redateljima poput Ivana Rom-Lebedeva i Nikolaja Sličenka.

Umjetnica se prvi put pojavila na televiziji 1970. Međutim, opću slavu stekla je nakon glume u filmu "Vječni poziv". Toliko joj je dobro pristajala uloga da je odabrana bez audicije. Žemćužnaja je stvorila živopisnu sliku voljene žene jednog od likova u seriji, a već na početku filma izvela je romski ples koji je improvizirala.

 

Još veći uspjeh postigao je film Tatiane Lioznove "Karneval" u kojem je umjetnica glumila ''Ciganku Karmu''. Prema radnji filma, junakinja Ekaterine Žemćužnaje živi težak život u stanu u Moskvi sa svojim mužem i djecom. Glavni lik filma, Nina, dolazi u Moskvu kako bi osvojila nove uspjehe i čini se da je bez krova pod glavom. Srećom, upoznaje «Ciganku Carmu» koja joj pruža utočište prve noći u Moskvi i postaje joj prava prijateljica tijekom razvoja priče.

Unatoč činjenici da se Žemćužnaja u filmu pojavljuje kratko vrijeme, njezin dramatični lik uspio je ostaviti trag u povijesti radnje. Ovaj film je potaknuo zaokret u viziji Roma u sovjetskom društvu. Narod se pred filmskim gledateljima prikazao kao milosrdan, spreman podijeliti ono što ima unatoč poteškoćama, a glumica je stekla očekivanu slavu i postala prepoznatljivija.

Njezin dugi staž nadopunjen je filmovima poput "Ciganka Aza" i "Glave i repovi". Žemćužnaja je ušla u novo tisućljeće sa statusom Narodne umjetnice Rusije. Posljednjih desetljeća glumica je poznata po ulogama u televizijskim serijama.

Ne samo da je Ekatarina tijekom svog dugog života prihvatila i zavoljela svoje korijene, već je postala i vrlo važan dio kulturne baštine Roma te je cijela njezina obitelj kroz umjetnost nastavlja širiti svjetlo i pričati lijepe i živopisne priče romskog naroda. Proslavljajući svoj osamdeseti rođendan, umjetnica nastavlja oduševljavati svoje obožavatelje svojom kreativnošću i nastupima na pozornici.