Nacionalni savjet romske nacionalne manjine Republike Srbije je institucija manjinske samouprave kojoj se zakonom povjeravaju javna ovlašćenja sudjelovati u odlučivanju ili samostalno odlučivati o pojedinim pitanjima iz područja kulture, obrazovanja, informiranja i službene uporabe jezika i pisma u cilju ostvarivanja kolektivnih prava nacionalne manjine na samoupravu u tim područjima. Redovni izbori za članove nacionalnih savjeta nacionalnih manjina održavaju se svake četiri godine. Sve manjine u Srbiji imaju svoje Nacionalne savjete uključujući hrvatsku i romsku nacionalnu manjinu. Mandat Nacionalnog savjeta traje 4 godine. Četvrti Saziv Nacionalnog savjeta počeo je djelovati krajem studenog 2018. godine. Članovi Nacionalnog saveta biraju se na neposrednim izborima. Na njima je lista Sveeuropski romski pokret dobila 32 od ukupno 35 mandata.

Dalibor Nakić: Prije svega želio bih istići da je Nacionalni savjet prema zakonu zadužen za ova četiri područja. Međutim Zakon o nacionalnim savjetima nacionalnih manjina nije prilagođen svim nacionalnim manjinama u istoj mjeri. Problemi s kojima se Romi suočavaju su vrlo kompleksni i često izlaze iz ovih okvira. Tako od Nacionalnog savjeta zahtijevaju da budemo upućeni u neka druga područja koja nisu pokrivena zakonom. Prije svega mislim na područje unapređenja zdravlja, socijalnu zaštitu, zapošljavanje i stanovanje kao ključna područja koja su definirana Strategijom za socijalno uključivanje Roma i Romkinja koju je usvojila Vlada Republike Srbije za razoblje od 2016. do 2025. godine.

— Koja tjela su općenito zadužena za romska pitanja u Srbiji?

Dalibor Nakić: Postojalo je Koordinacijsko tijelo za praćenje realizacije Strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja u Republici Srbije za razdoblje od 2016. do 2025. godine. Tu su bili predstavnici svih relevantnih ministarstava koja su nama vrlo važna na čelu s tadašnjom potpredsednicom Vlade Zoranom Mihajlović.

U najavi je osnivanje Radne grupe za koordinaciju aktivnosti za unapređenje položaja Roma kojom bi predsjedavala premijerka RS Ana Brnabić. U ovoj Radnoj grupi predviđena je suradnja s Nacionalnim savjetom ali i drugim organizacijama civilnog društva koje se bave poboljšanjem položaja Roma.

Unapređenjem položaja Roma se također bave sva relevantna ministarstva kao i međunarodni partneri, strani donatori, Europska komisija, OESS, UN i ostali.

— Ima li Nacionalni savjet na raspolaganju sredstva za koje raspisuje natječaje?

Dalibor Nakić: Nacionalni savjet se financira iz proračuna RS. Za praćenje našeg rada zaduženo je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog koje je osnovano u ovoj Vladi. Dobijemo određena sredstva koja se raspoređuju tako da se 50% proračuna koristi za održavanje i funkcioniranje Nacionalnog savjeta, a drugih 50% ide na rad odbora za obrazovanje, kulturu, informiranje, službenu uporabu jezika i pisma i za projekte iz tih područja. I svakako se financiramo iz sredstava Autonomne Pokrajine Vojvodine budući da nam je sjedište registrirano u Pančevu.

— Raspisuje li Nacionalni savjet natječaje za dodjelu sredstava romskim organizacijama civilnog društva?

Dalibor Nakić: Da. Natječaji su otvoreni praktički cijele godine. Vodimo računa da u natječaje bude uključen što veći broj organizacija i da to budu projekti bitni za romsku zajednicu. Međutim, htio bih naglasiti da su sredstva koja se izdvajaju vrlo skromna i namijenjena manjim projektima. Ideja je ojačati više organizacija i udruga kako bi u budućnosti mogle konkurirati za više sredstava.

Obrazovanje

— Uzimajući u obzir da je obrazovanje osnovni uvjet za poboljšanje socijalno-ekonomskog statusa Roma, koje mjere poduzima Nacionalni savjet za poboljšanje situacije u ovom području?

Dalibor Nakić: To su prije svega afirmativne mjere upisa romskih učenika u srednje škole. Romski učenici kada završe osmi razred na ukupan broj poena koji osvoje dobijaju još 30% u odnosu na razliku do 100 bodova. Ukoliko, recimo, osvoje 70 bodova ukupno oni na to dobijaju još 30% na tu razliku do 100 bodova, razlika je 30 bodova, 30% od toga im se dodaje, tako da oni dobijaju još 9 bodova. To je značajno da romska djeca mogu biti konkurentnija kako bi upisali željenu srednju školu.

Druga jako bitna mjera koju Ministarstvo prosvjete pruža učenicima romske nacionalnosti je stipendiranje romskih sredjoškolaca. Ove godine dodijeljeno je 1207 stipendija najboljim srednjoškolcima koji su se prijavili za stipendiju. Bilo je oko 4000 prijava. Taj iznos je oko 5.400 dinara, u eurima to je malo više od 40 eura. To nije veliki novac. Međutim za jednu romsku obitelj koja dobije socijanu pomoć od 15 000 dinara to je skoro 30% ukupnog proračuna. To nije zanemarivo. Ali stipendija je važna ne samo s ekonomskog aspekta već i kao neka vrsta motivacije.

Pored spomenutih mjera u srpskim školama postoje pedagoški asistenti za rad s romskom djecom. To je neka vrsta veze između romskih učenika, obitelji i same škole. Pedagoški asistenti pružaju neposrednu pomoć i podršku učenicima u obrazovanju, surađuju s pedagoško-psihološkom službom, daju romskoj djeci određene materijale u dogovoru sa nastavnicima. Znate, jako je važno za djecu imati u školi nekoga tko je njima blizak, tko govori njihovim jezikom, tko je iz njihovog naselja, za koga znaju da je Rom. Pedagoški asistent često postaje i uzor za neke romske učenike da se školuju te da krenu njegovim stopama i zaposle se u području obrazovanja. Da bi škola imala pedagoškog asistenta donijet je pravilnik koji predviđa da svaka škola koja ima najmanje 20 učenika romske nacionalnosti može tražiti od Ministarstva prosvjete uvođenje pedagoškog asistenta za romsku djecu.

Još jedna mjera je afirmativni upis studenata na visokoškolske ustanove. 1% od ukupnog broja upisanih na razini svih fakulteta mogu biti pripadnici romske nacionalnosti koji se upisiju putem afirmativnih mjera i koji su u tom slučaju financiraju iz sredstava proračuna RS. Sad smo u pregovorima sa Ministarstvom prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja RS o povećanju te kvote s 1% na najmanje 3%.

Za studente također postoje stipendije. Ove godine su dodijeljene 102 stipendije studentima romske nacionalnosti s tim što za ovu stipendiju imaju pravo konkurirati samo studenti druge godine.

— Postoji li u Srbiji središnja baza podataka o upisanim romskim učenicima i studentima?

Dalibor Nakić: Trenutno se radi na takvom sustavu. Zove se Dositej po Dositeju Obradoviću, našem velikom prosvjetitelju. Ali prilično je teško voditi takvu bazu podataka jer neki Romi ne koriste afirmativne mjere budući da su dobri đaci, smatraju da mogu sami proći.

— Kakva je u Srbiji situacija po pitanju segregacije romskih učenika?

Dalibor Nakić: Imamo nažalost škole s velikim postotkom romskih učenika. U Nišu postoji jedna škola u kojoj je više od 96% učenika romske nacionalnosti, imamo takvu školu u Bujanovcu, na Novom Beogradu  -  to su uglavnom škole koje su smještene u blizini romskih naselja. To su faktički segregirane škole. Mi smo protiv toga. Zalažemo se za to da romska djeca pohađaju škole u kojima su u kontaktu s djecom iz većinske populacije. Samo se na taj način gradi neka vrsta tolerancije i multikulturalnosti.

Uporaba romskog jezika

— Materinji jezik je temelj identiteta većine nacionalnih manjina. Kakvo je stanje u Srbiji te u kojoj mjeri Romi govore romani čib, u kojoj bajaški ili neki treći jezik te koliki je dio Roma koji govore samo srpski?

Dalibor Nakić: Nažalost nemamo takvih podataka, ali činjenica je da sve veći broj romske djece i mladih ne govori romskim jezikom. To se posebno odnosi za Rome koji ne žive u romskim mahalama. U romskim mahalama pogotovo na jugu Srbije se još uvijek održao jezik. U središnjem dijelu Srbije situacija je znatno lošija. Romskim jezikom uglavnom govore starije generacije. Što se tiče sjevera Srbije, u Vojvodini se svakako govori romski ali i tu primjećuje tendenciija da mladi ljudi često ne govore romskim jezikom.

Nama je zaista veliki i važan cilj očuvati romski jezik a time i svoj nacionalni identitet. Mi jesmo za integraciju ali nikako nismo za asimilaciju.

— Postoji li u srpskim školama, posebno u regijama s velikom koncentracijom pripadnika romske nacionalne manjine, predmet romski jezik i romska kultura?

Dalibor Nakić: Prije 6-7 godina u školama je uveden izborni predmet nacionalni jezik sa elementima nacionalne kulture. Dakle, svaka škola može imati predmet romski jezik ali mora se prijaviti određeni broj učenika. Imamo problema i sa kadrovima, jer nema ih svaka škola. Vojvodina prednjači po broju nastavnika romskog jezika. Ima nastavnika i u Leskovcu, Vranju i Bujanovcu. Za središnju Srbiju nemamo informacija.

— Koji konkretno romski jezik oni predaju?

Dalibor Nakić: Jako je teško reći. Mi smo kao Nacionalni savjet donijeli odluku o standardizaciji romskog jezika po učenju našeg čuvenog profesora dr. Rajko Đurića. To je mješavina arlijskog, tamarskog i gurbetskog jezika. Ja sam zagovornik toga da riječi budu dio standardizacije romskog jezika i da budu književno prihvatljive. Ali općenito arlijski jezik dominira na jugu Srbije: Bujanovac, Surdulica, Vladičin Han, Leskovac, Niš, dok gurbetski dominira u Središnjoj Srbiji i u Vojvodini. Beograd je malo izmiješan - tu ima Roma koji su doseljavali s juga Srbije, tako u Beogradu ima i jednih i drugih. 

Informiranje Roma i o Romima

— Još jedno područje u kojem Nacionalni savjet ima ovlašćenja donositi odluke je informiranje. Ima li u Srbiji sredstava javnog informiranja za pripadnike romske nacionalne manjine?

Dalibor Nakić: Svakako postoje. Na Radioteleviziji Vojvodine (RTV) postoji Romska redakcija koja svakodnevno emitira program na romskom jeziku i iznosi aktuelnosti koje su važne za romsku zajednicu. Imamo dvije emisije na javnom servisu odnosno Radioteleviziji Srbije. Na Radio Beogradu postoji jedna emisija koja se zove “Romano Them” (Svijet Roma). Postoje i brojni portali koji drže naši novinari Romi.

— A koliko ste zadovoljni načinom na koji srpski mediji informiraju o Romima?

Dalibor Nakić: U principu smo zadovoljni izvještavanjem o Romima. Međutim, vrlo često zna se dogoditi da pojedini mediji žele napraviti senzaciju pa vrlo često kad se nešto dogodi oni ističu da su to pripadnici romske nacionalnosti.

Ali imamo kao Nacionalni savet dobru suradnju sa medijima, često smo u medijima, šaljemo određene objave, te televizije s nacionalnom frekvencijom ih objavljuju.

 

Romska kultura

— Što se tiče kulture, što konkretno Nacionalni savjet radi na očuvanju i unapređenju romske kulture?

Dalibor Nakić: Svakako podržavamo udruge s projektima iz područja kulture. Osnovali smo dva kulturna centra kao ustanove kulture budući da po zakonu imamo mogućnost osnivati takve ustanove. Imamo kulturni centar u Nišu i Kruševcu. Međutim, postoji problem oko financiranja ovih centara jer Nacionalni savjet nema dovoljno sredstava da sve to infinancira kako bi funkcioniralo na razini na kojoj mi želimo. Svakako lokalne samouprave pružaju određenu pomoć romskim kulturnim centrima. U namjeri nam je formiranje sličnih kulturnih centara diljem Srbije. Čak i po Strategiji socijalnog uključivanja Roma i Romkinja predviđeno je otvaranje dvadesetka romskih kulturnih centara. Ideja nam je da se malo više uključi i Ministarstvo kulture kako bi i oni djelomično preuzeli financiranje kulturnih centara.

 

Suradnja s lokalnom razinom

— U jednom od svojih ranijih intervjua ste rekli da Nacionalni savjet pridaje veliku pažnju suradnji s lokalnom razinom. Kakva je ovdje uloga kancelarija za romska pitanja koje djeluju u općinama?

Dalibor Nakić: U Srbiji postoji samo Kancelarija za inkluziju Roma na razini Autonomne Pokrajine Vojvodine, koju financira Vlada APV. U općinama i gradovima Srbije postoje koordinatori za romska pitanja koji su neka vrsta veze između romske zajednice i lokalne samouprave. Međutim, takvi koordinatori ne postoje u svim lokalnim samoupravama. To ovisi o dobroj volji lokalne samouprave, a mi bismo željeli da to bude regulirano zakonom. Pokazalo se da su koordinatori za romska pitanja jedan jako važan lokalni mehanizam potpore romske zajednice.