Slavljenje majki i majčinstva je bio običaj još u antičkoj Grčkoj gdje su se održavali festivali u čast božice majke Ree, žene boga Krona, a u Rimu se obilježavao proljetni festival  posvećen božici Kibeli, majki zemlji. Rani kršćani su slavili majke tijekom festivala koji se obilježavao četvrte korizmene nedjelje, a slavili su prvenstveno Djevicu Mariju, odnosno Bogorodicu, a kasnije je praznik proširen na sve majke.

Ovaj običaj je gotovo potpuno izumro do 19. stoljeća da bi ga ponovo oživjela Anna Jarvis, koja je 1907. godine, u Graftonu, nakon druge godišnjice smrti njezine majke osnovala Memorial Mothers Day Meeting. S 500 bijelih karanfila izrazila je svoju ljubav prema preminuloj majci i u mjesnoj ih je crkvi dijelila drugim majkama.

Njena kampanja, da se Dan majki prepozna i usvoji kao službeni praznik u SAD-u, je počela još 1905. godine, nakon što joj je preminula majka. Vođena željom da sačuva uspomenu na svoju majku, ali i na sve majke na ovom svijetu, jer je vjerovala da je majka osoba koja će učini za nas više nego bilo tko na drugi. Kao rezultat njenih nastojanja 1914. godine predsjednik SAD-a, Woodrow Wilson, je donio odluku kojom se će se Dan majki slaviti u drugu nedjelju u svibnju, kao nacionalni praznik SAD-a.

Iako je uspjela u službenom priznanju Majčinog dana, Jarvis je postala ogorčena komercijalizacijom i tog blagdana. Ona je taj dan zamišljala kao dan obiteljske proslave majki i majčinstva. Njena ideja za obilježavanje Majčinog dana je pretpostavljala da na taj dan djeca posjećuju majke ili majkama napišu pisma. No, kada je blagdan dobio nacionalni karakter, nije prošlo puno vremena prije nego su ga cvjećare, kompanije za prodaju čestitki i drugi trgovci kapitalizirali.

Razočarana, Anna Jarvis je pribjegla javnoj kampanji protiv onih koji su Majčin dan pretvarali u izvor profita, govoreći protiv cvjećara, prodavaonica slatkiša pa čak i nekih dobrotvornih organizacija. Također je pokrenula bezbroj tužbi protiv skupina koje su koristile ime „Majčin dan“, a na kraju je potrošila većinu svog bogatstva na pravne troškove. Do svoje smrti, 1948. godine, aktivno je lobirala vladu da ukloni ovaj blagdan iz američkog službenog kalendara.

Dok se, danas, Majčin dan proslavlja širom svijeta, načini i tradicije prema kojima se proslavlja kao i datum kada se u pojedinoj zemlji proslavlja, ovise od zemlje do zemlje. U katoličkoj crkvi, blagdan je primarno povezan sa štovanjem Djevice Marije. Kod pravoslavnih kršćana, majkama je posvećen poseban blagdan koji se obilježava drugu nedjelju prije Božića. Taj praznik se naziva Materice i dio je trodijelnog ciklusa koji još uključuje i blagdane koji se nazivaju Detinci (posvećeni djeci) i Oci.

U islamu, Majčin dan kao poseban blagdan ne postoji. Ali, prema nekim islamskim vjerovanjima, Raj se nalazi pod majčinim nogama i do njega se, nakon smrti, može doći samo ako se tijekom života voli i poštuje majka.

Na Tajlandu se ovaj blagdan obilježava u kolovozu, na datum rođenja kraljice Sirikit, a u Etiopiji, na primjer, pripada prazniku „Antrosht” koji se proslavlja u jesen, nakon kišne sezone.

Za mnoge žene, postajanje majkom, je velika promjena u životu. Najčešće taj moment povezuju sa intenzivnim emocijama i neopisivom ljubavlju. Biti roditelj je posao sa velikom odgovornošću u kojem, većinom, glavnu riječ vode majke. Majke se svakodnevno suočavaju sa različitim izazovima, posebno ako su samohrane ili žive na rubu egzistencije.

U romskom narodu, kao i u drugim narodima kroz povijest, majčinstvo se najčešće smatra najvažnijim zadatkom žene. U romskim zajednicama obitelji su najvažnije i većina Roma je željela i imala brojnije obitelji. Mnogi Romi kažu da su sretniji što više djece imaju. Smatra se da su djeca znak sreće i prestiža.

Romkinje, kao majke, su temelj romskih obitelji i njihov najvažniji element. Kako je romsko društvo, društvo u kojem još uvijek u najvećem dijelu vladaju patrijarhalne norme, na majkama je najveći dio posla kada su u pitanju djeca i njihov odgoj. Majke Romkinje često žive teško i u vrlo ograničenim materijalnim uvjetima rađaju i odgajaju djecu. Veliki je broj samohranih majki koje u mnogim slučajevima nemaju dovoljnu, a po nekad nemaju nikakvu pomoć i podršku očeva svoje djece. U odnosu na opću populaciju majke Romkinje su prosječno bitno manje obrazovane i najčešće nemaju kontinuirane osobne prihode osim onih koje dobivaju kroz sustav socijalne skrbi.

Još uvijek mnoge Romkinje postaju majke u vrlo ranoj dobi i maloljetničko majčinstvo najčešće znači prekid školovanja, ali i brojne izazove s kojima se teško nositi i puno zrelijim i iskusnijim majkama. Te mlade majke su u posebno teškom položaju. Uhvaćene između svijeta odraslih u koji su udajom i majčinstvom ušle i svijeta djetinjstva i puberteta u kojem se, svojim uzrastom, još uvijek nalaze te mlade Romkinje odgajaju svoju djecu.

Kada govorimo o majkama i majčinstvu u Hrvatskoj danas, prije svega govorimo o lošim demografskim pokazateljima. Godinu za godinom smanjuje se broj majki i broj djece. Također, žene sve kasnije postaju majke što dovodi do povećanja trudnoća koje prate poteškoće, kao i slučajeva u kojima roditelji ulaze u programe potpomognute oplodnje. Sustav podrške majkama nije doveden do kvalitetne razine iako se vide pomaci u pozitivnom smjeru. Problem je što ti pomaci nisu rezultat sustavnog pristupa na nacionalnoj razini već kombinacija sporadičnih mjera pojedinih nacionalnih institucijama i pojedinih jedinica lokalne i područne samouprave.

U Hrvatskoj je, 2014. godine, provedeno istraživanje na temu majčinstva i karijere, u kojem je ispitano 1.200 majki. Oni pokazuju i da bi majke, osim povećanja plaće (42%), povećale fleksibilnost u organizaciji posla (31%) i smanjile broj sati na poslu (21%). Polovica ispitanica uspijeva, a polovica ne uspijeva uspostaviti ravnotežu između privatnog i poslovnog života prema rezultatima ovog istraživanja. Zanimljivo je da je u skupini koja ima odgovarajuću ravnotežu puno veći postotak žena članica uprava (56%) te onih s najvišim stupnjem obrazovanja, što pokazuje da majke koje imaju viši stupanj obrazovanja (magistrice i doktorice) nailaze na manje prepreka za daljnji razvoj karijere, dok su u najnezahvalnijem položaju majke koje sa svojim prihodima doprinose puno manje kućnom budžetu (do 40%).

Biti majka je uvijek zahtjevna i teška uloga, bez obzira na nivo edukacije, financijsko ili bračno stanje. Majčin dan je prilika da se posebno prisjetimo majki, da im čestitamo praznik, da ih posjetimo i da im zahvalimo  za sve što su učinile za nas od trenutka kada su nas nosile u svom tijelu, hranile nas i uspavljivale, odgajale i brinule o nama i učinile svo što je u njihovoj moći da imamo sretan život.

Svim majkama želimo sretan Majčin dan!