"Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravedne i povoljne uvjete rada kao i na zaštitu od nezaposlenosti." 

Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine, članak 23, stavak 1. 

Prvog maja svijet obilježava doprinos radnika našem društvu. Ističući nužnost rada za ostvarenje napretka, ovaj datum je prije svega potreban kako bismo proslavili prava koja je radnički pokret stekao od kraja 19. stoljeća. Druga internacionala proglasila je Međunarodni dan radnika 1889. godine. Prosvjed povodom ovog Dana, koji je održan 1890. godine, zagovarao je osmosatno radno vrijeme. Datum je odabran u spomen na masakr na Haymarketu. Dogodilo se to 1886. godine, kada je štrajk radnika rezultirao policijskim odnosno smrću jedne osobe i ozljedom nekoliko drugih. Sljedećeg dana, tokom prosvjeda protiv policijskog nasilja, demonstranti su bacili bombu na policajce koji su uzvratili pucnjavom. Sve to rezultiralo je strašnim žrtvama na obje strane, naime poginulo je 11 ljudi, a deseci su ranjeni. Nakon događaja su uslijedile neutemeljene sudske odluke protiv nekoliko anarhističkih vođa, što je svedočilo o strahu tadašnjih političkih elita pred potencijalnom socijalnom pobunom.

Ove godine Hrvatska obilježava stotu obljetnicu ključnog događaja vezanog uz radnički pokret - stvaranje Labinske republike. Tada, 2. ožujka 1921. godine, rudari su zauzeli rudnik ugljena u Labinu prosvjedujući protiv talijanskih fašista. Oni su ubrzo uspostavili vlastite društvene i političke strukture u obliku samoupravljanja radnika među kojima su bili pripadnici različitih nacionalnosti. Međutim, vrlo brzo nakon toga uslijedile su i reakcije vlasti. Vojne i policijske snage su 8. travnja ušli u grad kako bi ugušile ustanak. Unatoč oružanom otporu, rudari su se ubrzo morali predati i odustati od svojih utopističkih ideala.

Sve u svemu, iako se borba za prava radnika pokazala izuzetno teškom, nije bila uzaludna. Radnički pokret je kroz socijalne nemire, štrajkove i demonstracije uspio osigurati mnoga prava koja se danas smatraju normom. Od minimalne plaće do ograničenja radnog vremena, sigurnih radnih uvjeta ili prava na demonstracije i okupljanja u sindikatima, postignuća radničkog pokreta su nesumnjivo značajna. Neka od tih prava su čak uključena u međunarodno pravo poput članka 23. Opće deklaracije o ljudskim pravima koju su Ujedinjeni narodi usvojili 1948. godine i Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine.

Međutim, Romi još uvijek ne ostvaruju u opunoj mjeri 'pravo na rad'. Prema studiji koju je Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) provela u 11 zemalja EU 2014. godine, stopa zaposlenosti Roma znatno zaostaje za prosjekom u gotovo svim istraženim zemljama. Štoviše, značajan dio onih koji rade imaju nesigurne i nestabilne poslove.

Prema institucijama i stručnjacima iz različitih organizacija niska stopa zaposlenosti Roma u Europi može se objasniti raznim faktorima. Prvo, Romi najčešće nemaju visoku razinu obrazovanja, u prosjeku prekidajući obrazovanje ranije od ostalog stanovništva. Stoga Romi teže dobivaju visokokvalificirane poslove. Diskriminacija također igra značajnu ulogu pri zapošljavanju. Zapravo, zbog rasizma neki poslodavci često odbijaju prijave za posao od strane Roma nakon što saznaju za njihovu etničku pripadnost. Prema istraživanju FRA 54% ispitanika doživjelo je diskriminaciju tokom traženja posla tokom 5 godina prije istraživanja. Budući da mnogi Romi segregirano žive u ruralnim područjima ili u siromašnim četvrtima u predgrađima, u pravilu se suočavaju s nevjerojatnom količinom poteškoća u potrazi za stabilnim poslom. 

Nažalost, sve ovo stvara začarani krug u kojem se položaj romskog stanovništva stalno pogoršava, unatoč programima integracije koji imaju za cilj promjenu takve situacije. Široko rasprostranjena diskriminacija povećava nezaposlenost jer poslodavci ne žele zapošljavati Rome. Nezaposlenost često dovodi do siromaštva i svega što ide uz to od pothranjenosti do neadekvatnih stambenih uvjeta. Siromaštvo samo po sebi njeguje atmosferu pogodnu za jačanje. Studija koju je provela FRA pokazuje da su predrasude o 'lijenim Romima' potpuno netočne jer su 74% nezaposlenih ispitanika tvrdili da aktivno traže posao. Nažalost, unatoč tome što su neistiniti, stereotipi se i dalje šire u društvu. Konačno, takve predrasude dovode do povećanja diskriminirajućih praksi pri zapošljavanju Roma i općenito smanjuju mogućnosti zapošljavanja manjina.

Takva niska stopa zaposlenosti ima ogromne posljedice za Rome. Prva i najvidljivija posljedica je materijalna, ali postoje i mnogi drugi problemi koji su vezani s nezaposlenošću. Između ostalog, nezaposlenost dovodi do smanjenja komunikacije između Roma i neroma, a time i mogućnosti integracije Roma u društveni život van svoje zajednice.

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana radnika potrebno se osvrnuti na problem nezaposlenosti Roma. Iako je izazov ogroman, situacija se mora promijeniti. Trenutno se u Hrvatskoj ne primjenjuje članak 22. Ustavnog zakona. Nacionalna strategija za uključivanje Roma, Akcijski i Operativni plan zasad nisu postigli značajne rezultate kada je riječ o zapošljavanju Roma. Kako bi se riješio problem nezaposlenosti Roma, svi dionici trebaju biti uključeni. Efikasna politika mora predstavljati kombinaciju borbe protiv diskriminacije, boljeg pristupa obrazovanju za Rome kao i učinkovit program komunikacije i financiranja kako bi se došlo do zemljopisnih područja koja su marginalizirana i najsiromašnijih članova zajednice. Konačno, veća stopa zaposlenosti Roma bila bi od koristi za društvo u cjelini, jer potiče gospodarstvo i poboljšava socijalnu koheziju uz smanjenje stereotipa.

 

 

 

“Everyone has the right to work, to free choice of employment, to just and favourable conditions of work and to protection against unemployment.”

Universal Declaration of Human Rights 1948 Article 23: 1

 

On May 1, the world celebrates the contribution of workers in our society. While emphasizing the necessity of work in the path to progress, this date is first and foremost used to praise the rights obtained by the workers’ movement since the end of the 19th century. The International Workers Day was introduced in 1889 by the Second International. In 1890, the first May Day demonstration was used to claim the 8 working hours per day. The date has been chosen to commemorate the Haymarket massacre. This event happened in 1886, following police brutality during a strike of workers, killing one person and injuring a few others. The next day, during the demonstration to denounce these acts of violence, a bomb was thrown against the law enforcement forces provoking a deadly backfire from the police. The result was terrible casualties on both sides with 11 people being killed and dozens of wounded. The event was followed by arbitrary court decisions against several anarchist leaders, illustrating the fear of political elites in the context of potential social uprising.

In Croatia, 2021 is the centennial anniversary of a key event related to the workers’ movement: the Labin Republic. Back then, on March 2, miners occupied the coal mine of Labin to protest against Italian fascists. They soon established their own social and political structures, in a model of self-governance between workers with a wide range of national belongings. However, the reaction of authorities quickly happened. On April 8, military and police forces arrived in the city to repress the uprising. Despite armed resistance, the miners soon had to surrender, putting an end to their utopian ideal.

Overall, the struggle for workers’ rights proved to be particularly difficult but rewarding. The workers’ movement through social unrest, strikes, and demonstrations managed to reach many rights that are considered nowadays as the norm. From minimal wage to the limit in working hours, but also security at work or the right to demonstrate and gather in unions, the achievements of the workers’ movement are undeniably enormous. Some of these rights have even been recognized in international law such as in Article 23 of the Universal Declaration of Human Rights adopted by the United Nations in 1948 and the International Covenant on Economic, Social, and Cultural Rights of 1966.

 

Nevertheless, Roma still does not benefit from the so-called “right to work”. According to a study conducted in 11 EU countries by the European Agency for Fundamental Rights (FRA) in 2014, the employment rate of Roma is lagging far behind the average one in almost every country. Moreover, a significant part of the ones who are working has precarious jobs.

According to institutions and specialists from various organizations, several factors explain the low employment rate of Roma in Europe. First, they usually do not benefit from a high level of education, leaving school earlier than the rest of the population on average. Thus, it is more difficult for Roma to have access to a high-skill job. Discrimination is also playing a major role in the path towards employment. Indeed, job applications are often being refused because of the racism of some recruiters who do not want to hire Roma after learning their ethnic belonging. According to the FRA’s study, 54% of the respondents experienced discrimination while looking for paid work in the 5 years prior to the survey. Adding the fact that many Roma lives in segregated areas in the countryside or modest neighborhoods on the edge of cities, they face an incredible amount of disadvantages to reach a stable job.

Unfortunately, this has created a vicious circle continuously worsening the situation of this population despite integration programs aimed at rebalancing the situation. Indeed, widespread discrimination increase unemployment as Roma are unwanted by recruiters. Then, unemployment often leads to poverty and everything it implies from malnutrition to substandard housing. Poverty itself cultivates a climate suitable for the growth of stereotypes on Roma. The study conducted by the FRA shows that the prejudice of the “lazy Roma” is completely false as 74% of the unemployed respondents claimed that they were actively looking for a job. Unfortunately, despite being untrue, stereotypes continue to spread in society. Finally, these prejudices increase the discriminatory reluctance of employers to hire Roma and lessen job opportunities for the minority.

This low rate of employment has huge consequences on Roma. The first and obvious one is financial, but many other issues are related to unemployment. Among other things, it lessens the relations between Roma and non-Roma and thus, it reduces the opportunities for Roma to get involved in social life outside of their community. 

While International Workers’ Day is being celebrated, it is necessary to address the issue of Roma unemployment. While the challenge is immense, the situation has to be improved. Currently, in Croatia, article 22 of the Constitutional Law is not being implemented. Indeed, the National Strategy and Operational Plan did not achieve any significant result so far when it comes to Roma employment. To tackle Roma unemployment, every stakeholder should be involved. An effective policy has to combine both the fight against discrimination, better access to education for Roma as well as effective communication and financing program to reach the geographically segregated neighborhoods and the poorest members of the community. In the end, a higher employment rate of Roma would benefit society as a whole, boosting the economy and improving social cohesion as with the rollback of stereotypes.