U Hrvatskoj najmanje 500-tinjak djece godišnje se nađe na ulici prisiljeno na prosjačenje, bilo od odraslih osoba koje ih iskorištavaju, bilo spletom životnih okolnosti, može se zaključiti iz podataka centara za socijalnu skrb i policijskih evidencija.

Prema Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih naroda nastaloj 1979. godine, a usvojenoj 1989. godine, u članku 1. pojam dijete označava “svaku osobu mlađu od 18 godina, osim ako se zakonom koji se primjenjuje na dijete granica punoljetnosti ne odredi ranije”.

Kada u Hrvatskoj govorimo o ''djeci ulice'', na žalost, uglavnom govorimo o romskoj djeci. Uzroci ove pojave su mnogobrojni i kompleksni. Tu se može navesti siromaštvo, idustrijalizacija, urbanizacija ali prije svega obitelj. Članci 5. i 18. Konvencije o pravima djeteta UN-a, a u našem nacionalnom zakonodavstvu članak 63. Ustava Republike Hrvatske te članak 91. Obiteljskog zakona, govore o tome da su roditelji odgovorni za vlastitu djecu. Obitelj je nukleus društva i primarno mjesto socijalizacije.

Brojne su poteškoće s kojima se susreću oni koji djeluju na rješavanju ovog problema.  Najveće prepreke su loše zakonodavstvo, pravni sustav koji ne funkcionira, nedovoljna ekipiranost te koordinacija i suradnja centara za socijalnu skrb i policije, zloupotrebe roditeljskih prava, predrasude, nedovoljno uključivanje u rješavanje ovog problema romskih i proromskih organizacija civilnog društva, vijeća i predstavnika romske nacionalne manjine i drugih romskih predstavnika, ali i nedovoljna informiranost djece žrtava o svojim pravima.

U pravilu prosjačenje djece, od kojih su neka u vrlo mladoj dobi iniciraju, organiziraju i nadziru odrasle osobe, najčešće njihovi roditelji ili drugi članovi obitelji. Rade to zbog imovinske koristi, a neke obitelji se ''specijaliziraju'' za prošnju. Posebno drastični su primjeri kada majke prose noseći na ruka novorođene bebe. Dodatni motiv za korištenje djece za prošnju od strane odraslih je i zakonski okvir prema kojem dijete za prekršajna odnosno kaznena djela ne odgovara odnosno odgovara u manjoj mjeri u odnosu na odraslu osobu.

Zakonom je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina onome "tko prisili dijete na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo zlorabi djetetova prava", ali nema puno primjera primjene ove zakonske odredbe o čemu svjedoči još uvijek prisutna praksa dječje prošnje po ulicama u Hrvatskoj.

Iako još ne postoji detaljan i razrađen mehanizam sustavnog sprječavanja iskorištavanja djece za rad, posebno na ulici, ipak postoje mogućnosti da kao građani reagiramo na ovu štetnu pojavu obraćanjem centrima za socijalnu skrb, Ministarstvu unutarnjih poslova ili pravobraniteljici za djecu.

Međunarodni dan djece koja žive i/ili rade na ulici na ulici važna je prilika da podignu svijest o problemima milijuna djece u ovoj situaciji širom svijeta.