Heinrich Luitpold Himmler bio je jedan od najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke, jedan od Hitlerovih doglavnika i zapovjednik SS-a i Gestapa. Himmler je kao glavni organizator holokausta, 16. prosinca, 1942. godine, naredio da se u Auschwitz deportiraju svi Romi koji su tada živjeli u nacističkoj Njemačkoj.

Ovaj je čin obilježio zadnju fazu plana istrebljenja Roma, ali su još mnogo prije  Nürnberški zakoni iz 1935. godine usmjerili nacističku Njemačku i ostale zemlje saveznice, na negativan stav prema Romima koji su zajedno sa Židovima obilježeni kao neprijatelji njihove čiste“ arijevske krvi i rase“.

Mnogi Romi su poslani u logore za istrebljenje gdje su ih odmah ubili, te im tijela kremirali, drugi dio Roma ostavili su živima neko vrijeme, a tamo su ih tjerali na teški rad i radili na njima čudovišne medicinske eksperimente i mučili ih. Masovne deportacije prema Romima i Sintima iz Njemačke, Austrije i Češke, pokrenutu su u travnju 1943. godine, nagurali su ih u 30 tak drvenih baraka koje su se nalazile u „ciganskom obiteljskom logoru“ u sklopu koncentracijskog logora Auschwitz. Do 1944. godine u srpnju, njih otprilike 70 % bilo je mrtvo. Jedan od najstravičnijih zločina prema Romima dogodio se u noći sa 2. na 3. kolovoz 1944. godine. Tada su nacisti ubili preostalih 2.879 zatočenih Roma u plinskim komorama.

Himmlerova zapovijed iz perioda 16. prosinca 1942. godine, sačuvana je u obliku zabilješke i unesena u arhiv Ureda kriminalističke policije nacističke Njemačke a glasi:

''Po zapovijedi Reichsführera SS-a od 16. prosinca 1942. godine - broj Tgb. Nr. I 2652/42 Ad./RF/V – Cigani mješanci, Romi-Cigani i pripadnici Ciganskih klanova balkanskog podrijetla koji nemaju njemačku krv trebaju se, prema određenim smjernicama, izdvojiti i biti upućeni u koncentracijski logor, u akciji koju treba izvršiti u nekoliko tjedana''.

U znak sjećanja na ovu strašnu nepravdu i spomen na romske žrtve, vijeće Europe je skupa sa drugim romskim organizacijama dalo inicijativu kako bi se 2. kolovoza obilježavao kao Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu.

Genocid nad nekim narodom iliti čudovišno mučenje i istrebljivanje nekog naroda je najstravičniji je čin koji se može napraviti. Genocid prema Romima kojeg su za vrijeme Drugog svjetskog rata počinile nacistička Njemačka i zemlje saveznice, nije se vršio samo u koncentracijskom logoru Auschwitz, postojali su i mnogi koncentracijski logori gdje su Romi bili ubijani i mučeni.

Pitanja oko genocida nad Romima u Hrvatskoj bila su jako dugo zapostavljena. Činjenica je da je u to vrijeme u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj postojao koncentracijski logor smrti Jasenovac, i da su tamo likvidirani i ružno mučeni veliki brojevi Srba, Židova i Roma, strašan je je dio naše prošlosti ali i povijesti.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj su u svibnju 1942. godine, svi Romi protjerani i deportirani u teretnim vagonima u koncentracijski logor Jasenovac. Pri dolasku u logor, podaci o njima većinom nisu bili evidentirani te se zbog toga danas ne zna konačan broj ubijenih. Na popisu romskih žrtava koncentracijskog logora Jasenovac nalazi se samo mali broj Roma koji su tada bili evidentirani a taj broj iznosi 16.173 Roma, od toga 5.608 djece, 4.877 žena i 5.688 muškaraca.

Ova bitka za službeno priznanje i komemoriranje genocida nad Romima bila je jako bitna. U Hrvatskoj je inicijativu za datum obilježavanja ovog dana dalo Romsko nacionalno vijeće, te ga je Hrvatski sabor u prosincu, 2014. godine, priznao i proglasio kao danom Međunarodnog sjećanja na romske žrtve Porajmosa/Holokausta.