Konvencija iz Budimpešte je prvi međunarodno-pravni instrument koji se bavi pitanjima vezanim za ovakvu vrstu problema. Kibernetički kriminal je takav pojavni oblik kriminalnog ponašanja kod koga se korištenjem informatičke tehnologije i informatičkih sustava pojavljuje kao način izvršenja kaznenog djela, pri izvršenju kojega se kompjuter ili informatička mreža upotrebljavaju kao cilj ili sredstvo izvršenja. Sve većim korištenjem informatičkih tehnologija vremenom su se i kriminalne aktivnosti sve više širile i na područje kibernetike pa je postojala potreba da se i ovo važno područje uredi međunarodnim pravom.

Zbog dubokih promjena nastalih digitalizacijom, konvergencijom i neprekidnom globalizacijom računalnih mreža te zbog mogućnosti da računalne mreže i elektroničke informacije budu iskorištene za počinjenje kaznenih djela, kao i da dokazi vezani uz ta djela budu pohranjeni i prenošeni putem tih mreža zemlje članice Vijeća Europe radile su na pripremi ove Konvencije.

Vijeće Europe je Konvenciju o kibernetičkom (cyber) kriminalu pripremalo i ponudilo državama članicama na usvajanje vodeći se potrebom za postizanjem više ciljeva. Prvi cilj je bio postići veće zajedništvo između zemalja članica kako bi se vodile zajedničke kaznene politike usmjerene zaštiti društva od kibernetičkog kriminala kroz usvajanja odgovarajućeg zakonodavstva i poticanjem međunarodne suradnje. U tom procesu prepoznata je potreba za suradnjom između država i privatnog gospodarstva u borbi protiv kibernetičkog kriminala i potrebu za zaštitom legitimnih interesa prilikom korištenja i razvitka informatičkih tehnologija. Konvencija polazi od pretpostavke kako učinkovita borba protiv kibernetičkog kriminala zahtijeva povećanu, brzu i uhodanu međunarodnu suradnju u kaznenopravnim predmetima.

Donošenje ove Konvencije je bilo nužno radi odvraćanja od postupaka usmjerenih protiv tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnih sustava, mreža i računalnih podataka, kao i za odvraćanje od njihovih zloporaba kroz kriminalizaciju takvog ponašanja, usvajanja ovlaštenja dovoljnih za učinkovitu borbu protiv takvih kaznenih djela, što je posljedično dovelo do olakšavanja otkrivanja, istraživanja i kaznenog progona tih kaznenih djela, kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj razini.

Poštivanje temeljnih ljudskih prava iz Konvencije Vijeća Europe o zaštiti prava i temeljnih sloboda čovjeka iz 1950. godine, Međunarodnog pakta Ujedinjenih naroda o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine, kao i u drugih relevantnih međunarodnih sporazumima o ljudskim pravima koji potvrđuju svačije pravo na vlastito mišljenje bez miješanja izvana, pravo na slobodu izražavanja, uključujući i slobodu traženja, primanja i davanja informacija i ideja svih vrsta, bez obzira na granice, kao i prava koja se tiču poštivanja privatnosti provedeno je i u pripremi teksta ove Konvencije.

Proces pripreme Konvencije je zaključen na sastanku Vijeća Europe u Strasbourgu 8. studenog 2001. godine. Konvencija o kibernetičkom kriminalu usvojena je 23. studenog 2001. godine u na sastanku Budimpešti. Konvencija je na snagu stupila 1. srpnja 2004. godine. Do sada je Konvenciju ratificiralo 56 država.

Hrvatska je bila jedna od država koje su prije točno 17 godina potpisale Konvenciju u Budimpešti. Hrvatski sabor je 3. srpnja 2002. godine ratificirao Konvenciju usvajanjem Zakona o potvrđivanju konvencije o kibernetičkom kriminalu.

Ova Konvencija je kasnije dopunjena Dodatnim protokolom o inkriminiranju djela rasističke i ksenofobne naravi počinjenih pomoću računalnih sustava. Svrha ovog Protokola je bila dopuniti odredbe Konvencije s obzirom na inkriminiranje djela rasne i ksenofobne naravi počinjenih pomoću računalnih sustava.

Protokolom o rasizmu i ksenofobiji preciznije je uređeno pitanje govora mržnje na internetu. Polazeći od principa kako su svi ljudi rođeni slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima Protokolom se rasistički i ksenofobni sadržaj definira kao bilo koji pisani sadržaj, slika, ili izlaganje ideja ili teorija koje zastupaju, promoviraju ili potiču mržnju, diskriminaciju ili nasilje protiv pojedinca ili grupe pojedinaca zasnovan na rasi, boji kože, podrijetlu ili nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti, kao i vjeri ako se koristi kao izgovor za bilo koje od spomenutog.

Sukladno definiciji, kriminalnom radnjom smatrati će se distribuiranje ksenofobnih i rasističkih materijala putem računalnog sustava. Također, kazneno odgovornim držati će se i ksenofobne ili rasistički motivirane prijetnje ili uvrede upućene putem računalnih sustava. U okviru ovog Protokola svoje mjesto među kriminalnim prijestupima koje se počine virtualnim putem našlo je i distribuiranje i objavljivanje sadržaja koji negiraju, značajno umanjuju, odobravaju ili opravdavaju genocid ili zločin protiv čovječnosti.

Pojam ‘kibernetički’ potiče od engleske riječi ‘cyber’ koja predstavlja prefiks koji se koristi za nešto što u svojoj osnovi ima elektroniku. Ovaj pojam se koristi kada njime želimo označiti neki virtualni prostor. Termin ,cyberspace’ odnosno ‘cyber prostor’ prvi je upotrijebio Villiam Gibson u znanstveno fantastičnoj noveli Neuromancer iz 1984. godine.