Međunarodni dan ljudskih pravo službeno je proglašen 4. prosinca 1950. godine kada je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila posebnu Rezoluciju kojom poziva sve zemlje članice Ujedinjenih naroda i sve druge organizacije koje to žele da obilježe 10. prosinac kao Međunarodni dan ljudskih prava.

Put do Opće deklaracije o ljudskim pravima bio je dug. Kroz razne inicijative i međunarodnu suradnju isticana je potreba da se donese opći dokument koji bi definirao što su temeljna ljudska prava. Tek osnivanjem Ujedinjenih naroda nakon najstrašnijeg svjetskog krvoprolića u Drugom svjetskom ratu stvoreno je tijelo koje je imalo međunarodni autoritet da pristupi donošenju takvog dokumenta.

Svijet se krajem Drugog svjetskog rata suočio ne samo sa svim posljedicama rata u obliku pustošenja i stradanja milijuna vojnika već i s činjenicom kako je u tom ratu poginuo ogroman broj civila, a često je stradanje civila bio cilj ratnih djelovanja. Ali Drugi svjetski rat je posebno obilježen genocidom koji je nacistička Njemačka i zemlje i razne tvorevine koje su u njoj vidjele svoj uzor počinile nad cijelim narodima.

U Europi je svojim razmjerima posebno strašan bio holokaust ili Šoa, genocid počinjen nad oko šest milijuna Židova. Na području današnje Republike Hrvatske ustaše su organizirale niz koncentracijskih logora od koji je po razmjerima stradanja najveći bio Jasenovac. U tim logorima ali i na bezbrojnim drugim mjestima su provele genocid nad tri stradalnička naroda Srbima, Romima i Židovima. O stradanju Roma u Porajmosu / Holokaustu dovoljno svjedoči i činjenica da je bilo potrebno sedamdeset godina da broj Roma u Republici Hrvatskoj dosegne broj zabilježen prije Drugog svjetskog rata.

Sva ta stradanja, a genocid i najgori zločini protiv humanosti su izvršeni i u drugim dijelovima svijeta, su pitanje temeljnih ljudskih prava stavili u središte pažnje međunarodne zajednice.

Nacrt opće deklaracije o ljudskim pravima je kroz dvogodišnji rad i pregovore pripremio posebni Odbor Povjerenstva za ljudska prava koji je osnovalo Ekonomsko i socijalno vijeće Ujedinjenih naroda 1946. godine. Bilo je potrebno dogovoriti puno kompromisa kako bi se usuglasio tekst Deklaracije koji je bio prihvatljiv većini tadašnjih članica Ujedinjenih naroda.

Opća deklaracija se relativno kratak dokument koji čini preambula i 30 članaka. Preambula navodi razloge za donošenje Opće deklaracije. Opća deklaracija, kroz svoje pojedine članke, govori o dostojanstvu, slobodi, ravnopravnosti, bratstvu, o pravima građanina pojedinca uključujući pravo na život i zabranu porobljavanja ljudskih bića, o principima legalnosti ljudskih prava i njihove zaštite u slučajevima kada su ugrožena, o pravima pojedinca u odnosu na zajednicu, o pravima na izražavanje mišljenja, udruživanja, vjerske slobode uključujući i pravo udruživanja, o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima pojedinca kao i o načinima ostvarivanja prava u područjima u kojima prava pojedinca ne mogu biti primijenjena.

Iako, sama po sebi, Opća deklaracija nije obvezujući dokument, njene odredbe i principi uključeni su u mnoge međunarodne sporazume, regionalne instrumente za zaštitu ljudskih prava, kao i u ustave i zakone značajnog broja država.

Opća deklaracija je bila i prvi korak koji je u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda doveo do usvajanja Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR)  16. prosinca 1966. godine i Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR) 19. prosinca 1966. godine. Oba ova temeljna međunarodna ugovora stupila su na snagu 1976. godine i time bitno unaprijedila sustav međunarodnog prava u području temeljnih ljudskih prava i sloboda. Uz navedene sporazume Opća deklaracija je potakla donošenje više od šezdeset pravnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava koji danas zajedno čine međunarodni standard ljudskih prava. Kroz ove dokumente stvoren je temelj za ljudska prava kakva poznajemo i koja na današnji dan obilježavamo širom svijeta.

Na međunarodni inicijativu 2011. godine proveden je i veliki svjetski otvoreni natječaj za izbor službenog Loga za ljudska prava. Od više od 15 tisuća prijedloga iz 190 zemalja na kraju je izabran simbol koji je nastao spajanjem dva univerzalna motiva - ljudske šake i ptice pod nazivom ''Slobodan kao čovjek'' odnosno ''Free as a man''. Autor loga je srpski dizajner Predrag Stakić.

Svima koji daju svoj doprinos svakodnevnoj borbi za poštovanje ljudskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj i širom svijeta čestitamo današnji veliki praznik – Međunadoni dan ljudskih prava.