U Strasbourgu je objavljeno Godišnje izvješće Europske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI) za 2017. godinu. ECRI je tijelo Vijeća Europe, sastavljeno od neovisnih stručnjaka, koje prati probleme rasizma, ksenofobije, antisemitizma, netolerancije i diskriminacije na osnovu rase, nacionalnog odnosno etničkog podrijetla, boje kože, državljanstva, vjere i jezika te priprema izvješća i daje preporuke državama članicama Vijeća Europe. Članica ECRI-ja iz Republike Hrvatske je Tena Šimonović Einwalter, zamjenica pučke pravobraniteljice.

Ksenofobični populizam i govor mržnje i dalje su u porastu u 2017. godini, uz visoku razinu migracija i izazova integracije, vjerskog ekstremizma, terorističkih napada i socijalno-ekonomske klime stvorene mjerama štednje širom Europe, ističe se u nedavno objavljenom Godišnjem izvješću ECRI-ja za 2017. godinu .

Populistička retorika uklopila se u mržnju prema strancima ili manjinama. Migracije i multikulturalizam i dalje se predstavljaju kao prijetnja socijalnoj koheziji i sigurnosti. Tradicionalni i novi društveni mediji potaknuli su samo-segregaciju i dodatno produbljuju podjele u društvu. Sigurnosni izazovi se zloupotrebljavaju kao opravdanje za ogromne kompromise pri osiguravanju temeljnih prava migranata i drugih ranjivih skupina, naglašava se u Izvješću. 

Upravljanje migracijama uz poštivanje ljudskih prava ostalo je veliki izazov u mnogim državama članicama Vijeća Europe, navodi se u izvješću. Iako je ECRI uočio nekoliko mjera za olakšavanje integracije migranata, posebice u području stanovanja, obrazovanja i zapošljavanja, većina nastojanja ostaje uglavnom ograničena na kontrolu migracija što može ugroziti uspješnu integraciju.

Predsjedavajući ECRI-ja Jean-Paul Lehners je u svom obraćanju istakao: "Priznajemo poteškoće s kojima se susreću europske države, ipak ih moramo potaknuti da promijene svoj pristup kao bi on postao uravnoteženiji i zasnovan na činjenicama te na taj način naglašavao pozitivan doprinos koji mogu donijeti dobro upravljanje migracije, posebno naglašavajući prilike i mogućnosti koje migranti mogu donijeti.''

 

O položaju Roma i Putnika Izvješće govori u dvije točke. Glavni je naglasak kako položaj Roma i dalje karakterizira visoka razina socijalne isključenosti koju pothranjuju trajne predrasude, stigmatizacija, govor mržnje, eksploatacija i nasilje. Izvješće, na osnovu ranijih izvještaja ECRI-ja, ocjenjuje kako je stupanj ostvarivanja prava Romkinja (djevojaka i žena) još uvijek nedovoljan, a posebno se to odnosi na pravo na obrazovanje, zbog mješavine etničke, spolne i društveno-klasne nejednakosti.

Kako se u Izvješću ECRI-ja naglašava ''Romi i Putnici i dalje doživljavaju vrlo tešku diskriminaciju kroz brojne prepreke koje moraju savladati u ostvarivanju prava na obrazovanje, zapošljavanje, stambeno zbrinjavanje i zdravstvene usluge.''

U Izvješću se spominje kako su mnoge europske zemlje usvojile nacionalne strategije, programe i akcijske planove za integraciju Roma, ali je njihova provedba i dalje nedostatna. Ciljevi se često ne dostižu uslijed nedostatka financijskih sredstava i nedovoljnog uključivanja u razvoj i provedbu tih planova nadležnih tijela vlasti, ali i samih romskih zajednica. Nedostatak kvalitetnih podataka o veličini romske populacije i životnih uvjetima u kojima Romi žive u državama članicama također predstavlja značajnu poteškoću.

Ipak, u Izvješću se ukazuje kako su nastojanja usmjerena na veću socijalnu uključenost Roma donijeli i neke pozitivne rezultate. U izvješćima nekoliko zemalja, ECRI je primijetio da su vlasti postigle napredak u obrazovnom uključivanju romske djece kroz različite mjere, uključujući uvođenje besplatnog predškolskog odgoja i obrazovanja s naglaskom na učenje jezika i programe sprječavanja velikog broja izostanaka s nastave, kao i odustajanja od školovanja. ECRI je u Izvješću ponovo podsjetio vlasti zemalja članica Vijeća Europe nastavio podsjećati na svoju Preporuku za opću politiku br. 13 o borbi protiv anticiganizma i diskriminacije prema Romima iz 2011. godine.

Naglašava se kako je u odnosu na položaj crnačkih zajednica i osoba afričkog podrijetla došlo do manjeg napretka u odnosu na prethodno razdoblje. Izvješće također govori o vrlo niskim razinama preuzimanja odgovornosti tijela vlasti mnogih članica Vijeća Europe kada je riječ o rješavanju problema ljudi koji su u Europu došli iz Afrike. U Izvješću se spominje i kako je, kroz promatračke posjete predstavnika ECRI-ja pojedinim zemljama članicama Vijeća Europe, utvrđeno kako ne samo da je vrlo malo aktivnosti organizirano u sklop na inicijativu Ujedinjenih naroda inicirane međunarodne Dekade za ljude afričkog podrijetla (2015. – 2024.) već za ovu inicijativu u nekim zemljama članicama Vijeća Europe nisu ni znali.

Anti-islamska retorika nastavila se u mnogim državama i u 2017. godini. Negativno stereotipiziranje islama dovelo je, prema ocjeni ECRI-ja, do povećanja nasilja i govora mržnje, a artikulacija islamofobije postupno je postala prihvatljiva u javnom mnijenju i medijima u sve većem broju zemalja.

Izvješće posebno ukazuje i na antisemitizam u Europi. Ističe se kako se položaj Židova u Europi nije se značajno poboljšao, a antisemitska mržnja često izražena uvredama, prijetnjama, vandalizmom na sinagogama ili židovski grobljima kao i nasilje nad Židovima još je uvijek široko rasprostranjena u 2017. godini.

Što se tiče položaja LGBT osoba Izvješće donosi raznoliku sliku stanja. U mnogim državama članicama LGBT osobe imaju veću zaštitu nego ikad prije dok u nekim državama LGBT osobe još uvijek doživljavaju stigmatizaciju, netoleranciju, mržnju i diskriminaciju.

Mnoge države još uvijek nisu u potpunosti primijenile ranije preporuke ECRI-ja usmjerene na poboljšanje nacionalnog zakonodavstva za borbu protiv rasizma i rasne diskriminacije. Samo 20 od 47 zemalja članica Vijeća Europe ratificiralo je Protokol broj 12 o općoj zabrani diskriminacije Europske konvencije o ljudskim pravima. Tijela za osiguravanje ravnopravnost, koja igraju ključnu ulogu u borbi protiv rasizma, često se bore s teškoćama posebno vezano za očuvanje njihovog neovisnog položaja i osiguravanje dostatnog financiranja njihovih aktivnosti, naglašava se u Izvješću.

U sklopu svojih aktivnosti ECRI prati i analizira svaku zemlju koja je članica Vijeća Europe. Ciklično, svakih pet godina, objavljuje izvještaj o stanju u pojedinoj zemlji, te u izvješću iznosi prijedloge za rješavanje prepoznatih problema. Posljednji ciklus praćenja stanja u Republici Hrvatskoj trajao je od 2012. godine, zaključno sa 7. prosincem 2017, nakon čega je ECRI objavio posebno Izvješće o praćenju stanja u Hrvatskoj. U izvješću je istaknuto kako, iako ima značajnih pomaka u odnosu na prethodni petogodišnjem ciklusu, u javnom diskursu prisutan je rasizam i govor mržnje, čija su meta najčešće Romi i Srbi te pripadnici LGBT zajednice.

Preporuke ECRI-ja Republici Hrvatskoj, vezane za položaj Roma, su bile:  

• ECRI preporučuje da se vlasti pobrinu da se uz Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. provede i ocjenjivanje svih projekata integracije provedenih zadnjih godina, na temelju sveobuhvatnih podataka o jednakosti. Strategiju treba sustavno mijenjati kako bi sadržavala ciljanije mjere i pokazatelje uspjeha za mjerenje njezinog utjecaja te kako bi se redefiniralo njezine parametre i ciljeve kad je to potrebno. To treba učiniti u bliskoj suradnji s područnim i lokalnim vlastima, kao i s pripadnicima romske zajednice te za strategiju, da bi bila djelotvorna, treba izdvojiti odgovarajuća novčana sredstva.
• ECRI preporučuje vlastima da evaluiraju uključenost romske djece u postojeće predškolske programe radi povećanja njihovog sudjelovanja. Također trebaju ocijeniti je li svima, kroz te programe, osigurani jednak pristup obrazovanju i kvalitetna nastava.
• ECRI preporučuje vlastima uspostavu djelotvornog mehanizma za praćenje odustajanja od školovanja na razini osnovne i srednje škole, kako bi se osiguralo da ih romska djeca pohađaju te smanjio rizik od odustajanja od školovanja.
• ECRI preporučuje vlastima povećanje broja Roma koji rade u državnoj službi djelotvornom provedbom pozitivnih akcijskih mjera dostupnih u zakonskom okviru.