Reporteri bez granica, odnosno „Reports sans frontiers” (RSF), je francuska neprofitna nevladina organizacija, usredotočena na slobodu informiranja i promicanje slobodnog, neovisnog novinarstva širom svijeta. Od 2002. godine, “Reporteri bez granica” svake godine objavljuju indeks od 180 država i teritorija, analizirajući situaciju novinarstva u svakoj od 180 zemalja. Analize se temelje na kriterijima „pluralizma i neovisnosti medija, kvalitete zakonodavnog okvira i sigurnosti novinara“. „Reporteri bez granica” ističu kako ovaj indeks nije nužno pokazatelj kvalitete novinarstva ili kršenja ljudskih prava u navedenim zemljama.

Izvještaj sadrži pet dugogodišnjih kriznih područja. Ta područja su geopolitika, tehnologija, demokracija, povjerenje i gospodarstvo, ali i javno zdravlje kao novo, šesto krizno područje. Doista, kriza koja je nedavno nastala zbog epidemije virusa COVID-19 ugrozila je pristup pouzdanim izvorima informacija, što je dalje utjecalo na položaj određenih zemalja na indeksu. To je slučaj s Kinom (177. mjesto), Irakom (162.) i Iranom (173.), zemljama u kojima je izbijanje epidemije opsežno cenzurirano.

Ovdje u Europi, COVID-19 je u tom smislu najviše utjecao na Mađarsku. Točnije, na stanje u Mađarskoj je utjecao takozvani „Zakon o Koronavirusu” premijera Viktora Orbana, kojim se za širenje ‘dezinformacija’ predviđa kazna zatvora do pet godina. Naravno, jasno je kako ova prijetnja direktno pogađa slobodno, neovisno novinarstvo.

S druge strane, prema ovom indeksu „Reportera bez granica”, najviše pozicionirane države nalaze se na sjeveru Europe, točnije u Skandinaviji. Već četiri godine za redom Norveška zauzima prvo mjesto. Drugo, treće i četvrto mjesto zauzele su Finska, Danska i Švedska, a najlošija mjesta pripala su Eritreiji (178. mjesto), Turkmenistanu (179.) i Sjevernoj Koreji (180.).

Najniže pozicionirana država u Europi je Bugarska koja se nalazi na 111. mjestu. Taj rezultat može se objasniti zloupotrebom pravosuđa za pritisak na neovisne medije, netransparentnim financiranjem medija i prisilnim otpuštanjem više istraživačkih novinara.

Hrvatska se nalazi na 59. mjestu, što je za pet mjesta bolja pozicija u odnosu na onu iz 2019. godine. Iako ova pozicija nije loša, stanje medija u Hrvatskoj daleko je od idealnog. Novinari su često izloženi prijetnjama, fizičkim napadima, govorom mržnje na internetu i kampanjama uznemiravanja, posebno kada istražuju korupciju, organizirani kriminal ili ratne zločine.

Također možemo usporediti Hrvatsku s ostalim balkanskim zemljama. Najbolji rezultat ima Bosna i Hercegovina koja se nalazi na 58. mjestu. Kosovo se nalazi na 70. mjestu, Sjeverna Makedonija na 92., Srbija na 93., a Crna Gora na 105. mjestu. Situacija za novinare i slobodu medija na mnogim poljima daleko je od zadovoljavajuće. Više od trećine ukupnog kršenja sloboda medija prijavljenih u cijeloj Europi dogodila su se u jugoistočnoj Europi, u razdoblju od 2018. do 2019. godine. 

Sloboda medija suočena je s mnogim problemima, poput napada na novinare, manjkom transparentnosti, lažnim vijestima i klevetama. Iako nezakonita u mnogim državama, kleveta je stalno prisutan problem, a sastoji se u širenju lažnih vijesti o određenoj osobi kako bi se naštetilo njenom ugledu.

To je povezano s činjenicom kako u većini balkanskih država mediji služe politici i oslikavaju političke podjele i opću političku atmosferu. Upotreba medija u političke svrhe često proizlazi iz financijskih poteškoća, odnosno nesamostalnosti medija, te izvori financirana medija često utječu na političku poziciju tih medija.

Rezultati pokazuju kako su nacionalne manjine jedva zastupljene u medijima ili su zastupljene samo u objavama na internetu. Na Kosovu „mnogi mediji koji izvještavaju o nacionalnim manjinama na rubu su opstanka, a preživjeli su uglavnom zbog međunarodne podrške".

Obećavajući primjer u regiji je Sjeverna Makedonija. Sjeverna Makedonija nalazi se na 92. mjestu, što znači da još mnogo toga treba poboljšati, ali dva glavna postignuća ostvarena su u protekloj godini. Makedonsko vijeće za medijsku etiku pokrenulo je „Registar profesionalnih internet medija”, što potiče samoregulaciju internet medija i stvara obvezu poštivanja „Kodeksa novinara”.

Nadalje, važan pravni okvir uspostavljen je „Poveljom o radnim uvjetima novinara“ i nacrta „Poštenog ugovora o radu novinara i medijskih radnika u digitalnim medijima“. Time su postavljeni temelji za poboljšanje uvjeta rada novinara i proširivanje slobode tiska u Sjevernoj Makedoniji.

Na početku smo desetljeća koje je, kako se u izvještaju navodi, „odlučujuće za novinarstvo“. Nadamo se kako će se u narednih deset godina puno toga promijeniti na bolje, tj. da će se prava medijskih radnika poboljšati, a sloboda i transparentnost medija povećati.

 

 

CROATIA 59TH ON THE REPORTERS WITHOUT BORDERS INDEX

To quote the Universal Declaration of Human Rights, “everyone has the right […] to seek, receive and impart information and ideas through any media and regardless of frontiers”. Press freedom goes hand in hand with the right to expression and the right to information and must be protected and monitored. Croatia is only 59th on the Reporters without borders Index, but five positions beter than last year.

 

Reporters without Borders, also known as Reporters sans frontières (RSF), is a French non-profit NGO which focuses on freedom of information and the promotion of free, independent journalism across the world. Every year since 2002, RSF releases an index of 180 countries and territories, analysing the journalistic situation in each country based on „pluralism and independence of media, quality of legislative framework and the safety of journalists.”. RSF points out that this Index isn’t necessarily an indicator of a country’s quality of journalism or of human rights violations in the different countries.  

The report counts five longstanding areas of crisis (geopolitical, technological, democratic, trust and economic), as well as the new global public health crisis. Indeed, the recent COVID-19 crisis has seen the access to reliable sources of information be threatened. This has had an impact on certain countries’ position in the index. This is notably the case of China (177th), Iraq (162rd) and Iran (173rd) and their extensive censorship of the recent outbreak.

Here in Europe, Hungary’s position in the Index has also been impacted by the reaction to COVID-19, and more specifically Prime Minister Viktor Orbán’s so-called “coronavirus law”. This law put in place penalties for the spreading of “[sic.] false information” of up to five years imprisonment. Of course, it goes without saying that this is a threat to free, independent journalism.

On the other end of the spectrum, the countries ranking highest overall are found in Europe, more specifically in Scandinavia. Norway holds the first position, as it has done for 4 years now. It is followed by Finland, Denmark and Sweden, ranking respectively 2nd, 3rd and 4th place. At the bottom of the list we can find Eritrea (178th place), Turkmenistan (179th) and North Korea (180th).

Meanwhile, here in Europe, the lowest ranking country is Bulgaria at 111th position. This result can be explained by judicial harassment of independent media, the appointment of funding to media outlets lacking transparency and the forced dismissal of several investigative reporters.

Croatia holds the 59th place, a remarkable five place increase when compared with the 2019 Index. Even if this situation is good compared to some, it is still far from ideal. Journalists are regularly subjected to threats, physical attacks, cyber-violence and harassment-campaigns, especially when investigating corruption, organised crime or war crimes.

We can also compare Croatia with the other Balkan countries. Bosnia and Herzegovina has the best result in the 58th position, Kosovo holds the 70th place, North Macedonia the 92nd, Serbia the 93rd and Montenegro the 105th. The situation for journalists and media freedom isn’t satisfactory in this region, with many different areas of concern. Notably, during the period 2018-2019, more than a third of all media freedom violations reported across Europe took place in south-eastern Europe.

Media freedom in the region is plagued by many concerns such as attacks on journalists, lack of transparency, fake news and defamation. Defamation, even though illegal in many states, is a persisting issue consisting in spreading false news about someone in order to harm their reputation.

This joins up with the fact that, in most Balkan countries, the media is used politically and reflects the political climate, along with its divisions. This political use of the media often stems from economical difficulties with media sources being offered financial support from political groups, affecting their political standing.

A result of the situation is that, with ethnic divisions in place, minority groups are scarcely represented, or are only covered online. In Kosovo, “many minority media are on the verge of extinction, surviving mostly on foreign divisions”.

A promising example in the region is North Macedonia. It is in 92nd place, meaning that a lot still needs to be improved, but two major achievements were reached over the past year. The Macedonian Council of Media Ethics (CMEM) created the Register of Professional Online Media, this promotes the self-regulation of online media, and creates a commitment to make sure the Code of Journalists is respected.

Furthermore, important legal framework such as the “Charter on Journalists’ Working Conditions” and a “draft Fair Working Contract for Journalists and Media Workers in Digital Media” have been put into place. All of this poses the foundations for an improvement of conditions for journalists and by extension press freedom in North Macedonia.

We are entering what the report considers to be “a decisive decade for journalism”, over the next ten years a lot will change, hopefully positively. We can hope that, over time, media workers’ conditions and rights will improve, and that media freedom and transparency will increase.