Daniel Rafaelić, filmolog i ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) održao je predavanje kao dio programa Dana romske kulture:  Rromengo drom – tisuću godina migracije Roma u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Predavanje je bilo posvjećeno prikazu Roma na filmu, kako u domaćoj, tako i u stranoj produkciji. Na primjerima iz pet najznačajnijih filmova koji se bave Romima Rafaelić je istakao slike Roma koje se trude dati jedan drugačiji prikaz, bez pribjegavanja egzotizaciji.

Rafaelić je predavanje započeo zanimljivom pričom o Franji Lediću, zagrebačkom redatelju s početka 20. stoljeća koji je nakon Prvog svjetskog rata imao pomalo megalomanski plan – izgradnju velikog filmski grad u Zagrebu gdje će se snimati filmovi kao što bi bila njegova Ciganska krv, dugometražni horor o Romima. Plan nije uspio u potpunosti. Umjesto velikog filmskog grada izgrađen je mali studio na Horvaćanskoj cesti, a umjesto dugometražnog horora iz produkcije je 1926. godine izašao osmominutni film Ciganska krv: Dobrotvorka Balkana, izuzetna priča o potjeri i ljubavi koja se odvija u savskim čergama, a koju su oni koji su bili na predavanju imali prilike i pogledati u cjelosti.

Osim kurioziteta samog filma, treba napomenuti da je ovo jedan od vrlo rijetkih filmskih zapis o Romima na ovom području. Romi koji su tada živjeli na obali Save pojavljuju se kao glumci u ovom filmu. Riječ je o istim onim Romimi koji su, kako ističe Rafaelić, samo petnaestak godina kasnije bili sprovođeni u logore i ubijani. „Romi su, zajedno sa Židovima, Srbima i političkim disidentima postali nešto što fašistički Zagreb ne želi, čega se fašistički Zagreb srami“, istakao je Rafaelić na predavanju.

Nakon Ciganske krvi: Dobrotvorke Balkana nastaje duga pauza u snimanju filmova koji se bave Romima. Slijedeće remek djelo je film Aleksandra Saše Petrovića Skupljači perja iz 1967. godine koji je nagrađen na „povjesnom Canneskom festivalu“ te godine. I Bekim Fehmiju koji igra glavnu ulogu i Olivera Katarina ostvarili su, nakon ovog filma, velike svjetske karijere, a na pedesetogodišnjicu prikazivanja, 2017. Olivera Katarina je bila ponovo pozvana da najavi film i ponovo otpjeva Đelem, đelem. „Ovim se pokazalo da filmova sa romskom tematikom ima malo, ali ako su dobro rađeni imaju ne samo svoju publiku, nego da su svevremenska umjetnička djela“, zaključio je Rafaelić.

Na valu estetike Skupljača perja, odnosno na valu estetike naturalizma, pojavio se 1976. godine i jedan od najpoznatijih sovjetskih filmova – Cigani lete u nebo. Ono što je redatelj ovog filma, Emil Loteanu, uspio stvoriti je spojiti već postojeće slike o Romima s indijskom kinematografijom. Ovdje se spaja romska migracija iz Indije sa njihovim sadašnjim životom u Europi. Zanimljivo je kako je film postao izuzetno popularan i u Americi, uprkos Hladnom ratu. Muzika iz tog filma je možda nadmašila i sam film u popularnosti, a kako Rafaelić kaže „Ovdje se vidi što se dogodi kada ovako jaku emociju redatelj pukne pred publiku, pa šta bude, bude“.

„Šta snimati nakon Skupljača perja¬? Šta snimati nakon Cigani lete u nebo?“, zapitao se Rafaelić na predavanju. Odgovor je bio – nadrealizam. Upravo ovo je Emir Kusturica učinio 1988. godine u svom poznatom filmu Dom za vešanje. Dom za vešanje Rafaelić naziva u neku ruku „kulturnim ekscesom“ jer je u tako velikom kontrastu sa situacijom u Jugoslaviji osamdesetih godina, te je samim tim hrabar, a direktno se nastavlja na Skupljače perja i Cigani lete u nebo. Također je bio nagrađen na Canneskom festivalu, a muzika, koju je radio Goran Bregović, postigla je veliku popularnost. Nadrealizam je očito odgovarao svjetskoj kino publici toga doba.

Još jedan film s romskom tematikom koji je važan ne dolazi ni iz naše regije ni sa istoka, već iz Hollywooda. Radi se o filmu Sally Potter Čovjek koji je plakao s Johnny Deppom u glavnoj ulozi. Ovaj film prati jednu čergu na ulazu u Pariz uoči Drugog svjetskog rata. Čovjek koji je plakao dodao je jednu mračnu dimenziju postojećoj estetici. Uprkos produkciji Universal studija i poznatim glumcima, film nažalost nije široko distribuiran. Zanimljiv je, ne samo po umjetničkoj vrijednosti već i po tome što je vjerojatno prvi hollywoodski film u kome se govori romskim jezikom - romani čib.

Svoje predavanje je Daniel Rafaelić završio prikazivanjem scene koja otvara kultni film Ko to tamo peva? U ovom filmu dva romska dječaka igraju neku vrstu uloge kakvu je hor imao u antičkim dramama – kao naratori. „Ukoliko postoji film u kome su Romi postali cool, to je ovaj“ ističe Rafaelić, podsjećajući da je ovaj film inspirirao cijelu jednu generaciju da (neuspješno) pokuša svirati drombulje. Film Ko to tamo peva? u režiji Slobodana Šijana pojavio se u kinima 1980. godine i upozoravao na „bujajući fašizam koji se pojavljuje negdje na horizontu, a danas kao da živimo u neko isto vrijeme kada ponovo na horizontu buja fašizam“ naglasio je Daniel Rafaelić.

Iako naslovljeno kao pojavnost Roma u popularnoj kulturi predavanje je u potpunosti bilo usmjereno na pojavnost Roma na filmu, pa se nadamo da ćemo u nekoj narednoj prilici čuti i o drugim zanimljivim primjerima pojavnosti Roma u popularnoj kulturi koji se ne odnose isključivo na filmsku umjetnost.