Izvješće pučke pravobraniteljice za 2018. godinu o kojemu će raspravljati Hrvatski sabor sastoji se od sedam poglavlja uključujući uvod, podatke o postupanju u prethodnoj godini, pojedina područja zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, osobe lišene slobode i djelovanje nacionalnog preventivnog mehanizma, suradnja i javno djelovanje u promicanju ljudskih prava i suzbijanju diskriminacije, ljudske potencijale, organizaciju rada i proračun ureda te zaključak i pripremljeno je na 284 stranice.

Hrvatska se i 2018. godine nastavila suočavati s iseljavanjem, a građani kao najčešće razloge navode neorganiziranu i loše vođenu državu, korupciju i zapošljavanje podobnih, osjećaj beznađa i besperspektivnost. Česte promjene propisa, nedostatak kontinuiteta strateški važnih dokumenata i nedostatak dugoročnog promišljanja, također su faktori koji se navode kao razlog iseljavanja.

Mnogi su u Hrvatskoj i dalje suočeni sa siromaštvom koje ih onemogućuje u ostvarenju mnogih prava. Ovo se posebice odnosi na Rome koji većinom žive u ruralnim dijelovima kontinentalne Hrvatske. Nedostatak socijalnih, zdravstvenih, komunalnih i drugih usluga, energetsko siromaštvo i prometna izoliranost često su svakodnevica mnogih Roma.

Područje rada i zapošljavanja najzastupljenije je među pritužbama na diskriminaciju, a kao i ranijih godina, najčešća diskriminacijska osnova je etnička pripadnost odnosno nacionalno podrijetlo, pri čemu se osobito izdvajaju pripadnici romske i srpske nacionalne manjine te migranti.

Prema podatcima Ministarstva uprave, udio pripadnika nacionalnih manjina među zaposlenima u tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade se konstantno smanjuje, a u podzastupljenosti prednjači romska nacionalna manjina, čijih je tek devet pripadnika zaposleno u ovim tijelima, navodi se u Izvješću pravobraniteljice.

Vezano uz suzbijanje diskriminacije temeljem rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla, u RH statistički podatci o nacionalnim manjinama uglavnom ne postoje ili su nedovoljno pouzdani ili provjerljivi, odnosno neredovito se prikupljaju. Primjerice, Centar za socijalnu skrb i ne prikupljaju statističke podatke o korisnicima socijalnih usluga koji bi omogućavali uvid u to koliko romskih obitelji koristi zajamčenu minimalnu naknadu, a HZZO ne može iskazati koliko Roma ima zdravstveno osiguranje. Nadležna tijela navode kako time žele izbjeći diskriminaciju te kako pravila ne dopuštaju prikupljanje ili obradu osobnih podataka, osobito ovako osjetljivih, istaknuto je u Izvješću.

,,Kako je suzbijanje diskriminacije svakako u javnom interesu, a dostupnost jasnih, pouzdanih i provjerenih statističkih podataka o pojedinim etničkim ili nacionalnim skupinama je institucijama nužna radi utvrđivanja, primjerice, razine obuhvaćenosti Roma obveznim zdravstvenim osiguranjem, budući da ih gotovo 40% u dobi od 31 do 65 godina ima neki oblik dugotrajne bolesti, državna bi tijela trebala uskladiti svoje postupanje pri prikupljanju posebnih kategorija osobnih podataka, osobito o etnicitetu i nacionalnom podrijetlu, s GDPR-om", naglašava pravobraniteljica u svom Izvješću.

Romi su također izloženi etničkom profiliranju, osobito u trgovačkim centrima. Podaci iz Godišnjeg izvještaja Agencije Europske unije za temeljna prava za 2018. navode da 45% Roma u RH smatra kako ih je u posljednjih pet godina policija zaustavila isključivo zbog romskog podrijetla, a ne zbog protupravnog ponašanja.

Čak 69% romske djece u dobi od tri do šest godina ne pohađa ni dječji vrtić ni predškolu, najviše jer njihovi roditelji ne smatraju to potrebnim. Posljedično, veliki broj romske djece pri upisu u osnovnu školu ne vlada u dovoljnoj mjeri hrvatskim jezikom pa je njihovo uključivanje od prvog dana otežano.

U izvješću pravobraniteljice se navodi kako, ''95% romske djece od sedam do 14 godina pohađa osnovnu školu, dok samo 31% Roma u dobi od 15 do 18 godina pohađa srednju školu, pri čemu je značajna razlika po spolu – školuje se 36% dječaka i samo 26% djevojčica. Glavni razlozi za to su financijski, raniji lošiji obrazovni rezultati te sklapanje braka i trudnoća, odnosno rođenje djeteta.“

Podatak iz prosinca 2018. da će Nacionalna zaklada za potporu učeničkom i studentskom standardu za akademsku 2018./2019. pripadnicima romske manjine dodijeliti 26 stipendija, što je napredak u odnosu na godinu ranije u kojoj su im dodijeljene 22, zapravo je porazan, s obzirom da četvrtina Roma u dobi od 18 do 24 godina kao objašnjenje zašto se trenutno ne školuje, navodi financijske razloge.

Ipak, napredak postoji – „nakon što smo u Izvješću za 2017. ukazali da se Romima koji ponavljaju razred ukida stipendija od 500 kn, zbog čega odustaju od školovanja, Odluka je izmijenjena, a Romi ponavljači će primati stipendiju u umanjenom iznosu od 300 kn.“

Pozitivno je i što će Ministarstvo znanosti i obrazovanja provesti osam projekata u sklopu programa potpore obrazovanju djece i učenika romske nacionalne manjine. Za 8,3 milijuna kn osigurat će se prijevoz u školu, produženi boravak, dodatna i dopunska nastava, potpora u učenju hrvatskog jezika, izvannastavne aktivnosti, dodatno usavršavanje učitelja i nastavnika i drugo. Međutim, ovim sredstvima će biti obuhvaćeno tek 190 djece iz tri dječja vrtića i 548 učenika iz 20 osnovnih škola, iako 69% romske djece u dobi od tri do šest godina nije obuhvaćeno predškolom, vrtićem i/ili osnovnom školom, dok ih u osnovnu školu ide više od 95%, te ih je ukupno 935.

,,Osim toga, vrlo je ozbiljan i problem nezaposlenih mladih Roma, što pokazuju i podaci HZZ-a – Romi s 15-19 godina čine 40,8% u ukupnom broju nezaposlenih Roma, 68,62% ih je bez, a 24% samo sa završenom osnovnom školom. Stoga kad se i zaposle, to uglavnom budu javni radovi - 630 od 890 ukupno zaposlenih Roma tijekom 2018. zaposleno je upravo na ovaj način, što ne nudi trajnu zaposlenost i ne povećava mogućnost zapošljavanja stjecanjem trajne kvalifikacije. S druge strane, mjera osposobljavanja na radnom mjestu je u 77,1% slučajeva uspješna u trajnom zapošljavanju, no u njoj je tijekom 2018. sudjelovalo samo osam Roma. No, kroz izravan rad s nezaposlenim Romima i zainteresiranim poslodavcima, uz moguće produljenje trajanja s dosadašnjih šest na 12 mjeseci, ovu mjeru bi trebalo primjenjivati češće i učinkovitije."

Pravobraniteljica upozorava kako diskriminacija Roma uzrokuje realne troškove u društvu, kroz izgubljene mogućnosti zarade i zapošljavanja uslijed isključenosti romskih djevojčica iz sustava obrazovanja zbog diskriminacije temeljem spola i nacionalnog podrijetla. ,,Romkinje su u većoj mjeri isključene s tržišta rada, 75% ih je nezaposleno ili su domaćice, 58% ih u radno sposobnoj dobi nikad nisu bile zaposlene, a u posljednjih 365 dana, za novac je radilo samo 20,8% Romkinja te 54,4% Roma."

U Izvješću se naglašava kako su Romi iz društva isključeni i uslijed uvjeta stanovanja. Tek četvrtina romskih kućanstava u RH je prostorno integrirana među većinskim stanovništvom, dok svi ostali žive u koncentriranim, odnosno izdvojenim lokalitetima. Pritom su uvjeti stanovanja, odnosno dostupnost određenih komunalnih odnosno infrastrukturnih usluga u kućanstvima te opremljenost namjenskim prostorijama povezani s lokacijom, pa su tako izdvojena romska naselja puno slabije opremljena, što ukazuje na još jednu negativnu posljedicu njihove prostorne segregacije. Pravobraniteljica predlaže osmišljavanje mjera kojima bi se integrirala u većinsko stanovanje i opremila sadržajima koji podižu kvalitetu života.

Upozorava se kako nedostaje bolja suradnja i koordinacija za rješavanje poteškoća specifičnih za romsku nacionalnu manjinu. Stručnjaci koji se bave ovim problemima na lokalnoj razini ukazuju da bi koordinirani stručni timovi MUP-a, pravosuđa, obrazovanja, zdravlja, centara socijalne skrbi i zavoda za zapošljavanje, tijela regionalne i lokalne samouprave, škola, udruga i samih stanovnika, mogli pokrenuti nužne promjene.

,,Njihove bi aktivnosti, osobito preventivne, trebalo usmjeriti na djecu i mlade Rome, uz podršku policijskih službenika i socijalnih radnika u romskim zajednicama. Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma trebalo bi razmotriti mogućnost stvaranja takvih interdisciplinarnih timova, koji bi na lokalnoj razini lakše koordinirali i planirali aktivnosti“, predlaže pravobraniteljica.

Pravobraniteljica upozorava kako nije dobro što Vlada još uvijek nije usvojila “već pripremljeni nacrt“ Akcijskog plana za provođenje Strategije, a nisu dostupni niti podatci o provođenju mjera za 2018., iako je radi njihovog praćenja kreiran vrlo dobar i koristan on-line alat."

Netrpeljivost prema različitim skupinama i mišljenjima i dalje je snažno prisutna u javnom prostoru. Učestale su i pojave negiranja zločinačkog karaktera NDH, a neki i dalje pogrešno pokušavaju opravdavati pozdrav „Za dom spremni“ pozitivnim konotacijama obrane u Domovinskom ratu, iako je on i tada bio u suprotnosti s Ustavom.

Unatoč određenim poboljšanjima, nisu se dogodile značajnije sustavne promjene. I dalje pristižu i pritužbe migranata i udruga koje upućuju na otežani pristup međunarodnoj zaštiti i nasilje policije nad migrantima u iregularnom prelasku granice, uz izostanak učinkovite istrage tih navoda, a nezakonito je i neprihvatljivo što MUP pučkoj pravobraniteljici uskraćuje neposredni pristup podatcima o postupanju prema iregularnim migrantima u svome informacijskom sustavu.

Kao pozitivan primjer pravobraniteljica je naglasila kako je u 2018. godini nastavljena bolja provedba preporuka pučke pravobraniteljice iz ranijih izvješća, što pokazuje koliko je njihovoj provedbi te suradnji s nadležnim tijelima važna potpora Hrvatskog sabora.

Upravo je dobra suradnja između nadležnih tijela na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, udruga civilnog društva, neovisnih tijela poput pravobraniteljice, stručnjaka, međunarodnih organizacija i mnogih drugih, iznimno važna i predstavlja najbolji način za iznalaženje boljih rješenja za bolju zaštitu ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije, a time i bolji život građana.