O knjizi su uz autora govorili Ivica Đikić, glavni urednik Novosti, Nataša Mataušić, povjesničarka i Seid Serdarević, izdavač.

Ova knjiga je odgovor na knjigu „Jasenovački logori – istraživanja“ autora Igora Vukića, Blanke Matković, Vladimira Horvata i Stipe Pilića, u kojoj se iznosi teza o trostrukom logoru Jasenovac. Prema toj tezi ustaški logor nije bio logor smrti već radni logor te je postao logorom smrti od 1945. do 1948. za vrijeme partizanskog upravljanja, a od '48. do '51. je bio logor za informbiroovce.

Dobio sam informaciju da se ta knjiga promovira po osnovnim školama u Hrvatskoj...To me zgrozilo, ta knjiga svojim lažima unosi konfuziju

O knjizi je rekao Slavko Goldstein, a u svom govoru se osvrnuo i na film Jakova Sedlara te ga nazvao falsifikatom povijesti.

Ivica Đikić je istaknuo da je knjiga „Jasenovac – tragika, mitomanija, istina“ objavljena u jako važnom trenutku i pohvalio autora jer je u tonu pisanja uspio zadržati pribranost i hladnokrvnost, referirajući se na činjenicu da je Goldstein u Jasenovcu izgubio rođake i oca, a za knjigu „Jasenovački logori – istraživanja“ je rekao da ju autori očito nisu pisali iz neznanja nego s namjerom da relativiziraju i umanje tragediju Jasenovca.

Razlozi za to su mi potpuno neshvatljivi, ima onih koje ne zanimaju činjenice nego samo rehabilitacija NDH... Knjiga Slavka Goldsteina se zato dostojanstveno i uvjerljivo obračunava s falsifikatima.

Rekao je i kako bi ova tema trebala postati točkom otpora na kojoj će svi oni koji umanjuju ustaške zločine polomiti zube.

Nataša Mataušić je pokazala prikupljene fotografije uslikane u logoru Stara Gradiška, djelu logorskog kompleksa Jasenovac, te u jasenovačkom logoru 1942. iz vremena NDH i fotografije koje je uslikala Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina 1945.

VUKIĆ NEGIRA OPSEG GENOCIDA NAD ROMIMA U JASENOVCU

Fotografije u punoj snazi prikazuju jezivost logora i njegovu neupitnu svrhu koja se negira u Vukovićevoj knjizi „Jasenovački logori – istraživanja“. Ta knjiga također negira i broj Roma ubijenih u Jasenovcu, a Igor Vukić u njoj navodi – „Bivši logoraši govore o manjoj živopisnoj skupini od nekoliko stotina Roma koji su se u logoru našli u rano ljeto 1942. godine... Bivši logoraši ni prije ni kasnije ne govore o većim skupinama Roma u logoru“.

Na slici: Ministar kulture Zlatko Hasanbegović i autor knjige „Jasenovački logori – istraživanja“ Igor Vukić

Goldstein je izdvojio svjedočenje logoraša dr. Mladena Ivekovića:

Gledao sam rijeke Cigana, njihove žene i djecu, kako su se svakog dana slijevale u Jasenovac...Kako su neopisivo jezovite scene opraštanja Cigana od njihovih žena i djece. To je tako užasno, elementarno i upravo životinjski ljudsko, da mora potresti i za čitav život ostaviti tragove u svakom čovjeku. Ciganska djeca, kovrčavih glava i krupnih crnih očiju, tako su draga i topla. Njihove su se ručice tako grčevito držale svojih majki i očeva, njihov lelek prodirao je do kostiju. Ubijalo se dnevno na vagone takve Cigančadi. Zašto? Nitko nije znao – zato što su skitnice, zato što su Cigani?

Do kraja 1942. gotovo svi Romi s područja NDH su ubijeni. Podatci o stradalim Romima se teško nalaze, mnogi nisu niti popisani. Sada u Poimeničnom popisu žrtava Koncentracijskog logora Jasenovac stoje imena 16 173 romskih žrtava – 5688 muškaraca, 4877 žena i 5608 djece.