Građani Kosova glasali su 14. veljače 2021. godine na parlamentarnim izborima. Proalbanska stranka Vetëvendosje ("Samoopredeljenje") dobila je gotovo 50% glasova, dominirajući nad tradicionalnim strankama predvođenim bivšim ratnim vođama. Suprotno rezultatima prethodnih izbora, kada je osvojila većinu mandata ali je morala ostati u oporbi (osim kratkog razdoblja 2020. godine), stranka je sad osvojila više od polovice mjesta koja pripadaju nacionalnoj većini (58 od 100). Međutim, nova vlada potvrđena 22. ožujka, ipak je trebala dobiti podršku nekoliko zastupnika manjina da bi postigla apsolutnu većinu (61 mjesto od 120 ukupno).Slično tome, Vjosu Osmaniju Skupština je 4. travnja izabrala za predsjednicu zahvaljujući glasovima nekih zastupnika koji predstavljaju manjine, dok kosovsko-albanska oporba nije podržala njezinu kandidaturu.

U teoriji, Kosovo ima politički sustav koji osigurava zastupljenost manjina i na lokalnoj i na nacionalnoj razini. U Skupštini 20 mjesta od 120 pripada manjinama, od kojih četiri mjesta pripadaju zajednicama Roma, Aškalija i Egipćana (RAE). Svaka od ove tri zajednice dobiva jedno zajamčeno mjesto, a četvrto mjesto dobiva skupina s najviše glasova. Budući da se mnogi zakoni ne mogu usvojiti bez većine od ovih 20 glasova, zastupnici manjina imaju ključnu ulogu u Skupštini. Na primjer, članak 81. Ustava kaže da se zakoni o pitanjima kao što su "obrazovanje", "upotreba jezika" ili "zaštita kulturne baštine" donose uz podršku zastupnika manjina. U principu, tako visoka razina zastupljenosti manjina trebala bi osigurati zaštitu manjinskih prava. Nažalost, situacija je složenija od one kako se na prvi pogled čini.

Prema službenim rezultatima posljednjih izbora, pokret Romska inicijativa pod vodstvom Gazmenda Salijevića dobio je najviše glasova među strankama koje predstavljaju zajednice Roma, Aškalija i Egipćana i trebao je dobiti dva zastupnika u Skupštini. Aškalije i Egipćane predstavlja jedna osoba. Međutim, mnogi političari iz poraženih stranaka tvrdili su da su izbori bili namješteni. Problem je u tome što, na nekim mjestima, broj glasova za Romsku inicijativu (ali i stranke koje predstavljaju bošnjačku manjinu) premašuje broj stanovnika koji su tvrdili da pripadaju tim zajednicama. Središnje izborno povjerenstvo bilo je posebno sumnjičavo s obzirom na to da su te stranke najviše glasova dobile na područjima u kojima su uglavnom živjeli Srbi. Više od dvadeset godina nakon rata, napetosti i dalje truju odnose između Albanaca i Srba na Kosovu.

Srpska lista, glavna stranka koja predstavlja Srbe, optužena je za organiziranje glasova Srba u korist stranaka Roma i Bošnjaka, kako bi povećala svoj utjecaj u Skupštini. Stranka je i dalje ključni sudionik na nacionalnoj pozornici, kao dio koalicijskih vlada od 2014. godine. Istodobno, podržava stav vlasti u Beogradu u pogledu neovisnosti Kosova. Stoga se često suočava s optužbama za podrivanje Republike Kosovo od strane vlasti u Prištini.

Organizacije Roma i Bošnjaka o kojima je riječ, tvrde da nemaju nikakvu vezu sa Srpskom listom i da ti glasovi dolaze od stanovnika koji nisu Romi i koji su ih odlučili podržati bez ikakvog političkog interesa. Nedavno je Povjerenstvo za izbornu pritužbu objavilo da poništavaju 837 glasova u korist Romske inicijative, tvrdeći da ti glasovi predstavljaju "nedemokratski standard". Vrhovni sud potvrdio je tu odluku, dok se i dalje očekuje odluka Ustavnog suda. Posljedično, Romska inicijativa je izgubila jedno od svojih mjesta u korist Naprednog pokreta Roma na Kosovu.

Ovakve političke borbe ilustriraju većinu problema političke zastupljenosti Roma na Kosovu. Prvo, trenutni sustav potiče konkurenciju između Roma, Aškalija i Egipćana, kao i unutar same zajednice Roma. Ostale stranke koje predstavljaju neku od ovih zajednica, pokazale su ogorčenje ishodom izbora, i bile su među onima koje su se najviše protivile rezultatima izbora. S takvim razdorom, borba za utjecaj između političara i njihovih pristaša prevladava nad zajedničkim interesima Roma, Aškalija i Egipćana, tri zajednice koje se stalno suočavaju sa sličnom diskriminacijom.

Otvara se pitanje legitimiteta tih predstavnika općenito. Bilo bi logično očekivati da četvrto mjesto rezervirano za Rome, Aškalije i Egipćane zauzima najbrojnija manjina među njima. Međutim, glasački popis koji vodi Kosovska agencija za registraciju građana ne sadrži nikakve informacije o nacionalnoj pripadnosti. Uz to, jako je teško utvrditi broj Romskog stanovništva: mnogi su izbjegli tokom rata, a drugi se ne usuđuju javno govoriti o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Iako bi u principu manjine jedine trebale glasati za svoje predstavnike, glasovi za romske stranke u područjima u kojima nije registriran nijedan Rom ilustriraju koliko je lako prevariti trenutni sustav. Niti jedan član Ustava niti Zakon o općim izborima u Republici Kosovo ne zabranjuje glasanje za drugu zajednicu osim one kojoj pripada građanin, što otvara mogućnost prevara u izbornom sustavu. Uzimajući u obzir da se zastupnik Roma obično bira s oko 700 glasova, dok zastupniku iz reda Albanaca treba deset puta više glasova, pa se zastupnik Roma lako se može izabrati s nekoliko glasova građana koji nisu Romi.

Čak i kad glasaju sami Romi, rezultat izbora se može promijeniti gotovo bez napora. U prošlosti su, nažalost, zabilježeni mnogi primjeri prijevara tokom izbora zastupnika Roma, Aškalija i Egipćana. Prijetnje, ucjene i kupnja glasova bile su u običajene prakse koje su se koristile za utjecaj na rezultat izbora. Te su metode posebno efikasne jer ciljaju prema stanovništvu koji se suočava sa siromaštvom i vrlo je slabo informirano.

Zastupnici manjine također se suočavaju s velikim pritiskom, ne samo onih koji su ih izabrali, već i ostatka društva. Suprotstavljeni interesi ovih dviju strana često dolaze d izražaja tokom političkih rasprava. Posebno je teško zastupniku Roma da se suprotstavi stavu političke većine u Prištini. U tom slučaju, političar se često mora suočiti s optužbama za izdaju u vezi s razvojem i suverenitetom Kosova, čineći romsku zajednicu “idealnim“ žrtvenim janjima za krivnju. Na kraju, trenutni politički sustav omogućava Albancima i Srbima da koriste romske političare kao sredstvo za promicanje i obranu svojih stavova i u tom slučaju oni nisu pravi predstavnici romske zajednice.

Predstavnici Roma, Aškalija i Egipćana pokazali su da imaju malo moći i utjecaja na politike vlada na Kosovu. Njihov prostor djelovanja uglavnom je ograničen na prodaju njihove potpore u zamjenu za kratkoročne politike ili projekte. Na primjer, kandidat Aškalija, Danush Ademi, uvjetovao je svoj glas u Skupštini izgradnjom tisuću kuća u sljedeće četiri godine od strane nove vlade. Napokon, pokazalo se da su mnogi zastupnici manjina na Kosovu puno više brinuli o privatnim interesima i svojoj rodbini nego o zajednici koju predstavljaju. Ne postojanje bilo kakvog pravnog mehanizma usmjerenog na to da oni postanu odgovorni svojoj zajednici ne pomaže u rješavanju ovog problema.

Iz svih ovih razloga, trenutni se politički sustav Kosova pokazao neučinkovitim za rješavanje manjinskih pitanja. Romi, Aškalije i Egipćani na Kosovu uživaju razinu zastupljenosti koja je viša nego u većini zemalja širom svijeta. Međutim, trenutni se sustav pokazao neučinkovitim. Na Kosovu, kao i bilo gdje drugdje, vlada i društvo trebaju biti uključeni u ovo pitanje u cjelini. Romi na Kosovu, uključujući sve prognanike i Rome bez državljanstva, zaslužuju odgovarajuću političku zastupljenost. Stoga se promjene moraju dogoditi zbog Roma ali i zbog samog Kosova.

 

 

 

 

 

The political representation of minorities appears as a democratic tool to ensure their respective rights. The example of Kosovo tends to prove that it can also lead to the opposite. 

On 14 February 2021, Kosovo citizens voted in the Parliamentary elections. The pro- Albanian party Vetëvendosje ("Self-Determination") got almost 50% of the votes, crushing the traditional parties led by former warlords. Contrary to previous elections when it won most of the seats but had to remain in opposition (except for a brief period of time in 2020) the party now has more than half of the seats of the ethnic majority (58 out of 100). However, the new government approved on 22 March still had to get the support of several minorities to reach the absolute majority (61 seats out of 120). Similarly, Vjosa Osmani was elected President by the Parliament on 4 April thanks to the vote of some MPs representing minorities while the Kosovo-Albanian opposition did not support her candidacy.

In theory, Kosovo has a political system ensuring the representation of minority at both local and national level. In the Parliament, 20 seats out of 120 are dedicated to minorities, four of which are representing Roma, Ashkali and Egyptian (RAE) communities. Each of these three communities gets one guaranteed seat, the fourth one being given to the group with the most votes. These deputies from minorities have a key role in the Parliament as many laws cannot be adopted without the majority of these 20 votes. Article 81 of the Constitution states that laws on issues such as "education", "the use of language" or "protection of cultural heritage" follow such rules for example. In principle, such a high level of minority representation should ensure the protection of minority rights. Unfortunately, the situation is more complex than what it may look like at first glance. 

According to the last elections' official results, the Roma Initiative movement led by Gazmend Salijević got the most votes among parties representing Roma, Ashkali and Egyptian communities and should have got two representatives in the Parliament. Ashkali and Egyptians will be represented by one person. However, several politicians from defeated parties claimed that the elections were rigged. The problem is that in some places, the amount of votes for the Roma Initiative (but also parties representing the Bosniak minority) is exceeding the number of inhabitants claiming that they belong to these communities. The Central Electoral Commission was especially suspicious considering that these parties received most of their votes in areas mainly inhabited by Serbs. More than twenty years after the war, tensions are still poisoning the relations between Albanians and Serbs from Kosovo.

The Srpska Lista, the main party representing Serbs, has been accused of organising votes of ethnic Serbs in favour of Roma and Bosniak parties to increase their influence in the Parliament. The party remains a key player on the national scene, part of coalition governments since 2014. At the same time, it supports the Belgrade authorities position regarding Kosovo independence. Thus, it faces regular accusations of undermining the Republic of Kosovo by Pristina authorities. 

Romani and Bosniak organisations in question claim that they have nothing to do with the Srpska Lista and that these votes come from non-Roma inhabitants who decided to support them without any political scheme. Recently, the Election Complaints and Appeals Panel announced that they annul 837 votes in favour of the Roma Initiative, arguing that these votes represent “an undemocratic standard“. The Supreme Court confirmed the ruling while a decision of the Constitutional Court is also expected. Thus, the Roma Initiative lost one of its seats in favour of the Progressive Movement of Roma in Kosovo.

These political struggles illustrate most of the problems of the political representation of Roma in Kosovo. First, the current system is increasing competition between Roma, Ashkali and Egyptians as well as in the Roma community itself. Other parties representing one of these communities, feeling aggrieved by the political outcome, were amongst the most eager to denounce the results. With such dissensions, the influence struggle between politicians and their supporters prevails over the common interest of Roma, Ashkali and Egyptians, three communities that are constantly facing similar discriminations.

Then comes the question of the legitimacy of these representatives in general. It would be logical to expect the fourth seat dedicated to Roma, Ashkali and Egyptian citizens to be held by the most numerous minority of them all. However, the voter list provided by the Civil Registration Agency of Kosovo does not provide any information regarding ethnic belonging. In addition, it is particularly difficult to quantify the Roma population: many flee during the war and others do not dare to claim their ethnic belonging. While minorities are in principle the only ones voting for their representative, votes for Roma parties in areas where no Roma people are registered illustrate how easy it is to rig the current system. No article in the Constitution nor the Law on General Elections in the Republic of Kosovo forbids the vote for another community than the one a citizen belongs to, opening a legal breach in the representative system. Considering that a Roma MP is usually elected with around 700 votes while an Albanian MP needs ten times more votes, the Roma representative can easily be elected with some votes coming from non-Roma citizens. 

Even when Roma themselves are the ones voting, the outcome can be influenced almost effortlessly. In the past, unfortunately, many frauds examples have been reported during the election of Roma, Ashkali and Egyptian representatives. Threats, blackmail and vote-buying were among the practices used to influence the outcome of elections. These methods are particularly efficient as they target a population facing poverty and a general lack of information.

Representing a minority also goes along with a lot of pressure from both the minority and the rest of society. Diverging interests between the two are more than likely to appear during political debates. It is especially difficult for a Roma deputy to go against the position of the political majority in Pristina. In that case, the politician often has to face accusations of betrayal regarding Kosovo development and sovereignty, making the Roma community the ideal scapegoat to blame. In the end, the current political system allows Albanians and Serbs to use Roma politicians as a tool to promote and defend their views, and then they are not proper representatives of the Roma community.

Roma, Ashkali and Egyptian representatives have proven to have little power and influence over Governments’ policies in Kosovo. Their margin of action is generally limited to the selling of their support in exchange for short-term policies or projects. For example, the Ashkali candidate, Danush Ademi, conditioned his vote in favour of the new government to the construction of a thousand houses in the next four years. Finally, many representatives of minorities in Kosovo proved to care much more about their private interest and the ones of their relatives than about the community they represent. The lack of any legal mechanism aimed at making them accountable to their community does not help to solve this issue.

For all these reasons, the current political system of Kosovo proved to be inefficient to deal with minority issues. Roma, Ashkali and Egyptians in Kosovo enjoy a level of representation that is higher than in most countries around the World. However, the current system proved to be ineffective. In Kosovo, as everywhere else, government and society as a whole should be involved in this issue. Roma in Kosovo, including all refugees and stateless Roma, deserve a proper political representation. Thus, changes are mandatory for the sake of both Roma and Kosovo itself.